Republika Hrvatska zauzima drugo mjesto po indeksu klijentelizma u medijima (MCI), a koji je Partnerstvo za društveni razvoj (PDS) predstavilo u utorak u Novinarskom domu Zagrebu. Između šest zemalja regije, najbolje je plasirana Srbija, treća je Crna Gora, slijede Rumunjska, Makedonija i BiH.  Rezultati istraživanja koja je ove godine po prvi put provedeno paralelno su  prezentirani u ostalih pet zemalja uključenih u projekt.  "Mediji su ključni alat u borbi protiv korupcije, ali i jedan od glavnih korupcijskih aktera.  

Indeks MCI je izrazito senzibilan, uočava promjene u odnosu između politike, medija i građana iz godine u godinu. Mjeri rizik klijentelističkih praksi, postojanje tih praksi kao i potencijal društava i država za rješavanje pitanja klijentelizma u medijima", rekao je Munir Podumljak, izvršni direktor PDS-a, koji je i nositelj projekta. U konzorciju od osam organizacija su i Expert Forum iz Rumunjske, BH novinari i Vesta iz Bosne i Hercegovine, Institut za javnu politiku iz Crne Gore, Public iz Makedonije, te Nezavisno društvo novinara Vojvodine i Komitet pravnika za ljudska prava iz Srbije. Gledajući četiri glavne kategorije, Hrvatska je prva u njih dvije, pri čemu je po omogućavanju uvida u podatke o medijima daleko najbolja. Hrvatska je vodeća i po dobiti javnih medija, no na prezentaciji je upozoreno da "više resursa znači i manje barijera i veći rizik od korupcije".

Nadalje, čak 34 posto hrvatskih novinara zaposlenih u privatnom sektoru radi kod poslodavca koji ostvaruje gubitak, "a kad to znate kao novinar puno ste izloženiji utjecaju vlasnika i urednika", rekao je Podumljak. Hrvatska je prva i po udjelu javne televizije u BDP-u, no znatno je slabija po udjelu javnog radija, u koji primjerice Rumunjska, koja ulogu radija smatra vrlo važnom, ulaže 90 milijuna eura godišnje.  RH je vodeća i po broju nezaposlenih novinara u odnosu na ukupan broj nezaposlenih, te po visini novinarskih plaća u odnosu na prosječnu plaću. "U hrvatskim javnim medijima plaće su 45 posto više od prosječne plaće, a ako ste dobri s gazdama mogu biti basnoslovne", rekao je Munir Podumljak.

Medijska industrija RH sudjeluje sa 1,22 posto u BDP-u. Po ukupnom broju medija, otprilike dva na 10.000 stanovnika, Hrvatska je na trećem mjestu u regiji; najmanje ih je u BiH. Najviše neprofitnih medija, 309, postoji u Srbiji, a najveći udjel medija korisnika državnih potpora ima Hrvatska. Po broju zaposlenih u medijskoj industriji prva je Srbija, pa Hrvatska. Loš rezultat Hrvatska je postigla po pitanju regulatornog okvira, gdje je peta- lošija je samo BiH. Rečeno je i da je monopol u Hrvatskoj iznimno jako izražen, čak i u javnim medijima. Kao primjer dobre prakse navedena je srpski propis po kojem kupac bilo kojeg medija mora dokazati podrijetlo svog kapitala.

U zemljama u kojima je provedeno istraživanje postoje rizici kao što su nepostojanje jedinstvene obvezne evidencije različitih oblika rada u medijima, što dovodi do visoke izloženosti novinarske struke spram vlasnika i poslodavaca, kao i nepostojanje jedinstvene statistike građanskih parnica i kaznenih postupaka protiv novinara i izdavača u područjima klevete, uvrede i javnog sramoćenja, rečeno je. Kad je u pitanju dodjela bespovratnih sredstava medijima, pokazalo se da nema stvarnih barijera klijentelizmu. Komentirajući rezultate, novinar Ivan Hrstić rekao je da je financijska kriza samo krinka za ono što se zadnjih godina događa u medijima.  "Za razliku od drugih zanimanja, onome tko se bavi novinarstvom to bi trebao biti jedini posao. Ako si u službi javnosti, ne možeš biti i u još nečijoj službi", dometnuvši da se na HTV- u vidjelo "koliko je ograničen domet regulatornih tijela, koja su nam prijeko potrebna".

Saša Leković, predsjednik HND-a, najavio je da će cehovska udruga pokrenuti ukidanje Hrvatskog vijeća za medije jer da je ono "postalo besmisleno nakon što su ga napustili nakladnici, ali ne odustajemo od ideje takvog samoregulatornog tijela".  Podsjetio je i kako su tek zbog pritiska države i obećanog smanjivanja PDV-a uvedeni redakcijski statuti. "Ti se statuti uglavnom ne poštuju, pa se tako radnička vijeća malo kada izjašnjava o promjeni glavnog urednika. Zato će HND tražiti od vlade ukidanje tih povlastica, od kojih su ionako jedinu korist imali izdavači".  Čula se i ideja da bi nepoštivanje redakcijskih statuta trebalo zakonski sankcionirati. Bivša novinarka HTV-a Elizabeta Gojan rekla je da su glavni krivci za klijentelizam glavni urednici medija kao spona prema vlasniku, te da je klijentelizam opasniji od mita jer nije zakonski kažnjiv.  Munir Podumljak je rekao da treba onemogućiti utjecaj politike na medije, i ukinuti praksu telefonskih poziva urednicima.

"Država se služi subvencijama medijima da izvrši pritisak. Nitko ne pita tko su članovi radnih grupa za izmjenu zakona koji određuju koliko će poreza mediji plaćati, ti ljudi mogu raditi što žele, za njih nema kazne niti obveza davanja imovinskih kartica", rekao je Podumljak te dodao kako "treba osnažiti odgovornost glavnog urednika jer ona nije sukladna njihovoj moći. Iza skoro svakog naručenog teksta stoji glavni urednik".  Mirella Rašić, voditeljica odjela za političko izvještavanje i analitiku predstavništva EK u Zagrebu, naglasila je kako je klijentelizam jedan od najmalignijih oblika korupcije, a većina tih praksa nije zabranjena.  "Svaki medij koji ne radi za javni već za privatni interes sumrak je demokracije. Stabilan status i pravna zaštita novinara uvjet su za kvalitetno novinarstvo", naglasila je predstavnica EK.