Fenomenalna volatilnost na tržištu tijekom posljedne godine uveliko je nastala kao posljedica istinskih rizika i neizvjesnosti vezanih uz čimbenike poput kineskog rasta, europskih banaka i prezasićenosti tržišta nafte. Tijekom prva dva mjeseca ove godine, brojni ulagači uspaničarili su se da će čak Sjedinjene Američke Države, najutješniji primjer rasta na globalnoj razini, uskoro opet pasti u recesiju.  Doista, među stručnjacima koji sudjeluju u mjesečnoj anketi dnevnika Wall Street Journal, 21 posto njih izrazilo je vjerovanje da još jedna recesija vreba iza ugla.

Neću poreći da postoje rizici. Udarac odgovarajućih razmjera na kineski rast ili na europski financijski sustav mogli bi zasigurno negativno utjecati na globalno gospodarstvo i odvesti ga iz sporog rasta prema recesiji. Još više zastrašujuća pomisao je da bi se u ovo vrijeme sljedeće godine obavljanje američkog predsjedničkog mandata moglo pretvoriti u televizijski reality show. Međutim, iz makroekonomske perspektive, osnove nisu toliko loše. Brojke vezane uz zapošljavanje su solidne, kao i povjerenje potrošača, a naftni sektor nije dovoljno velik u odnosu na BDP da bi njegov pad cijena bacio američko gospodarstvo na koljena. Zapravo, najpodcjenjeniji pokretač tržišnog raspoloženja u ovom trenutku upravo je strah od još jedne velike krize. 

Brzi pad tržišta dionica
Moguće je povući neke paralele između današnje nelagode i tržišnog raspoloženja tijekom desetljeća koje je uslijedilo nakon Drugog svjetskog rata. U oba slučaja, postojala je ogromna potražnja za sigurnim sredstvima. (Naravno, financijska represija također je odigrala veliku ulogu nakon rata, s vladama koje su gurale dugove u grla privatnih investitora s kamatnim stopama ispod tržišne vrijednosti). Čak i puno desetljeće nakon Drugog svjetskog rata, kad je slavni ekonomist John Kenneth Galbraith izrazio svoje mišljenje da bi svijet mogao iskusiti još jednu depresiju, tržišta su se uzrujala. Ljudi su se još uvijek sjećali kako je američko tržište dionica palo za 90% tijekom ranih godina Velike depresije.  

Tijekom 1950-ih, bilo je teško zamisliti da bi stvari mogle ponovno krenuti po zlu. Na kraju krajeva, svijet je upravo isplovio iz niza katastrofa, uključujući dva svjetska rata, globalnu epidemiju gripe i, naravno, iz same Velike depresije. Prije šezdeset godina, bauk atomskog rata činio se suviše stvarnim. Ljude danas ne treba podsjećati na to u kojim razmjerima i kojom brzinom može doći do pada tržišta dionica. Nakon financijske krize u 2008., vrijednost američkih dionica pala je za više od 50%. Pad tržišta dionica u nekim drugim zemljama bio je znatno veći: primjerice, islandsko tržište dionica srozalo se za više od 90%. Nije začuđujuće da su se uslijed nedavnog pada od 20% na tržištu, mnogi pitali koliko se sve dodatno može pogoršati – i hoće li bojazni vezane uz novu recesiju postati samoispunjujuće proročanstvo. Radi se o tome da ulagači postanu u tolikoj mjeri zabrinuti po pitanju recesije i da dionice padnu u tolikoj mjeri da se negativan stav odrazi na realno gospodarstvo kroz znatno manju potrošnju uzrokujući neželjenu recesiju.

Možda su u pravu, čak i ako tržišta precijenjuju vlastiti utjecaj na realno gospodarstvo. S druge strane, činjenica da su Sjedinjene Američke Države uspjele napredovati unatoč vjetru u lice na globalnoj razini nagoviješta da je domaća potražnja snažna. Ali čini se da se to nije dojmilo tržišta. Čak i oni ulagači koji ostaju promišljeno optimistični vezano uz američko gospodarstvo brinu da će američka središnja banka Federalne rezerve smatrati rast razlogom za nastavak s povećanjem kamatnih stopa, uzrokujući ogromne probleme gospodarstvima u nastajanju.  Naravno, postoje i druga objašnjenja za volatilnost izuzev straha. Najjednostavnije od njih je da situacija doista jest loša. Možda pojedinačni rizici nisu iste magnitude poput onih u 1950-ima, ali ima ih više i tržišta kreću od znatno napuhanije pozicije.

Nedostatak likvidnosti
Osim toga, financijska globalizacija značajno je produbila međusobne povezanosti, što je povećalo prijenos šokova. Postoje ogromna područja krhkosti i slabosti na svjetskim dužničkim tržištima, uslijed trenutnog monetarnog popuštanja koje skriva duboko ukorjenjene probleme ispod površine.  Neki su ukazali na nedostatak likvidnosti na vodećim tržištima koji uzrokuje ogromne fluktuacije cijena; na plitkom tržištu, mala promjena u ponudi ili potražnji može katkad nalagati veliku promjenu cijena u cilju uspostavljanja ravnoteže. Ipak, najuvjerljivije objašnjenje još uvijek je da se tržišta boje trenutka u kojem će izaći na vidjelo vanjski rizici, a političari i kreatori politika neće se na učinkovit način suočiti s njima. Među svim slabostima koje je otkrila financijska kriza, politička paraliza zasigurno je najozbiljnija.

Vlada kao reality show
Neki kažu da vlade nisu učinile dovoljno po pitanju poticanja potražnje. Iako to jest istina, to nije cijela priča. Najveći problem koji opterećuje današnji svijet je ozbiljna nemogućnost provođenja strukturnih reformi u većini zemalja. Uslijed rasta produktivnosti koji je barem privremeno usporen, i globalne populacije u dugoročnom padu, pitanje ponude, a ne nedostatak potražnje, predstavlja stvarno ograničenje u razvijenim gospodarstvima.  Čimbenici ponude dugoročno određuju rast neke države. Ako države ne mogu provesti korjenitu strukturnu reformu nakon krize, teško je uvidjeti na koji način će se ona dogoditi. Vođenje vlade poput televizijskog reality showa, s jednim okom uvijek na rejtingu, zasigurno neće riješiti ta pitanja.

© Project Syndicate, 2016.