Stanje u mljekarskom sektoru Hrvatske zahtijeva posebnu sjednicu Vlade RH jer nagomilani problemi nadilaze samo Ministarstvo poljoprivrede. Između 2009. i 2015. otkup mlijeka pao je sa 675 na 513 tisuća tona, a golem uvoz na policama trgovaca spustio je maloprodajne cijene na nezapamćeno niske razine do čak 2,79 kune za litru trajnog mlijeka što je iznos koji ne pokriva ni trošak proizvodnje mlijeka bilo kojeg domaćeg proizvođača. Ruski embargo te ukidanje mliječnih kvota u okvirima Europske unije doveli su do ogromnih viškova na zajedničkom tržištu EU, a Hrvatska je postala pravi "El Dorado“ za uvozno mlijeko.

Otkupna cijena mlijeka prošlog je tjedna ponovno pala za gotovo 20 lipa. Kada se tome pridruže visoki PDV te preskupe kamate za obrtna sredstva i/ili investicije, pored uvoza golemih količina ne samo svježeg mlijeka već i mliječnih prerađevina koje opasno prijete da premaše 50 posto ponuđene robe na polici (posebice sirevi) očigledno je da je potrebno sjesti za stol sa premijerom i nekoliko ministara – poljoprivrede, financija, gospodarstva čak i turizma, kako bi se ovaj sektor spasio od daljnjeg urušavanja.

Zajednički je ovo zaključak sa prvog okruglog stola posvećenog mljekarskom sektoru koji je organizirao portal Agrobiz.hr  u okviru specijala „Mlijeko hrvatskih farmi“, a na kojem su sudjelovali: predsjednica Udruge Cromilk Rašeljka Maras,  Branko Bobetić, direktor Croatiastočara, koordinator otkupa u Vindiji Krunoslav Ladić, proizvođači mlijeka Željko Rengel i Igor Rešetar te  Marina Ivančan, tajnica prve proizvođačke organizacije "Drava Sava" iTomislav Makar iz Ministarstva poljoprivrede.

Agrobiz.hr će zajedno sa Poslovnim dnevnikom i Večernjim listom tijekom sljedećih mjeseci organizirati serijal tematskih rasprava o problematici u hrvatskom agraru, a na prvom okruglom stolu dominirala su tri ključna problema mljekarskog sektora: pritisak i pad proizvođačkih cijena kako u Hrvatskoj tako i u EU, pritisak na maloprodajne cijene koje su se spustile daleko ispod proizvođačkih, te koja su očekivanja od resornog ministarstva i Vlade RH da se zaštiti sektor i zaustavi njegovo daljnje vrlo izgledno urušavanje ne pokrenu li žurno neke radikalnije mjere.

Podaci Hrvatske poljoprivredne agencije otkrivaju da su 2014. otkupljene 523 tisuće tona mlijeka od 10.003 proizvođača. Prošla 2015. zaključena je s otkupom 513 tisuća tona od 8060 proizvođača. Prva dva mjeseca ove godine najavljuju da je, ne povuku li se određeni potezi, i u 2016. vrlo izgledan novi pad i broja proizvođača i otkupljenih količina.

Situacija u sektoru poprima neodržive razmjere i zahtijeva hitnu akciju uz sagledavanje stanja sa svih aspekta jer se radi o sektoru koji ukupno zapošljava 30.000 ljudi, upozorio je Branko Bobetić, direktor Croatistočara. Otkupna cijena mlijeka u Hrvatskoj je iznad prosjeka EU i to za oko pet posto.

"Ukidanje mliječnih kvota podiglo je u kratkom vremenskom roku u dijelu članica EU proizvodnju mlijeka, a kako se već drugu godinu ne izvozi u Rusiju i usto je smanjena i potražnja sa drugih tržišta poput kineskog, pritisak jeftine robe je ogroman," dodaje Bobetić.

On ističe kako je samo uvoz gauda sira u 2012. godini iznosio 4.000 tona, a u prvih deset mjeseci 2015. narastao je na 7300 tona. Vjerojatno je kraj prošle godine završio sa 9000 ili čak 10.000 tona što je ekvivalent dvomjesečnom hrvatskom otkupu mlijeka.

Proizvođač mlijeka iz Pitomače i član prve mljekarske proizvođačke organizacije "Drava Sava" Željko Rengel kaže kako uz sadašnju otkupnu cijenu mlijeka gubitak po jednoj kravi na njegovom OPG-u godišnje iznosi oko 1300 kuna neto. Nastavi li se urušavanje cijena Rengel najavljuje kako bi mu  godišnji gubitak mogao doći i do 600.000 kuna. Ostvare li se te crne prognoze morat će, kaže, odustati od proizvodnje.

"Nema logike ni tržišne opravdanosti da litra vode u trgovini košta pet  kuna, a litra trajnog mlijeka iz uvoza 2,79 kune. Kontinuiran pad otkupa mlijeka kod nas se nastavlja, a susjedna Slovenija ima rast proizvodnje. Unatrag dvije godine digla je proizvodnju sa 533 na 553 tisuće tona mlijeka. I Slovenija je, unatoč konfiguraciji terena, bolja od nas što je neobjašnjivo i neobranjivo," tvrdi Krunoslav Ladić, koordinator sektora za otkup mlijeka u Vindiji.

Na pitanje kako Slovenije uspijeva zadržati svoju proizvodnju i povećavati je te kako uspijevaju zadržati razinu cijena u maloprodaji predsjednica CroMilka Rašeljka Maras kaže kako je Slovenija usvojila kodeks ponašanja u cijelom prehrambenom lancu koji dobro funkcionira uz sustavno njegovanje fer odnosa što je stabiliziralo i sektor mljekarstva u susjednoj državi. "To je stvar poslovne etike, Mađari su fer trgovinu regulirali zakonom, uvjerena sam da i mi moramo nešto poduzeti jer je ovako stanje neodrživo," opominje Maras.

Prekomjeran uvoz mlijeka i mliječnih proizvoda po dampinškim cijenama u našoj je zemlji doveo do deflacije proizvođačkih cijena, što podrazumijeva urušavanje profitabilnosti poslovanja cjelokupnog mljekarskog sektora i farmera i mljekarske industrije te  izravno ugrožava gotovo 30 tisuća zaposlenih u mljekarskom sektoru.

Mljekarska industrija ulaže velike napore kako bi čitav sektor nastavio poslovati konkurentno, no činjenica je kako se u skladištima hrvatskih mljekara stvaraju ogromne zalihe koje se zbog prekomjernog uvoza od strane trgovačkih lanaca, ne mogu prodati, kaže Rašeljka Maras.

Na pitanje da li bi na takvu deflaciju cijena trebala reagirati i Agencija za tržišno natjecanje, Branko Bobetić, ističe kako bi trebala reagirati. Međutim, stav Agencije je da je damping nešto što se događa na duži rok, a ne samo povremeno, sa akcijama kako to sada rade trgovci u Hrvatskoj.

Mljekar Igor Rešetar ističe Sloveniju kao dobar primjer kako se pametnom poljoprivrednom politikom ipak može zadržati stabilnost sektora i osigurati rast proizvodnje. Prije svega država može kroz različite stope PDV-a za obiteljska gospodarstva zadržati dohodak i profitabilnost.

"Naša je otkupna cijena 33 do 34 eurocenta, a u Sloveniji je 30 i oni uspijevaju podizati proizvodnju, a mi ne. Očito je previše parafiskalnih nameta, poreznih opterećenja, da ne pričamo o tome da su njihove kamatne stope za obrtna sredstva oko tri posto, a za investicije jedan posto, dok naše idu od šest do devet posto pa i više," iznio je Rešetar.

On smatra kako je u Hrvatskoj ključno napraviti kategorizaciju proizvođača te možda prvih 2000 gospodarstava koja imaju najveću proizvodnju potaknuti poticajnim mjerama da nastave s okrupnjavanjem i daljnjim povećanjem proizvodnje.

"Stanje je alarmantno i doista se mora donijeti odluka je li nam u prvoj fazi cilj ostvariti otkup od 600 tisuća tona. U toj opciji treba podržati proizvođače uz uvjet da po grlu godišnje ostvare najmanje 6000 kilograma mlijeka. To je oko 100 tisuća grla, no za svako grlo nužno je osigurati po hektar zemljišta. S takvih pozicija u određenom razdoblju nije problem proizvodnju po kravi povećati na sedam tisuća kilograma mlijeka, a potom i više," iznio je mogući model Rešetar.   

Tomislav Makar iz Ministarstva poljoprivrede naglašava kako je ministarstvo svjesno problema i očekuje da će od idućeg tjedna krenuti i sastanci ministra Davora Romića s predstavnicima pojedinih sektora.

"Dva posto rasta proizvodnje mlijeka u EU nakon ukidanja kvota diglo je proizvodnju za tri milijuna tona. Svjesni smo da pada dohodovnost i cijene, a ovo je bila i tema na posljednjem Vijeću ministara u Briselu. EU nastoji proizvođačima otvoriti nova tržišta kako bi se nadomjestio pad zbog ruskog embarga," iznio je Makar.

Kako smanjiti ulazne troškove, pitanje PDV-a kao i nastavak zemljišne reforme sigurno će biti teme sa kojima će se Ministarstvo poljoprivrede nastaviti intenzivno baviti, dodao je Makar.

Branko Bobetić ističe kako postoje različiti načini da se zaštiti proizvodnja. "Ovdje smo već dosta spominjali Sloveniju, pa ja moram reći kako su oni nedugo izmijenili i zakon o poljoprivredi i uveli pravobranitelja za proizvodnju koji sjedište ima unutar Ministarstva poljoprivrede te ima mogućnost i ovlast kontrole cijena u trgovačkim lancima, kao i mehanizme da pokrene pitanje dampinških cijena", ilustrirao je Bobetić praksu iz susjedstva.

Rašeljka Maras ističe kako je nekoliko ključnih poteza koje treba odmah napraviti. Prije svega treba zaustaviti deflaciju cijena, donijeti kodeks ponašanja u cijelom lancu, promovirati domaću i lokalnu proizvodnju jer se jedino tako mogu sačuvati radna mjesta.

Isto tako mora se što prije isplatiti 1,8 milijuna eura koje je Hrvatska dobila od EU jesenas kao interventnu mjeru za zaštitu ovog sektora, a treba raditi i na smanjenu parafiskalnih nameta, PDV-a na repromaterijal te isplatiti poticaja na vrijeme, kao i krenuti u pravu zemljišnu reformu. Treba vidjeti i na koji način smanjiti kamate banaka, jer su kod nas kao što je već rečeno od 6,5 do 9 posto, a prosjek EU je dva posto, nanizala je prijedloge koji mogu pomoći sektoru Maras.

Hrvatski proizvođači koriste znak Mlijeko hrvatskih farmi, ali je svijest potrošača na niskoj razini. "Moramo potaknuti svijest potrošača da kupnjom uvoznih proizvoda zapravo financiramo zapošljavanje i mirovinske fondove u europskim državama. Kupnjom domaćih proizvoda čuvamo i radna mjesta i svoju mirovinu," ističe Maras i navodi da moramo početi više koristiti i raspoložive potpore iz EU, posebice za marketing i promociju ne samo proizvoda od mlijeka nego svih poljoprivrednih proizvoda.

Igor Rešetar ističe kako treba vidjeti i kako ispraviti greške u Programu ruralnog razvoja. Kod nas, kaže, već tri godine nije bilo investicijskog ciklusa. Slovenci su prošle godine investirali na 200 farmi od kojih je samo njih devet uzelo sredstva iz ruralnog razvoja, 60 iz vlastitih sredstava, a ostali povoljnim kreditima. Predlaže da se u izmjeni  ruralnog programa uvede posebna mjera za mliječno govedarstvo kako nam se ne bi dogodilo da u kratkom razdoblju postanemo potpuno ovisni o uvozu mlijeka.

Krunoslav Ladić iz Vindije tvrdi kako je ključno urediti tržište , ali treba vidjeti i na koji način da domaći proizvodi pronađu put do našeg turizma. Isto tako bitnom temom ocjenjuje komasaciju, ali i poreznu politiku. "Sve u svemu ovu našu problematiku trebalo bi rješavati nekoliko ministarstava, a Vlada bi morala održati i posebnu sjednicu posvećenu mljekarskom sektoru," misli Ladić.

Ovom prigodom dotaknut je i problem nemogućnosti proizvodnje energije iz obnovljivih izvora na stočarskim farmama. Administracija je i u tom segmentu toliko zakomplicirala proceduru da se malo proizvođača odlučuje na investiranje, a upravo bi kroz tu opciju mogli podići dohodovnost gospodarstava i nadoknaditi gubitak iz niže cijene mlijeka. 

Regnel je iznio vlastiti primjer, budući da je krovna površina njegove farme veća od 1000 četvornih metara namjeravao je 2011. staviti solarne ploče. S obzirom da su govedarske farme mali potrošači energije zakonodavac dopušta instaliranje opreme proizvodne  snage samo za njihove vlastite potrebe stoga izmjene ovog 'kočničarskog' zakona treba staviti u hitnu proceduru, zatraženo je također.

Marina Ivančan, tajnica prve proizvođačke organizacije u sektoru mljekarstva "Drava Sava" koja iz tri županije okuplja 232 člana koji su prošle godine u otkup isporučili više od 15 milijuna kilograma mlijeka kaže kako organiziranje malih proizvođača i dalje ide  teško.

"Guši nas administracija, prvu odluku o priznanju dobili smo u veljači 2014., no ponovno smo lani morali dokazivati sve po novom pravilniku kao da idemo od početka. Dvije pune godine sami smo financirali sve troškove, po odluci Ministarstva poljoprivrede trebali smo dobiti 750.000 kuna za rad naše proizvođačke organizacije. Međutim, bez objašnjenja Agencija za plaćanje nije nam priznala troškoveza radionice, promociju i još neke, zakinuli su nas za 115.000 kuna," iznijela je iskustva prve proizvođačke organizacije tajnica Ivančan dodavši kako im   administracija nije dala mogućnost ni dopune poslovnog plana, što je praksa u ostalim članicama EU, a već dulje od mjesec dana čekaju odgovor Agencije na žalbu zbog uskrate potpore.

Proizvođači mlijeka i udruga, kao i industrije pozdravili su inicijativu Agrobiz.hr, Poslovnog dnevnika i Večernjeg lista o pokretanju serijala okruglih stolova o problematici u poljoprivredi. Smatraju kako je to jedan od načina da se čuje i njihov glas te da se, među ostalim, utječe i na svijest potrošača kako je kupnja domaćih proizvoda konkretan model za očuvanje radnih mjesta.