Provjera boniteta predstavlja pažnju dobrog gospodarstvenika
Prema stavu Vrhovnog suda RH, Revt 147/2008 činjenica što je tužitelj godinama poslovao s tuženikom i imao prema njemu povjerenje, nije bio opravdani razlog da propusti profesionalno postupanje u poslovnim odnosima i s drugim pravnim subjektima, konkretno P. F., te provjeri njegov platežni bonitet.
Obzirom na utvrđenu činjenicu da je u vrijeme sklapanja ugovora o preuzimanju duga žiro račun P. F. bio dvije godine u blokadi, da se radi o gospodarskim subjektima koji posluju na istom području, te da je tužitelj prije sklapanja ugovora o preuzimanju duga s P. F. propustio provjeriti njegov bonitet, pravilne su ocjene nižestupanjskih sudova da u konkretnom slučaju tužitelj nije postupao s pažnjom koja se u pravnom prometu zahtjeva od njega, dakle pažnjom dobrog gospodarstvenika propisane čl. 118. st. 1. ZOO. Takvo postupanje gospodarstvenika načelno je propisano (čl. 18. st. 1. ZOO), a odstupanje od takvog postupanja te negativne posljedice koje otuda proizlaze snosi nepažljivi gospodarstvenik, u ovom slučaju tužitelj.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.Provjera boniteta prije preuzimanja obveza ili prilikom otkupa potraživanja u svakom slučaju je obveza tužitelja bez obzira koliko dugo sa tuženikom surađivao i bez obzira što je u njega imao povjerenje. Provjera boniteta i kredibiliteta u obveznim odnosima je permanentna zadaća bez obzira bio ti dobavljač, izvođač radova, faktoring društvo ect. To je obveza kako prilikom nabave tako i prilikom prodaje
Međutim, kategorija “pažnja u platnom prometu“ ne bi se smjela odnositi samo na neposredne učenike u obveznim odnosima, nego bi ona mogla i trebala postati obveza i za samo sudstvo!!!!
Naime, ako su standardi u platnom prometu po prioritetima plaćanja, da se prvo plaća djelatnike, državu, banke, faktoring i leasing društva, osiguravajuća društva, pa tek onda velike dobavljače(izvođače radova), srednje dobavljače(izvođače radova),male ect. to bi tada moralo vrijediti i za zaprimanje i obradu predmeta u sudskoj praksi. Dakle, radi se o pozitivnoj diskriminaciji!!!!
Obrada predmeta u sudskoj praksi po redoslijedu zaprimanja u sudsku evidenciju, bez uvažavanja standarda prioriteta plaćanja, odnosno pozitivne diskriminacije, ne uvažava „pažnju u platnom prometu“ na koji se sudstvo poziva! Sud je bez obzira na imunitet ili, kako ja više volim reći, „građansko pravnu neodgovornost“ za svoje odluke, ipak sudionik u obveznim odnosima!!!!!!!!
Uključite se u raspravu