Prije četiri godine Marina Franolić kao da je pala s Marsa u urede svojih budućih partnera na tada novom projektu Adria Hotel Forum, konferenciji koju je željela pokrenuti kako bi dobila odgovor na pitanje zašto u Hrvatsku ne dolaze globalni hotelski brendovi i investitori. Bilo je to nekoliko godina nakon što je završila međunarodni studij hotelskog menadžmenta na prestižnom švicarskom fakultetu Glion Hotel School, gdje se o hotelskom biznisu pričalo samo u kontekstu globalnih brendova. Četvrto izdanje Adria hotel foruma  održano u Zagrebu sredinom ove veljače okupilo je više od 300 sudionika, vodeće globalne investitore, konzultante, hotelske operatere, svjetski poznate paneliste i sponzore, a dobar dio sudionika na konferenciju je došao na vlastitu inicijativu. Ta dva dana u zagrebačkom Sheratonu je vladala uistinu “svjetska” atmosfera, u hodnicima i hotelskim barovima izmjenjivali su se kontakti i ideje, unatoč gustom rasporedu dvorana za panele bila je dobro popunjena. Reakcije sudionika konferencije bile su na kraju više nego dobre, mnogi su najavili povratak iduće godine, a među njima čak i neke velike “face” koje su zbog pretrpanih rasporeda ovoga puta morale preskočiti konferenciju. Dobar je to posao za Marinu Franolić, Zagreb koji je ugostio dio svjetske poslovne kreme, ali i hrvatsku turističku industriju i njezin budući razvoj, budemo li sve to znali dobro iskoristit.

A osnovno pitanje konferencije ostaje gotovo jednako kao i u samom njezinu početku – kad ćemo i čime konkretno privući globalne igrače u hrvatski turizam?

“Prvi Hotel Adria Forum radila sam u suradnji s Kristianom Šustarom iz Udruge hotelijera, doslovno kucajući na vrata s pričom da imam projekt koji bi ih možda mogao zanimati. Koliko sam tada uspjela prodati ideju, toliko je to dobro prošlo. S godinama se povećavao krug ljudi koji mi sugeriraju koga da pozovem na panele. U organizacijskom odboru sad smo Kristian Šustar, Sanja Čižmar iz Horwath HTLa, Takuya Aoyama, zadužen za razvoj Hyattovih brandova u Rusiji i CIS i ja, i svatko od nas daje svoj doprinos rastu konferencije, kao i jedan dio ljudi koji nisu u organizacijskom odboru a pomažu nam, poput Dirka Bakera iz Colliers Internationala koji nam je ove godine doveo Marca Finneya iz Londona, dok nam je Sanja Čižmar dovela Charlie Ballarda iz TripAdvisora”, prepričava nam svoje početke Marina Franolić.

Po čemu se četvrto izdanje Adria hotel foruma razlikovalo od prvog?

Za početak, svi koji su bili na ovogodišnjem forumu smatraju konferenciju kvalitetnom i žele nam dati neku podršku. Ove godine prvi put smo među sudionicima imali velik broj inozemnih gostiju iz cijele Europe. I što je znakovito, oni su se sami prijavljivali za sudjelovanje i to ne kao panelisti već kao dio publike i kako bi se umrežili, a da nisu bili pozvani s naše strane. Prvih godina smo isključivo mi njima plaćali da dođu. Fantastično je što su se mnogi javili s nekim ‘feedbackom’, svi su bili izuzetno zadovoljni i nadam se da će to pridonijeti da se glas o konferenciji dodatno proširi. Ove godine smo napravili još jednu odličnu stvar koju ćemo tek aktivirati, naime od jedne kompanije koja skuplja kontakte prikupili smo 15 tisuća kontakata ljudi koji se bave investicijama u hotelskoj industriji u Europi, a kojima ćemo ubuduće komunicirati da se Forum održava. Da samo mali postotak njih nađe to zanimljivim, imat ćemo značajan odaziv.

Kakav je bio sastav ovogodišnjih sudionika?

Na Forumu je bilo oko 310 ljudi ne uključujući nas iz organizacije, od toga investitora i nekretninaca oko 20 posto, 30-ak posto ili više su bili hotelijeri, a potom konzultanti. Omjer stranaca i domaćih panelista bio je pola-pola, oko 20 posto sudionika bilo je iz Zapadne Europe, ako uključimo li regiju riječ je oko 30 posto inozemnih sudionika.

Što govori takav preokret u odnosu na prethodne godine?

Sve veći interes konzultanata i investitora pokazuje rast zanimanja za regiju, što su nam potvrdili mnogi sudionici. Svijest ulagača u regiji sve je pozitivnija, i oni dugoročno imaju plan investirati. Svi su oni došli s razlogom, nijedan investitor ne bi došao tek toliko, jer nema vremena potrošiti dva dana na nešto što mu nije interesantno u bilo kojem obliku. Sektor postaje zanimljiviji, dijelom zato što se i poslovna klima mijenja, a dijelom i zbog globalnih kretanja i na konkurentskim tržištima. Sad je samo pitanje hoćemo li htjeti i znati to iskoristiti.

Okupili ste postojeće investitore u turizmu kako bi lobirali kod Vlade za stvaranje uvjeta koji će u konačnici povećati ulaganja?

Ove godine okupili smo poslovni klub koji smo nazvali Investicijski forum hotelijerstva Hrvatske s 25 najvećih hotelijera u Hrvatskoj i sastavili smo ključne izazove s kojima se investitori suočavaju kad ulažu u Hrvatskoj. Formirali smo zaključke koje smo uputili ministru turizma i premijeru. Ideja je da poslovni klub bude pomoć Vladi pri donošenju odluka i mjera kojima će se potaknuti investicije dodatno, nadamo se da će oni to prihvatiti jer se snaga ovog poslovnog kluba mjeri u eurima, i ona iznosi 1,5 milijardu eura u investicijama u ove tri godine uključujući 2016.

Zašto Crna Gora ima globalne hotelske brendove i najavljuje nove, a Hrvatska ne? Možemo li mi to uopće, odnosno želimo li?

Dakako da će hotelijeri, svako prema svom poslovanju, procijeniti što žele za svoju kompaniju i činjenica je da operateri koštaju. Nisu ni oni previše zainteresirani za bilo što, njihova je logika obično prvo doći u glavni grad i onda se širiti. U Hrvatskoj sve stremi prema obali, a operateri su izuzetno rijetko zainteresirani za sezonalne hotele jer oni mogu potkrpiti mrtvu sezonu od tri mjeseca, ali ne šest, a njima se to ne isplati jer oni time ne mogu jamčiti kvalitetu svoje usluge. Operateri su sve više zainteresirani za Hrvatsku, što pokazuje i činjenica da su sponzori na Forumu bili i InterContinental Hotels Group, AccorHotels i Starwood Hotels & Resorts Worldwide, a u sudionicima i Hilton, Choice Hotels, Rezidor… Pitanje je što mi želimo. Hoće li, recimo, država olakšati hotelima poslovanje izvan sezone smanjujući im neke namete. Crna Gora je sve te poteškoće prepoznala i potrudila ih se riješiti.

Zašto je uopće dolazak hotelskih brendova dobar za destinacije?

Naše destinacije funkcioniraju tako da je u svakoj jedna velika turistička kompanija, što može biti dobro, ali može biti i malo manje dobro, ovisno o tome koliko se ta kompanija trudi razviti destinaciju. Kad dođu bar tri do četiri različite kompanije u jednu destinaciju, svaka od njih posvetit će joj znatno veću pažnju kao i svojoj vlastitoj kvaliteti, tržišnoj utakmici, pozicioniranju, promociji… No također, svjetski brendovi imaju izuzetnu marketinšku snagu. Uzmite kao primjer samo najveće; IHG ima 60 milijuna korisnika svojeg programa vjernosti, Starwood I Marriott svaki po 21 milijun itd. Neka svaki od njih otvori jedan hotel, koja je vrijednost marketinga koji će destinacija u kojem se hotel otvara dobiti?

Na koje se zemlje u široj regiji Hrvatska može ugledati u promjenama tog tipa?

Svakako su to Malta i Portugal čije smo primjere imali prilike vidjeti na lanjskom Forumu. Malta je bivša engleska kolonija i dugo je ovisila o gostima iz Velike Britanije. Kako bi razvili i druga tržišta, iskoristili su ono u čemu su dobri, a to je poznavanje engleskog jezika. Otvorili su škole na engleskom, Vlada je sufinancirala letove i njihov se turizam u roku od par godina promijenio u potpunosti. Nijemcima je Malta sada sinonim za škole engleskog jezika. Portugal je pak oformio jedno veliko udruženje industrije; hotelijera, kampova, agencija koji su bili glavni komunikator prema Vladi, a to Hrvatsk,  recimo, nema. Vlada je pak osnovala fond koji su financirali dijelom privatne kompanije dijelom javni sektor, a kojim su sufinancirali veliki kongresni projekti, aviosredišta…

U Hrvatskoj se dugo priča o reorganizaciji sustava turističkih zajednica. Koja bi bila njihova uloga u svemu? Kako uopće dovesti nove goste s novih tržišta?

U zadnje dvije godine Hrvatska turistička zajednica imala je dva velika projekta, Hrvatska 365 i Croatia Full of Life. Čini mi se da ti projekti nisu bili dovoljno popraćeni u globalnim medijima tipa CNN, mislim da ta dimenzija nedostaje. HTZ treba napraviti neki novi plan za budućih nekoliko godina, umjesto da se  čestim izmjenama direktora gubi na kontinuitetu. Nisam to pretjerano pratila, govorim to iz pozicije korisnika ili vanjskog promatrača. Hrvatska treba puno poraditi na zračnom povezivanju sa svjetskim destinacijama. Ako aviokarta iz Amsterdama za Pariz preko vikenda stoji 80 eura, a za Hrvatsku 250 eura, čak i da je 150, to je preskupo. Jedna obitelj s dvoje djece za odlazak u Pariz će potrošiti nešto manje od 400 eura, a za dolazak u Hrvatsku skoro 1000. Tu sad moramo raditi, nadajmo se da će tome pridonijeti novi terminal na Plesu. Za dolazak u Europu su jako zainteresirana istočna tržišta, Bliski istok, ali mi njih trebamo dovesti. Hotelijeri moraju smisliti način promocije, Vlada potaknuti dolazak, a privatni sektor i mali poduzetnici osmisliti što da rade kad dođu.