Jedno od najvećih iznenađenja 2015. je da nevjerojatan pad cijena nafte na globalnoj razini nije uzrokovao veći poticaj globalnom rastu. Unatoč padu cijena, s preko 115 dolara po barelu u lipnju 2014. na 45 dolara krajem studenog 2015., većina makroekonomskih modela ukazuje na činjenicu da je utjecaj na globalni rast bio manji od očekivanog – iznosio je možda 0,5% od globalnog BDP-a.

Dobra vijest je da taj željeni, ali skroman utjecaj na rast vjerojatno neće zamrijeti niti u 2016. godini. Loša vijest je da će niske cijene još dodatno opteretiti zemlje koje su glavne izvoznice nafte. Ako čimbenici potražnje uzrokuju pad cijena nafte, ne bismo očekivali pozitivan učinak većih razmjera; cijena nafte više se smatra automatskim stabilizatorom nego vanjskom silom koja pokreće globalno gospodarstvo. S druge strane, šokovi ponude, trebali bi imati znatan pozitivan učinak. Svakako, usporavanje Kine koje ponovno uspostavlja ravnotežu prema domaćoj potrošnji stavilo je prigušivač na sve cijene robe široke potrošnje na globalnoj razini, također s oštrim padom indeksa cijena metala 2015.

Rezanje državnih subvencija
Međutim, novi izvori opskrbe naftom barem su jednako toliko važni. Zahvaljujući energetskoj revoluciji iz škriljca, američka proizvodnja nafte porasla je s pet mijuna barela dnevno 2008. na 9,3 milijuna barela 2015., procvat koji traje sve dosad, unatoč kolapsu cijena. Očekivanja vezana uz iransku proizvodnju nafte nakon sankcija također su ostavila traga na tržištima. Pad cijena nafte u određenoj je razini igra nulte sume, u kojoj proizvođači gube, a potrošači su na dobitku. Uobičajeno je da niže cijene potaknu globalnu potražnju, jer je vjerojatno da će potrošači potrošiti većinu ekstra profita, dok se proizvođači obično prilagode smanjivanjem štednje.  

Međutim, 2015. ta razlika u ponašanju bila je manje izražena nego što je to obično slučaj. Jedan razlog je da su uvoznici energije u zemljama s tržištima u nastajanju imaju znatno veći globalni ekonomski otisak od onoga što su imali u 1980-im godinama, a njihov pristup tržištima nafte znatno je više intervencionistički nego u razvijenim zemljama.  Zemlje poput Indije i Kine stabiliziraju maloprodajna tržišta energije kroz državne subvencije kako bi održavale cijene niskima za potrošače. Troškovi tih subvencija postali su zaista ogromni kad su cijene nafte dosegnule vrhunac, a brojne zemlje su već teškom mukom pokušavale pronaći načine da ih srežu.

Stoga, obzirom da su cijene nafte pale, vlade zemalja s tržištima u nastajanju iskoristile su priliku za smanjenje fiskalnih potpora. Istovremeno, brojni izvoznici nafte primorani su smanjiti planove vezane uz izdatke uslijed oštrog pada prihoda. Čak se i Saudijska Arabija, unatoč ogromnim financijskim i naftnim rezervama nalazi pod pritiskom, uslijed brzo rastuće populacije i većih vojnih izdataka vezanih uz sukobe na Bliskom Istoku.

Postupni rast cijena
Prigušeni učinak cijena nafte na globalni rast nije trebao biti potpuno iznenađenje. Akademska istraživanja ukazuju prema tom smjeru tijekom dužeg vremenskog razdoblja. Trenutno se smatra da nafta nije toliko samostalni pokretač poslovnih ciklusa kako se prethodno vjerovalo. Nadalje, oštar pad investicija povezanih s energijom također sputava rast. Nakon niza godina brzog rasta, globalna ulaganja u proizvodnju i eksploataciju nafte pala su za 150 milijardi dolara u 2015.

To će se naposljetku ponovno odraziti na cijene, ali polagano i postepeno: na terminskim tržištima cijene nafte rastu za 60 dolara po barelu samo do 2020. Dobra vijest za 2016. je da većina makroekonomskih modela pokazuje da utjecaj nižih cijena nafte na rast ima tendenciju protezanja na razdoblje od nekoliko godina.  Stoga, niske cijene trebale bi nastaviti s podržavanjem rasta, čak i ako uvoznici s tržišta u nastajanju nastave koristiti ušteđevinu da bi srezali subvencije. 

© Project Syndicate, 2015.