Više se i ne sjećam kad smo u banci zapošljavali operativce u osnovnom biznisu. I ono malo sporadičnih zapošljavanja uglavnom je vezano uz logistiku i regulatorne zahtjeve, poput interne revizije ili IT-a, priča izvršni direktor jedne od većih banaka. Sa snažnim regulatornim i tržišnim pritiscima na troškovnu (ne)efikasnost i profitabilnost manje se banke u pravilu nose i znatno teže.  A dok se među onima u domaćem vlasništvu godinama ne uspijeva dogovoriti okrupnjavanje (a kamoli prodaja), one u vlasništvu stranih banaka 'de facto' imaju opciju više otkako smo članica EU.

Jedna banka uskoro bi je trebala i demonstrirati. Prema saznanjima Poslovnog dnevnika, riječka BKS Bank, u vlasništvu istoimene iz Klagenfurta, prva kani iskoristiti pravilo Unije o tzv. jedinstvenom tržištu ili "single passportu". Ukratko, preregistrirat će se iz samostalnog d.d.-a, u poslovnicu matične banke i tako nastaviti nuditi svoje usluge (prikupljati depozite, nuditi kredite) na domaćem tržištu bez gnjavaža oko niza kapitalnih, organizacijskih i drugih zahtjeva Hrvatske narodne banke. Stopit će se s matičnom bankom, a time će se i komunikacija s bankovnim supervizorom preseliti u Austriju. Kako doznajemo, iz BKS-a su se već obratili HNB-u s takvim zahtjevom. Goran Rameša, predsjednik Uprave, na naš je upit odgovorio kako se "kao ozbiljna institucija zasad ne mogu izjasniti o takvim tvrdnjama".

No, dodao je ipak da je "u pripremi priopćenje za javnost koje će se objaviti početkom ožujka". I u HNB-u tek su nam načelno potvrdili da su "zaprimili zahtjev jedne banke" vezano uz tu mogućnost. Premda je projekt bankovne unije još daleko od dovršetka, autoriteti EU očito su ocijenili da to ne priječi pravila o jedinstvenom bankarskom tržištu.  S oko 1,4 milijarde kuna aktive odnosno 0,34 posto tržišnog udjela (na kraju rujna 2015.) BKS banka svrstava se u red malih banaka u Hrvatskoj i utoliko bilo kakvi njeni planovi nemaju sistemski značaj. Hoće li i ostati izolirani slučaj ili je možda ipak prva lasta, može se tek nagađati. U svakom slučaju, ne bi trebalo čuditi da se takvih preispitivanja uhvate još neke, možda i osjetno veće banke od BKS-a. Slučaj je htio da je upravo ovih dana i u nekim drugim zemljama EU aktualno pitanje takvih pravno-statusnih iskoraka.

Prije nekoliko dana vodeća je nordijska financijska grupacija, švedska Nordea banka koja ima podružnice u osam zemalja (Skandinavije i Baltika plus Rusija), za glavnu skupštinu u ožujku najavila prijedlog "pojednostavljenja pravne strukture". On se svodi upravo na plan pretvaranja podružnica Nordea banke u Norveškoj, Finskoj i Danskoj u poslovnice. "Struktura poslovnica omogućit će nam da doista djelujemo kao jedna Nordea. To će ojačati upravljanje i dio je pojednostavljenja naših procesa, a u konačnici će nas učiniti konkurentnijima na dobrobit naših klijenata", rekao je prvi čovjek Nordee Casper von Koskull. Ustvrdio je i da će "branchification" imati tek minoran utjecaj na razinu kapitalizacije i kapitalnih zahtjeva, kao i da se promjene neće značajno odraziti na iznos poreza na dobit koje plaća Nordea Group u zemljama u kojima posluje.

Sve u svemu, uvjeren je da će dugoročne prednosti prevagnuti u odnosu na troškove, a svim je nodijskim tržištima na kojim posluju obećao i osiguravanje jednakih uvjeta i kvalitete usluga. Dakako, primjer Nordea banke s oko 670 milijardi eura aktive, 10,5 milijuna klijenata i više od 32 tisuće zaposlenih u mnogočemu nije usporediv s prvim hrvatskim primjerom pretvaranja podružnice strane banke u poslovnicu. Više je znakovit kao moguća naznaka smjera kojim bi mogle krenuti još neki strani vlasnici ovdašnjih banaka, pogotovo ako dolaze iz europskih zemalja s manjim kapitlanim zahtjevima nego što je to slučaj u Hrvatskoj.

 S jedne strane, kao svojevrsna dobra strana "branšizacije" za lokalne je regulatore to što time i obveze po osnovi osiguranja depozita (a EU je tu svima postavila ljestvicu na 100.000 eura) prelaze na za to zadužene institucije u zemlji matične banke. Utoliko, načelno govoreći, ni austrijski pandan našem DAB-u ne bi baš rado da ta pojava uzme maha. U isto vrijeme, to ne bi išlo na ruku ni domaćim državnim financijašima (a neizravno i poreznim obveznicima), jer je bankarski sektor u nas barem donedavno bio najizdašniji platiša poreza na dobit.

Konačno, "branšizacija" definitivno ne pogoduje ni zaposlenosti. U situaciji kad inozemne grupacije već centraliziraju neke pozadinske (back office) funkcije, pretvaranje banaka-kćeri u poslovnice smanjilo bi potrebu za zaposlenima u bankarskom sektoru. U njemu danas radi više od 20.000 ljudi (2014. bilo ih je 20.676). Suprotno prevladavajućoj percepciji, i u bankama polako kopni broj zaposlenih. Tijekom 2013 i 2014. pao je za gotovo tisuću, a prilično je izgledno da će taj trend nije i završen. Ali to nije samo pitanje moguće "branšizacije" već ukupnih perspektiva rasta – i gospodarstva i kreditiranja.