Hrvatska poljoprivredna i prehrambena proizvodnja ima značajnih problema, ali je to i dalje jedan od najvitalnijih dijelova ukupnog nacionalnog gospodarstva, zaključak je panela diskusije "Kako do konkurentnog proizvoda i uspješna plasmana tržišta" koji se održao u sklopu konferencije Snaga hrvatske hrane 2016. u utorak u organizaciji Poslovnog dnevnika u Zagrebu. Jedan od važnijih igrača na hrvatskom prehrambenom tržištu je zasigurno i konditorska industrija koju je na Konferenciji predstavljao Krunoslav Alvir, član uprave Zvečeva.

Ta tvrtka je izlazak s uskog domaćeg tržišta našla u britanskom divovskom trgovačkom lancu Tesco. "Hrvatska konditorska industrija je kvalitetna, ali je problem što svi imamo preširoki asortiman, a što nam guši konkurentnost. Svi ciljamo na usko tržište od 20­25 milijuna potrošača, a imamo kapacitete za 200 milijuna kupaca. Stoga je nužno da izađemo na svjetsko tržište. To nije jednostavno kako se na prvi pogled može činiti. Izvozne prepreke su velike, a ako želite izaći s vlastitim brendom, onda i nepremostive. Hrvatska nije poznata po čokoladi i u konkurenciji švicarskih, njemačkih, belgijskih i sličnih proizvođača nemate veliku šansu. Morate nabaviti sve certifikate, platiti ulazne troškove na police trgovina, ulagati u brend i osigurati logistiku – to iziskuje ogroman novac koji niti jedna tvrtka kod nas nema", kaže Alvir.

Dodaje da su oni 2012. ušli u Tesco kao proizvođači privatne marke čokolade te robne kuće s nekoliko artikala na policama. Prve godine su imali prihod od britanske avanture od svega nekoliko desetaka tisuća eura da bi se kasnije to popelo na milijun eura, a za ovu godinu očekuju realizaciju od 1,5 milijun eura. Suradnja s Tescom im je podigla i ugled među proizvođačima privatnih trgovačkim marki te su sada na specijalizirani sajmovima interesantni i mnogim drugim potencijalnim naručiteljima.

Izlazak na globalno tržište značio je nužno i nisku cijenu proizvoda, a što se naravno mora odraziti i na kvaliteti. "Mi smo do prije dvije godine, barem dio asortimana, radili od svježeg mlijeka. No, potrošači traže jeftini proizvod koji je moguće napraviti samo od mlijeka u prahu. Kada se tu još doda i široki asortiman, jasno je da je vrlo teško danas raditi čokoladu od svježeg mlijeka", kazao je Alvir na kritike da ta tvrtka više ne želi otkupljivati mlijeko od proizvođača iz Požeške kotline. Kvalitetna i zdrava riba je još jedna artikal hrvatske prehrambene industrije koji ima velike šanse na globalnom tržištu. Krunoslav Bešvir, direktor prodaje, marketinga i razvoja tržišta u Sardini iz Postira na Braču. Ta tvrtka je 2013. završila veliku investiciju u novu tvornicu koja im je omogućila izlazak na svjetsko tržište. Iako su uglavnom orijentirani na Hrvatsku, regiju i Europu, tvrtka ulaže velike napore da izađe na tržišta Kine i SAD­a. "Prepreke za izlazak na daleka tržišta su velika. Mi već neko vrijeme pokušavamo doći u Kinu, no stalno nailazimo na prepreke.

Svaka zemlja ima svoje principe poslovanja, a u Kini to najprije znači da, osim standardnih certifikata, morate imati i dozvole državnih tijela. Nakon toga morate imati ugovor s kineskim uvoznikom, a što za male tvrtke poput Sardine nije jednostavno. Stoga smo odlučili da ćemo na to tržište pokušati ući, ne nacionalno, neko preko provincija, a nakon toga ćemo vidjeti. Taj proces bi trebao biti brži i jednostavniji", pojašnjava Bešvir. Ante Oštarić, vlasnik Paške sirane, je već 30 godina u industriji sira, a danas njegova tvrtka plasira svoj sir na tri kontinenta uz pripreme i za četvrti. Paška sirana je jedan od prvih hrvatskih korisnika SAPARD programa koji joj je omogućio da izgradi novu siranu koja ima EU standarde. "Situacija na tržištu se uvelike razlikuje od vremena prije 30 ili 20 godina. Tada je bio niz lokalnih trgovačkih lanaca koji su u redu čekali da nam avansno naruče sir za svoje kupce. Sada je na tržištu 100 puta više brendova i sira i mi smo u puno nepovoljnijoj situaciji u odnosu na trgovce. Naša prednost je da smo mali i fleksibilni te se baziramo na domaćoj sirovini te napravimo sira onoliko koliko imamo te kvalitetne sirovine – mlijeka", navodi Oštarić.

Ivan Veselić je vlasnik OPG­a Veselić i najbolji mladi poljoprivrednik u 2015­, u izboru Večernjeg lista, a svoju poslovnu politiku gradi na kvalitetnim ekološkim proizvodima. "Većina naše proizvodnje vezana je uz ugovor s trgovačkim lancem DM za kojeg radimo ekološke džemove. Povezivanje s drugim ekološkim proizvođačima bi nam bilo dobrodošlo jer bi na taj način tržištu mogli ponuditi veće količine proizvoda i na taj način ojačati svoju pregovaračku poziciju prema trgovačkim lancima", kaže Veselić. Zvjezdana Blažić iz Geja savjetovanja smatra da bi trebao postojati kodeks koji bi uređivao suradnju između proizvođača hrane i trgovaca. "Konkurencija na tržištu je velika i kupci žele konkurentnu robu. To znači da ona mora biti cjenovno odgovarajuća, ali od proizvođača se zahtjeva i da poštuju standarde i rokove isporuke. Nažalost, kod nas je slučaj da cijena i nije najveći problem zašto mnogi trgovci, a i hotelijeri, nemaju u ponudi domaće proizvode. To su upravo standardi i rokovi. Često je slučaj da mali proizvođači nemaju dovoljnih količina pa ne mogu isporučiti ono što su dogovorili s kupcima. Isto tako, tu je i pitanje povjerenja jer se događa da ako je cijena na tržnici nekoliko lipa viša, proizvođači svoju robu prodaju na tržnici, a hotel ili trgovački lanac ostane bez svojih proizvoda. To se u uređenim zemljama uređuje zakonski, ili barem kodeksom koji omogućuje svima u lancu da korektno posluju", pojašnjava Blažić. Luka Jelić, direktor primarne proizvodnje srpske tvrtke Delta agrar predstavio je praksu prehrambene proizvodnje u Srbiji. "Iako je Rusija naše važno tržište, a što je dodatno dobilo na snazi nakon carinskog rata EU i Rusije, tamošnja regulativa je vrlo zahtjevna. Tu se prije svega radi o količinama. Za primjer, samo Moskva dnevno pojede godišnju proizvodnju jabuka u Srbiji koja je na razini od 350.000 tona", pojašnjava Jelić.

Dodaje da je Srbija tek u fazi upoznavanja s EU fondovima koji bi joj u narednom razdoblju trebali omogućiti da bolje razvije svoj poljoprivredno­prehrambeni sektor. "Za sada je taj projekt tek krenuo i prva sredstva su namijenjena izgradnji administrativnog aparata i okvira za buduće projekte. Ozbiljniji novac iz pretpristupnih EU fondova očekujemo tek za nekoliko godina", kaže Jelić.