Prvi radni sastanak nove Vlade premijer Tihomir Orešković održao je već desetak sati nakon maratonske saborske rasprave koja je prethodila izglasavanju povjerenja njemu i njegovu kabinetu. Vremena za gubljenje nema, pa je od ministara tražio da odmah krenu u proučavanje rashoda u svom resoru te da do srijede pripreme izvješće o stanju. To je prioritet kako bi se što prije definirao državni proračun za ovu godinu.

Njega, pak, već ovih dana čekaju i prvi međunarodni sastanci; najprije s predstavnicima MMF-a koji dolazi na redovne konzultacije, a potom i s predstavnicima Europske komisije. Najveći teret u početnoj fazi rada nove vlade svakako je na novom ministru financija Zadravku Mariću. Morao bi složiti proračun s 4-5 milijardi kuna manjim raskorakom prihoda i rashoda, što uz neke stavke koje 'autonomno' rastu (prema projekcijama bivše vlade samo trošak kamata raste 600-700 milijuna) neće biti nimalo lako. Projekcije rasta prihoda zacijelo će se bazirati na rastu BDP-a od skromnih 1,5 posto realno, što znači da bi se dobar dio fiskalne prilagodbe morao osloniti na rashodnu stranu. A tu u nemalom broju kolega ministara teško da će imati saveznike.

S jedne strane, dobar dio ih slabo poznaje preuzete sustave i normativna uporišta njihovih rashoda i projekata, ali i mimo toga uobičajeno je da resorni ministri 'vuku na svoju stranu' nastojeći dobiti što više novca. U njihovu prizemljavanju pomoć će zacijelo imati u premijeru, ali to će zahtijevati i suglasje Tomislava Karamarka i Bože Petrova, šefova dvaju savezničkih blokova koji su ujedno i potpredsjednici Vlade. S tim u vezi dovoljno je reći da bi, primjerice, ideje o izjednačavanju braniteljskih prava za HVO već jednokratno stajale proračun oko šest milijardi kuna, i to uz dodatne izdatke u narednim godinama, podsjeća jedan ekonomski analitičar. Utoliko bi Marić u potrazi za racionalizacijama i smanjenju javne potrošnje najkorisnije inpute mogao dobiti od insajdera iz Katančićeve koji imaju najbolji uvid u to na kojim pozicijama novac curi, a ne bi morao.

Proračunske uštede zacijelo će se nastojati ostvariti ponajprije na stavkama poput materijalnih troškova i subvencija te plaća. No, tu valja računati da su sindikalni predstavnici državnih zaposlenika već u niskom startu za upravo suprotno intonirane razgovore o plaćama. Drugim riječima, prvo će trebati otkloniti prijetnju povećanja plaća, i to ne samo po osnovi aktiviranja sporazuma o povećanju osnovice nakon dva uzastopna kvartala rasta BDP-a od prosječnih dva posto. Za neke potencijalne zone ušteda trebat će osigurati zakonska uporišta, što znači da će učinke imati tek u (drugom) dijelu godine. Naravno, uz pretpostavku da dobiju potporu saborske većine, što s obzirom na dosadašnji, ali i način funkcioniranja 'reformskog saveza' koji je u petak definiran Sporazumom dviju koalicija uz podršku treće (Milana Bandića 365) i ne treba unaprijed podrazumijevati.

Sporazumom o suradnji u reformskoj Vladi predviđeno je osnivanje Vijeća za suradnju koje bi činilo po sedam predstavnika Domoljubne koalicije i Mosta. Navodno bi to vijeće trebalo profunkcionirati već ovaj tjedan, a ono bi, među ostalim, trebalo biti zaduženo za imenovanja zamjenika i pomoćnika ministara, ali i kriterija za čelnike tijela javne vlasti i državnih poduzeća. Sudeći prema dosadašnjim kadrovskim natezanjima, to bi tijelo moglo ispasti novi izvor blokada i kočnica u radu Vlade. Sporazum, doduše, predviđa da zamjenike predlažu sami ministri. Ali pritom se predviđa i načelo reciprociteta u podjeli ministarstava na način da ministru jednog bloka zamjenik bude iz drugoga, uz premijerov blagoslov na kraju.

U slučaju pomoćnika ministara, pak, ministri bi birali između imena koja bi im predložilo Vijeće. Ukratko, ako to tijelo bude tako i funkcioniralo, ono sigurno neće pridonijeti operativnosti Vlade. To vrijedi i za dio Sporazuma prema kojemu će se eventualno sporna pitanja prije glasovanja prethodno nastojati uputiti na usuglašavanje Vijeću za suradnju, kao i za onaj da će "svaki ministar unaprijed, a najmanje 15 dana ranije, upoznati koalicijske partnere o podzakonskim aktima koje donosi u svome resoru". Uza sve, ističe se da će u roku najviše 60 dana dva bloka sačiniti i Reformski plan koji će obuhvaćati međusobno dogovorene reforme iz ključnih smjernica, plus dijelove koji nisu obuhvaćeni dosadašnjim sporazumima ili dodatne reforme koje bi se dogovorile u narednih 30 dana.

Doduše, ni lista i sadržaj dosad dogovorenih reformi nisu baš do kraja jasni. Još je manje jasno kada bi neke od njih mogle doći na red i hoće li uopće. Još je neizvjesnije što će se od nalaza i preporuka njemačkoga Ifo instituta u dogledno vrijeme uklopiti i/li ugraditi u reformski paket nove vladajuće garniture. No, ono što je najjače zazvonilo nakon što je ta studija u petak izronila – pitanje postupnog slabljenja kune za nominalno 13 posto u roku od sedam do 13 godina – malo je izgledno, barem kao deklarirani plan središnje banke. Za početak, Tomislav Ćorić koji je kao član HDZ-ova ekonomskog tima upućen u značajke i ciljeve projekta u koji su svojedobno ušli s Ifo institutom, naglašava kako je taj dokument tek analitička podloga koja nudi potencijalna rješenja.

Neki dodaju i da su nalazi rezultat rada više zasebnih radnih skupina, čije su zaključke upravo HDZ-ovi stručnjaci trebali međusobno izbalansirati. Ukratko, problem tečaja u nas samo je jedan, i to ne najvažniji faktor međunarodne konkurentnosti. Mnogo vrući problem je javni dug i cijena financiranja. Treba, k tome, imati na umu da je dug svih domaćih sektora danas oko 210-220 posto BDP-a, a da je oko četiri petine tog duga u devizama ili s valutnom klauzulom. Treba imati na umu i veliku uvoznu ovisnost našega izvoza. Konačno, kad je riječ o nominalnom tečaju, možda nije zgorega primijetiti da je prosječan tečaj danas iznad 7,6, a recimo 2008. se nakratko spuštao i ispod 7,1 kuna za euro.

Prvi dojmovi poduzetničkih institucija 

Udruga poslodavaca Vladi će ostati konstruktivan socijalni partner, ali i kritičar onih poteza državne administracije koji ne vode realizaciji spomenutih ciljeva 
Davor Majetić, Hrvatska udruga poslodavaca

Smjernice Vlade su dobro postavljene, ali se moraju odgovorno realizirati jer su ih i ranije Vlade imale zacrtane, ali je izostala puna realizacija
Luka Burilović, Hrvatska gospodarska komora

Rast, konkurentnost i bolji standard su ono što svi želimo te u ime HOK-a i svih obrtnika kažem da ćemo učiniti sve da pomognemo Oreškoviću da i nama bude bolje
Dragutin Ranogajec, Hrvatska obrtnička komora