U očekivanju sastavljanja nove Vlade RH, Denis Matijević, vlasnik AgroFructus grupe iz Donjeg Miholjca, uputio je budućem ministru poljoprivrede popis sa šest strateških točaka za razvoj tog sektora, a to su: nadogradnja strategije razvoja hrvatske poljoprivrede, regionalizacija poljoprivrede, navodnjavanje, prilagodba zakona regulativi EU, komasacija poljoprivrednog zemljišta i smanjivanje PDV-a na hranu. 

Zašto ste se odlučili javno obratiti budućem ministru poljoprivrede? 
Zato što je trenutak za zaokret u poljoprivrednoj politici. Država mora osigurati uvjete za razvoj poslovanja i ne ograničavati one koji proizvode i zapošljavaju. Naš je prijedlog prioriteta produkt osobnog iskustva, ali i razgovora s nizom agrarnih stručnjaka. Ključna je stvar napraviti konkurentan proizvod. U našoj poljoprivredi nema sustava i mnogi se prozvođači samo spletom okolnosti drže na životu. AgroFructus grupa uglavnom se bavi organizacijom proizvodnje, odredili smo se za pojedine regije i artikle, investirali u transfere znanja i tehnologije kako bi naši kooperanti mogli imati konkurentan proizvod, no mnogi drugi proizvođači su u lošoj situaciji.  

Hrvatska još od 1996. nemamo novu strategiju razvoja hrvatske poljoprivrede?
Kad sam to pitao jednog od bivših ministara poljoprivede, rekao mi je da su mu ladice ionako pune raznih strategija i da nam to ne treba…Ta stara strategija može biti prvi korak, iako je i ona napisana bez jasnog cilja i vizije, ne navodi koje grane imaju potencijal za stvaranje konkurentnog proizvoda. Hrvatska opet pokreće veliki investicijski ciklus bez jasne vizije, jer iz načina na koji se u poljoprivredi dijele sredstva ne može se iščitati cilj, želimo li proizvoditi mlijeko, svinje ili jabuke. Imamo kontakte s nekoliko tisuća kooperanata, dolaze nam mladi ljudi i pitaju u što treba investirati, a taj im odgovor mora dati poljoprivredna strategija.  

Kakva je bila poljoprivredna politika dosadašnje Vlade?  
Pokrenula je neke dobre procese, a tu je najvažniji program ruralnog razvoja koji ide od 2014. do 2020. Na žalost, dvije godine smo već propustili i pitanje je što će biti u iduće četiri godine, koliko se stignemo pripremiti za privlačenje novca. Sve zemlje u okruženju daleko su uspješnije iskoristile europske fondove i sada imaju proizvod konkurentniji od našeg. Imali smo period u domaćem agraru kad su izdašno poticane investicije u poljoprivredu, no s pogrešnim ciljem: godinama nam je glavni cilj bio supstitucija uvoza, što je bilo pogrešno, a to se vidjelo kad smo se ulaskom u EU našli na globalnom tržištu, gdje uvoza više nema. Cijela ta priča da treba zaustaviti uvozni lobi je pretenciozna jer nije moguće zadovoljiti sve potrebe domaćom proizvodnjom, moramo prozvoditi samo ono u čemu možemo biti konkurentni. 

Predlažete i regionalizaciju, određivanje koja su područja pogodna za pojedine poljoprivredne kulture? 
Na taj način možemo doći do ozbiljnog volumena za nastup na tržištu, lakše je brendiranje, bila to zagrebačka jabuka ili neretvanska mandarina. Mandarina je danas konkurentna na vanjskom tržištu i tu je Vlada dala svoj doprinos. Taj princip regionalizacije proizvoda nismo, na žalost, koristili, primjerice, kod jabuka, koje se sada proizvode od Dubrovnika do Vukovara, a tako se ne može napraviti konkurentan proizvod jer se ne radi po jedinstvenim tehnologijama proizvodnje, prenaglašena je heterogenost sorti. Kad smo kretali u sustav poticaja, trebalo je odrediti gdje ćemo što proizvoditi, ali to nikada nije napravljeno, pa se moglo dobiti poticaje i za masline u Slavoniji i za pšenicu u Dalmaciji. 

Predlažete smanjenje PDV-a na voće i povrće? 
Da, PDV na voće i povrće od 25 posto je previsok pa potiče sivo tržište. U okolnim državama je puno niži: u Srbiji je osam posto, u Sloveniji pet ili šest posto. Da smanjimo taj porez, više nitko ne bi imao interesa varati državu. Manji PDV povećao bi potrošnju i otvorio nova radna mjesta, a prodaja bi se toliko povećala da ni prihod od tog poreza ne bi bio manji od sadašnjeg.   

Imate ideje i za efikasnije gospodarenje vodama?  
Paralelno s navodnjavanjem trebamo se posvetiti odvodnji, gdje se i bez investicija mogu napraviti veliki pomaci. Naime, kanale prvog i drugog reda, velike kanale, održavaju Hrvatske vode i tu nema problema. Kanale trećeg i četvetog reda trebala bi održavati lokalna samouprava, koja u pravilu nenamjenski troši novac za održavanje kanala, pa voda ne stiže u velike kanale nego ostane na proizvodnim površinama. Cijeli taj posao treba prebaciti na Hrvatske vode, čime višestruko smanjujemo mogućnost nastajanja štete od poplava, a bez ikakvih investicija. 

Zašto ste od Agokora preuzeli biznis s mandarinama, kako ste nadoknadili zabranu izvoza u Rusiju? 
Proizvodnja iz doline Neretve produljuje nam sezonu, a mandarina je najozbiljini hrvatski izvozni proizvod iz segmenta voća i povrća.  Na rusko tržište probili smo se tek prije tri ili četiri godine. Lani je urod bio mali, samo 30.000 tona, pa smo lakše podnijeli jer smo sve prodali u regiji, no nadamo se da će se problem s Rusijom riješiti. Dosad je, naime, maksimum bio do 70.000 tona, a naš je plan u sljedećih nekoliko godina doći do 100.000 tona, jer novi nasadi dolaze u punu rodnost.