Hrvatska je poljoprivreda u teškom stanju: proizvodnja je sve manja i domaći proizvodi sve su nekonkuretniji, a izlaz je u zadrugarstvu, okrupnjavanju proizvodnje i primjeni tehnologije koja će dati dodanu vrijednost finalnom proizvodu, zaključak je panela "Modeli za uspjeh u agrobiznisu", koji je u sklopu Agro-uzleta grada Koprivnice održan u petak u tom gradu u organizaciji Poslovnog dnevnika. 

Stvoriti brend
Emir Džanić, direktor tvrtke Innotech, smatra da je nužno primijeniti znanje i tehnologiju da bi se danas opstalo na tržištu. Upravo je zbog toga i osnovana ova tehnološka tvrtka koja je zajednički projekt Podravke, Grada Koprivnice i Sveučilišta Sjever. Džanić objašnjava da je njihov cilj povezati cijeli sustav agrobizinisa, koji ne uključuje samo poljoprivrednike, nego i tvrtke, dobavljače i same potrošače. Kao primjer navodi IT tvrtku Agrivi iz Kutine, koja je globalno poznata po svojem softveru za farme. "Želimo pomoći tvrtkama koje su uglavnom iz sektora malog i srednjeg poduzetništva. One imaju svoje prednosti ali i mane. Činjenica je da one čine najveći dio svih tvrtki i zapošljavaju većinu stanovništva, a prednosti im i da su fleksibilne. No, takve tvrtke imaju i mane, a jedna od njih je da one u pravilu nisu u mogućnosti napraviti strategiju razvoja. Zbog toga su im nužne institucije poput naše tvrtke", kaže Džanić. Dodaje da je danas nužno raditi na kvaliteti koja će dati dodanu vrijednost proizvodu – stvoriti brend. 

Brza rješenja nemoguća  

Kako bi pomogla poljoprivrednicima, Koprivničko-križevačka županija osmislila je web platformu Agroportal. Kako pojašnjava Denis Maksić, voditelj županijskoga Odsjeka za poljoprivredu, ruralni razvoj, šumarstvo i lovstvo, tako žele internacionalizirati male proizvođače te ih povezati s kupcima. Taj portal, naime, omogućuje da zainteresirani kupci pronađu i prate proizvođače i dođu im na kućni prag ako žele kupiti njihove proizvode. Inicijalno je sama Županija odabrala 50 OPG-ova koje je uvrstila u portal, a sada je ta platforma otvorena za sve zainteresirane. Usto, ova usluga, koja se predstavlja kao čvorište za komuniciranje,  za korisnike je besplatna. Miljenko Ernoić, predsjednik Uprave Razvojne agencije Sjever, objašnjava da je potrebno promijeniti svijest potrošača jer kupci u Hrvatskoj često smatraju da je uvozno kvalitetnije.

"Problem hrvatske poljoprivredne proizvodnje je slojevit i ne može se riješiti brzo i jednostavno. To je proces koji traje. Za primjer uzmimo da imamo uglavnom usitnjene posjede i da je nužna komasacija. To se ne može napraviti odjednom, već je potrebno vrijeme. Iako u Hrvatskoj postoji Zakon o komasaciji, koji sam po sebi nije loš, problem je da postoji niz drugih zakona koji su mu kontradiktorni i onemogućavaju komasaciju – za primjer Zakon o nasljeđivanju ili porezni zakoni", objašnjava Ernoić. Kao dobar primjer zakonske regulative koja uređuje ovu problematiku navodi Sloveniju, u kojoj je određeno da je za provedbu komasacije potrebna suglasnost 67 posto vlasnika zemljišta, prije je bilo 80 posto, a tendencija je da se ide prema 51 posto. "U komasaciji dolazi do sukoba javnog interesa i nepovredivosti privatnog vlasništva. No, izgradnja autocesta i poduzetničke zone pokazuju da se to može na vrlo jednostavan način riješiti", zaključuje Ernoić.

Zdravko Matotan, voditelj poljoprivrednog razvoja u Podravki, objasnio je da tržište određuje konkurentnost domaće poljoprivredne proizvodnje. "Podravka nije ovdje nastala slučajno jer je jasno da je imala jaku sirovinsku bazu. No, u posljednjih 20-ak godina je došlo do tranzicije cijelog sustava, pa tako i poljoprivrednog, i stanje se promijenilo. Više nemamo klaonicu te mi je jasno da je to veliki problem proizvođačima svinja, koji teško nalaze put do kupaca. Podravka nema problema otkupiti svinjske polovice od proizvođača ako ih on sam obradi i spreman ih je prodati po cijeni koja je konkurentna, odnosno po kojoj tvrtka može nabaviti svinjetinu iz npr. Danske", kaže Matotan. Dodaje da je slična situacija i s povrtlarskom proizvodnjom, koja je bez velike proizvodnje i tehnologije preskupa.

"Cijena graha na našim tržnicama je rijetko ispod 25 kuna za kilogram. Kada kupujemo grah za naše konzerve, na svjetskom tržištu dobivamo ga po šest kuna. Slična situacija je i s rajčicom, koja u našoj vlastitoj proizvodnji u Umagu košta 80 lipa po kilogramu, a nisam siguran da bi nam bilo koji poljoprivrednik bio spreman prodati rajčicu po toj cijeni", navodi Matotan. On plastično pojašnjava ponašanje Podravke, ali i bilo koje druge tvrtke, ponašanjem građana. "Prije 10-20 godina svi smo išli u Mađarsku kupovati namirnice. Otkako se cijena ujednačila, više nitko ne ide tamo kupovati bilo što. Tako je i kompanijom. Kupuje tamo gdje joj je cijena najpovoljnija", kaže ovaj Podravkin stručnjak.

Da tržište određuje isplativost proizvodnje, potvrdila je i Dejana Hladnić, direktorica uljare Hladnić koja se probila na europsko tržište sa svojim uljima. No, prije nekog vremena uljara je krenula u biznis s proizvodnjom  heljdine kaše. No, nakon što su došli sa svojom heljdom u trgovačke centre, shvatili su da čak i njihova minimalna cijena, koja je napravljena samo s troškovima proizvodnje, nije dovoljno niska za konkurenciju iz Poljske i Ukrajine. Nakon toga su u Hladniću odustali od toga i orijentirali se na proizvode u kojima su konkurentni. 

Bez sigurnog tržišta nema ulaganja
Iako su poljoprivrednicima na raspolaganju sredstva iz EU fondova, Maksić nije siguran da to može riješiti problem domaće poljoprivrede bez strukturnih promjena u sektoru, a i društvu. "Čak i da se dobije povrat novca, nužno je uložiti vlastita ili kreditna sredstva. Potpora može biti 50- 90%, a ostatak se mora financirati vlastitim sredstvima. Domaći su proizvođači već prezaduženi, a bez sigurnog tržišta i stabilnog pravnog okvira koji će im dati kakvu-takvu sigurnost, nitko neće ulagati", ocjenjuje Maksić.