Iako su se prije samo godinu dana najveći energetski stručnjaci i burzovni magovi kleli da je doba jeftinih energenata prošlo svršeno vrijeme i da je puno izvjesnije da će se narednih mjeseci i godina cijena nafte više kretati oko 200 nego 100 dolara za barel, aktualna situacija s cijenom od 36 dolara podjednako zbunjuje javnost i stručnjake. Nitko ne zna gdje je dno, a neki analitičari, poput Jana Stuarta iz Credit Suissea, smatraju da će se u narednom razdoblju cijene zadržati na sadašnjoj razini, a nije nemoguće da barel padne i na 20 dolara, kako stoji u pismu koje je ta banka uputila svojim investitorima, a prenosi Business Insider (BI). Isto tako, švicarska banka procjenjuje da do 2020. cijena barela neće biti viša od 60 dolara po barelu. Međunarodni monetarni fond (MMF) pak procjenjuje kako će se rast iranskog izvoza nafte nakon ukidanja sankcija dramatično odraziti na cijenu nafte i srušiti je na 5 do 15 dolara po barelu, a to bi posljedično moglo ugroziti naftnu industriju. Procjenjuje se da su sankcije smanjile iransku proizvodnju nafte za milijun barela na dan. Iran je na četvrtom mjestu u svijetu po naftnim rezervama. Dnevna proizvodnja im je na razini 3,37 milijuna barela na dan, a očekuje se da će sljedeće godine početi izvoziti dodatnih pola milijuna barela dnevno na globalno tržište. Ne treba smetnuti s uma da je i Libija bila značajni proizvođač nafte koja je uslijed ratnog kaosa gotovo u potpunosti izašla s tržišta sa sadašnjom proizvodnjom od 516.000 barela na dan, a tu je i Sirija čija naftna polja trenutno uglavnom kontrolira teroristička skupina ISIL, a proizvodnja nafte im je svedena na razinu hrvatske. Stabilizacijom tih zemalja će se na tržištu pojaviti dodatne količine nafte koje će imati značajan učinak na njezinu cijenu.

Iznenadni skokovi

Energetski stručnjak Igor Dekanić, inače profesor na Geološko-rudarskom fakultetu u Zagrebu, ističe da je teško procijeniti kakva će biti cijena nafte u narednih godinu dana. “Ažurno pratim sve procjene i analize te kada se sve to uzme u obzir, zaključak je da će cijena biti između 20 i 100 dolara i nitko od njih neće pogriješiti. Naravno da je teško procjeniti kakva će situacija biti na tržištu. Povijest je pokazala da su se svi iznenadni skokovi, ali i padovi, događali iznenada i bez nekih velikih povoda. Štoviše, prije nešto više od godinu dana sam bio na velikom naftnom kongresu u Moskvi koji je okupio Ruse, Arape, Amerikance i sve ostale koji tu nešto znače, cijena nafte je tada bila nešto viša od 100 dolara, i apsolutno nitko od njih nije nagovijestio da bi moglo doći do ikakvog bitnog pada cijena”, kaže Dekanić.

Dodaje da će na cijenu nafte, prije svega, utjecati odluke vodećih članica OPEC-a, Saudijske Arabije i Kuvajta oko razine dnevne proizvodnje. Naime, ukoliko bi došlo do smanjenja proizvodnje, odnosno ponude, to bi nužno utjecalo i na cijenu nafte. “Iako se često spekulira da su razlozi za nesmanjivanje dnevne proizvodnje nafte politički, oni isto tako mogu biti i gospodarski, a je vjerujem i da jesu. S cijenom nafte ispod 100 dolara su otpala je isplativost tehnologije dobivanja nafte iz škriljevca.

Razinom cijene ispod 60 dolara neisplativi postaju Arktik i većina podmorskih nalazišta. S druge strane, cijena od 40 do 50 dolara je i dalje isplativa za konvencionalno vađenje nafte u Sjedinjenim Američkim Državama, dok je na Bliskom istoku cijena isplativosti još niža. Čak ne mislim da je to damping. Naime, kada su prije 30 godina Korejci krenuli s autoindustrijom, njihova vozila su konstantno bila i još jesu 30-ak posto jeftinija od japanskih i nitko ih nije prozivao za damping, usprkos tome što su se danas kvalitetom i količinom izjednačili s japanskom konkurencijom”, pojašnjava ovaj energetičar.

Liberalizirano tržište

Velike oscilacije cijene nafte nagnali su na razmišljanje o razdvajanju tržišta nafte i tržišta plina. No, Igor Dekanić smatra da je to nemoguće. “Radi se o istom tehnološkom procesu i istoj industriji te je to nemoguće razdvajati na dva tržišta. Bilo je sličnih pokušaja u financijskom sektoru kada se inzistiralo na razdvajanju komercijalnog i investicijskog bankarstva. No, kada je došla kriza, vidljivo je da je ona jednako pogodila sektor klasičnih banaka kao i onih u investicijskom biznisu. Ista stvar je i s naftom i plinom. Nafta je malo više liberalizirana robe jer za plin postoje u mnogim zemljama razne tarife, ali u konačnici se radi o sličnoj robi”, pojašnjava Dekanić.