Zahvaljujući procesu globalizacije, metropole diljem svijeta postale su najpopularnija mjesta za preseljenje zbog čega su cijene nekretnina rasle više od nacionalnog prosjeka. The Economist je godinu dana pratio kretanje cijena nekretnina na uzorku od 26 zemalja svijeta koje je pokazalo da su u njih 20 cijene rasle prosječnim godišnjim tempom od 5,1 posto. U gradovima čija je popularnost rasla zahvaljujući novim trendovima cijene su prosjeku rasle 8,3 posto. 

Neki novi klinci
Prošlogodišnje istraživanje pokazalo je nezadovoljstvo među stanovništvom, odnosno tek jedan od devet stanovnika Amsterdama, Berlina, Londona, Pariza, Stockholma i Züricha smatra da je moguće pronaći životni prostor po prihvatljivim cijenama. U navedenim su gradovima, u razdoblju od tri godine, cijene kuća rasle godišnjim tempom od 6,5 posto dok je nacionalni prosjek rasta iznosio tek 3,2 posto. Rast cijena stambenih nekretnina zabilježen je u i gradovima na Pacifiku, poput San Francisca, Vancouvera, Sydenya i Šangaja gdje se radi o rastu od 12 posto na godišnjoj razini što je dvostruko više od njihova nacionalnog prosjeka.

Ponuda kuća i stanova zapravo je prilično neelastična, pa su katalizatori rasta cijena bili faktori poput rasta potražnje, rasta broja kućanstva i raspoloživog dohotka, kamatnih stopa te prinosa na drugu imovinu. Povećanje broja stanovnika dobrim je dijelom i je posljedica stalnog priljeva generacije milenijalaca, mladih ljudi u životnoj dobi između 20 i 35 godina koji sele u veće gradove najčešće u potrazi za poslom ili daljnim stručnim usavršavanjem. Oni pridonose globalnom trendu fleksibilnosti, odnosno skupina su ljudi  kojima učestala promjena mjesta života nije problem.

Usto su u pravilu koncentrirani isključivo na metropole pa su djelomično i zaslužni što se cijena stambenih prostora u takvim sredinama vinula u nebesa. Tako je od pet stanovnika Züricha dvoje rođeno izvan Švicarske, dok se čak 44 posto stanovnika nalazi u dobnom razredu između 20 i 44 godine. Gradovi koji su doživjeli pravi boom stanovništva imaju i relativno usko tržište rada što podrazumijeva i relativno visoka primanja, pa je primjerice stopa nezaposlenosti u San Franciscu i Stockholmu za jedan postotni bod ispod nacionalnog prosjeka. 

Silicij i beton
Tržište nekretnina u San Franciscu dobar je primjer utjecaja trenda preseljenja u veće sredine. Naime, zbog kalifornijske Silicijske doline tržište nekretnina se s tehnološkim sektorom od 2008. godine naovamo ima korelaciju trendova od čak 93 posto. Preseljenje iz manje urbanih sredina u obećanu IT dolinu, uglavnom zbog posla, cijene nekretnina u Silicijskoj dolini od 2012. podiglo je za 73 posto, dok je američki prosjek rasta iznosio upola manje ili 31 posto. Nakon 25 postotnog pada u odnosu na vrhunac između 2007. i 2012. godine, cijene kuća u ostatku SAD-a The Economist procjenjuje realnijima u odnosu na cijene najma i prihode.

Usto, The Economist navodi kako je cijenu nekretnina na području San Francisca korektna u odnosu na cijene najma, no ističe da su troškovi stanovanja 45 posto viši u odnosu na prihode koje tamo ostvaruju stanovnici. Isti rezultate donose za Australiju, Veliku Britaniju te Kanadu koje, zahvaljujući njihovim najvećim gradovima, karakteriziraju 40 posto precijenjeni troškovi stanovanja. U razdoblju od 2002. i 2012. godine prosječna kuća u Londonu stajala je sedam puta više od prosječne godišnje plaće, što se od tada udvanaesterostručilo. Prekomjernoj gradnji na put se pokušalo stati restriktivnim planiranjem i zakonima, ali to nije omelo da razina novogradnje u San Franciscu bude na devetogodišnjem vrhuncu. Tu je i primjer Londona koji s još strožim zakonskim okvirom nije stao na put građevnicima da lani započnu gradnju 24.000 domova.