Na prijelazu u novu godinu suočeni smo sa svijetom u kojem se geopolitički i geogospodarski rizici umnažaju. Veći dio Bliskog istoka je u plamenu, što potiče nagađanja vezana uz mogućnost dugotrajnog rata između sunita i šiita (nalik na tridesetogodišnji europski rat između katolika i protestanata). Uspon Kine potiče širok raspon teritorijalnih sukoba u Aziji i predstavlja izazov za američko strateško vodstvo u regiji. Također, ruska invazija Ukrajine očito je postala polu-zaleđeni sukob, no taj bi se sukob mogao rasplamsati u bilo kojem trenutku.

Postoji također prilika za još jednu epidemiju, kao što su to pokazali primjeri izbijanja SARS-a, MERS-a, ebole i ostalih infektivnih bolesti tijekom posljednih godina. Kibernetičko ratovanje također je prijetnja koja poprima sve veću važnost i nedržavni akteri i skupine stvaraju sukobe i kaos od Bliskog istoka do sjeverne i subsaharske Afrike. Naposljetku, ali zasigurno ne od manje važnosti, klimatske promjene već ionako uzrokuju dovoljno štete, a ekstremni vremenski događaji postaju sve češći i ubojiti.

Ipak, upravo bi Europa mogla postati nulta točka geopolitike u 2016. Ponajprije, izlazak Grčke iz eurozone možda je samo odgođen, a ne spriječen, uslijed mirovinskih i strukturnih reformi koje su dovele tu zemlju do sukoba s njenih europskim vjerovnicima. Slijedom toga Grexit mogao bi biti početkom kraja monetarne unije, dok se ulagači pitaju koja će članica – možda čak i zemlja iz unutarnjeg kruga (primjerice, Finska) – sljedeća otići. 

Brexit pokreće domino

Ako se Grexit i dogodi, izlazak Velike Britanije iz Europske unije mogao bi postati još vjerojatnijim. U usporedbi s prošlom godinom, vjerojatnost za Brexit je porasla iz nekoliko razloga. Nedavni teroristički napadi u Europi te migracijska kriza učinili su Veliku Britaniju još više izolacionističkim. Pod vodstvom Jeremyja Corbyna, Laburistička stranka postala je veći euroskeptik. Također, premijer David Cameron stavio se u vrlo nepovoljan položaj, zahtijevajući reforme Europske unije koje čak i Nijemci – koji suosjećaju s Velikom Britanijom – ne mogu prihvatiti. Mnogima u Britaniji Europska unija izgleda poput broda koji tone.

Kad bi došlo do Brexita, ostale kockice domina također bi se urušile. Škotska bi se mogla odlučiti za napuštanje Velike Britanije, što bi dovelo do raspada Britanije. To bi moglo inspirirati ostale separatističke pokrete – možda počevši od Katalonije – na predanije zalaganje za neovisnost. Nordijske članice Europske unije mogle bi nakon odlaska Velike Britanije smatrati da će i njima biti bolje ako odu. 

Što se tiče terorizma, puki broj domaćih džihadista znači da Europa ne treba postavljati pitanje hoće li se dogoditi još jedan napad, već gdje i kada će to biti. Također, opetovani napadi mogli bi znatno smanjiti obim poslovanja i povjerenje potrošača i usporiti ionako krhki gospodarski oporavak Europe. 

Oni koji zastupaju mišljenje da migracijska kriza također predstavlja egzistencijalnu prijetnju za Europu također su u pravu. Međutim, problem nije u milijunu pridošlica koje su ušle u Europu u 2015. Pravi problem predstavlja 20 milijuna preostalih koji su raseljeni, očajni i pokušavaju izbjeći nasilje, građanski rat, propast države, opustinjavanje i gospodarski kolaps u velikim dijelovima Bliskog istoka i Afrike.

Ako Europa ne može pronaći koordinirano rješenje tog problema i provesti zajedničku vanjsku granicu, Schengenski sporazum će propasti i unutarnje granice između zemalja članica Europske unije ponovno će se pojaviti. 

U međuvremenu, premorenost uzrokovana strogim mjerama štednje i reformama na periferiji eurozone – te među zemljama članicama Europske unije koje nisu članice eurozone poput Mađarske i Poljske – sukobljava se s premorenošću izazvanom sanacijom u srži eurozone. Populističke stranke na lijevoj i desnoj strani – koje dijele neprijateljstvo prema slobodnoj trgovini, migraciji, muslimanima i globalizaciji – postaju sve popularnije diljem Europe.

Hrabra odluka Merkel

Syriza je na vlasti u Grčkoj; lijeva koalicija u Portugalu; a izbori u Španjolskoj mogli bi dovesti do značajnih neizvjesnosti po pitanju politike i strategija. Virulentne antimigracijske i antimuslimanske stranke postaju sve popularnije u srži Europe, uključujući Nizozemsku, Dansku, Finsku i Švedsku. U Francuskoj, ekstremno desna Nacionalna fronta približila se pobjedi u nekoliko regija ranije ovog mjeseca, a njena predsjednica Marine Le Pen, mogla bi dobro proći na predsjedničkim izborima u 2017. 
Nadalje, talijanski premijer Matteo Renzi na udaru je dviju antipopulističkih stranaka koje su se uspele prema istraživanjima o javnom mnijenju. Dok je vodstvo kancelarke Angele Merkel trenutno suočeno s prijetnjom u Njemačkoj, uslijed njene hrabre, ali kontroverzne, odluke da se dozvoli ulazak u zemlju milijunu tražitelja azila.

Potkopavanje mogućnosti

Ukratko, jaz između onoga što je Europi potrebno i onoga što Europljani žele se povećava i taj bi jaz mogao uzrokovati ozbiljne probleme u 2016. Eurozona i Europska unija suočene su s brojnim prijetnjama, a sve one nalažu kolektivnu reakciju. Međutim, zemlje članice sve se više priklanjaju nacionalnom pristupu, čime potkopavaju mogućnost rješenja na razini Europe (migracijska kriza tragičan je primjer toga). 
Europi je potrebno više suradnje, integracije, dijeljenja rizika i solidarnosti. Međutim, čini se da se Europljani priklanjaju nacionalizmu, balkanizaciji, divergenciji i dezintegraciji. 

© Project Syndicate, 2015.