Ivan Veselić iz Novog Sela Palanječkog u Sisačko-moslavačkoj županiji izabran je za najboljeg mladog poljoprivrednika u Hrvatskoj za 2015. godinu. Tako je ocijenilo povjerenstvo u kojemu su bili predstavnici svih nacionalnih poljoprivrednih fakulteta i učilišta, strukovnih komora te poljoprivrednih udruga, a projekt je inicirala europarlamentarka Marijana Petir. Ovom pobjedom Veselić je stekao pravo sudjelovanja u izboru za najboljeg mladog poljoprivrednika Europske unije te sudjelovanja i na 3. Europskom kongresu mladih poljoprivrednika u Bruxellesu. Usto, dm-drogerie markt otvorio mu je svoje police za plasman proizvoda s njegova OPG-a koji će se ondje moći kupiti već od kraja studenog.

Veselić je student poljoprivrede na Visokom gospodarskom učilištu u Križevcima, a tečaj za ekološkog poljoprivrednika položio je 2008. Obiteljsko gospodarstvo, čiji su članovi još roditelji Tihana i Goran te sestra Ivona, počeo je voditi 2010. Ivan i njegova obitelj uzgajaju više od 40 vrsta povrća i voća, izrađuju džemove, sokove, ajvare, prodaju gotove proizvode. Ekološka proizvodnja osnovna je djelatnost OPG Veselić od 2003. U upisnik ekoloških proizvođača registrirani su 2005. i od tada je sva njihova proizvodnja pod nadzorom.

Gospodarstvo Veselić do ove godine obrađivalo je ukupno 12,71 hektar, no uskoro očekuju dobiti zakup 50 hektara državnog zemljišta. Svoje ekoproizvode plasiraju u specijalizirane prodavaonice domaćih proizvoda, uglavnom na području grada Zagreba. Prodaju i putem grupa solidarne razmjene, što prakticiraju posljednjih godina, sljedeći model koji je posebno snažno zastupljen u Francuskoj i Italiji. Baviti se poljoprivrednom u Hrvatskoj nije lako, mnogo je problema. No kada ste mladi, odlučni i puni znanja, tada je i to moguće. Za sudjelovanje u ovom izboru kandidati su morali biti mlađi od 40 godina te ponuditi projekt za inovativnu, održivu i tržišno orijentiranu poljoprivrednu proizvodnju. Konkurencija je bila brojna, prijavilo se 55 mladih poljoprivrednika/ca i svi su svojom kandidaturom posvjedočili da se od poljoprivrede ipak može živjeti.

Krajem kolovoza izabrani ste za najboljeg mladog poljoprivrednika u Hrvatskoj, je li se u međuvremenu što u tvom životu promijenilo?

Što se tiče privatnog života nije, radim i dalje na svojem gospodarstvu punom parom. Međutim, sada je veće zanimanje za mene i moju obitelj. Ljudi čestitaju na nagradi, zanima ih što radimo i kako proizvodimo, gdje se mogu kupiti naši proizvodi i slično.

Sada kada ste postali poznati guraju li se možda djevojke više nego prije u vaše društvo ili radije gledaju dečke sa asfalta?

Mislim da radije gledaju dečke s asfalta. Malo je djevojaka koje žele živjeti na selu, puno je posla, a malo slobodnog vremena, tako da se divim svojoj djevojci koja me trpi i sa mnom radi na mom gospodarstvu već tri godine.

Je li život na selu još težak, bježe li mladi u grad tražeći posla ili možda čak i izvan Hrvatske?

Naravno da je težak, pogotovo za nas koji počinjemo od nule i želimo se baviti poljoprivredom, no sve to dođe na svoje za par godina, a onda si sretan što si ostao u Hrvatskoj. Ljudi u mom kraju masovno napuštaju i selo i grad. Kažu kako odlaze trbuhom za kruhom. Ne krivim ih, posla stvarno nema za sve, bolje da idu negdje raditi nego da sjede doma. Nije ni poljoprivreda za svakoga, tu je potrebno i znanje i timski rad, ako si sam u tome teško ćeš uspjeti.

Bili ste među čak 55 kandidata koji su se odazvali pozivu Marijane Petir, organizatorice ovogodišnjeg izbora najboljeg mladog poljoprivrednika, što je bio vaš projekt?

Projekt je bio proširenje poljoprivredne proizvodnje sa 12 na 50 hektara, nova zapošljavanja, isključivo ekološka proizvodnja i to uglavnom povrće i voće, bazirano na kulturama koje i danas uzgajamo. Naravno, radi se o kulturama koje ćemo moći skladištiti i preraditi te na taj način postići dodanu vrijednost, a s njom i višu cijenu.

U povjerenstvu koje je ocjenjivalo projekte bila je krema agrarne struke, je li bilo imalo panike u očekivanju kakvu će ocjenu izreći? Posebice radi činjenice da vas je ocjenjivao i dekan veleučilišta na kojem studirate.

Naravno, bilo je dosta treme. Iskreno, nisam ni u snu sanjao da bi baš mene izabrali. Nadao se jesam kao i ostali, ali ne da ću biti proglašen najboljim, već se možda naći u užem izboru. Imamo mi što za pokazati na našem gospodarstvu i biti doista ponosni, no mali smo proizvođači.

Izbor za najboljeg poljoprivrednika otvorio vam je put i na europsko natjecanje. Kako se pripremate, pomaže li vam netko i s kojim projektom ćete se tamo predstaviti?

Trenutno još nije definiran točan datum održavanja natjecanja, ali radi se o početku 2016. Projekt će ostati uglavnom isti, osim što ga moram prevesti na engleski i malo doraditi. Treme još nema, daleko je taj dan, trema će se javiti vjerojatno dan-dva uoči natjecanja, kao i uvijek do sada.

Vaše gospodarstvo nije tradicionalno hrvatsko koje se kroz više generacija bavilo isključivo poljoprivredom. Roditelji su se uz svoj redovni posao poljoprivredom počeli baviti tek 2003.  kada ste imali desetak godina. Jeste li u to vrijeme radije birali igru ili ste već tada razmišljali o budućnosti u agraru?

Kad sam imao desetak godina nije me baš zanimala poljoprivreda, no morao sam raditi sve štao i moji pogotovo kad smo krenuli u priču sa povrćem. Iskreno, radije sam išao u školu nego radio. Međutim, završetkom srednje tehničke škole i s već sagrađenim pogonom za preradu koji smo otvorili 2011. te planovima i za mogući turizam na gospodarstvu perspektive su postale jasnije. Vidio sam se u toj priči, krenuo ozbiljnije raditi i na kraju upisao izvanredni studij na Visokom gospodarskom učilištu u Križevcima kako bih stekao više znanja o poljoprivredi. Danas, nakon pet godina i s titulom najboljeg mladog poljoprivrednika, pokazalo se da nisam pogriješio.

Čim ste postali punoljetni preuzeli ste vođenje obiteljskog gospodarstva, danas imate 23 godine i uskoro ćete diplomirati poljoprivredu. Jesu li svi vaši planovi vezani uz OPG i agrar?

Svi moji planovi vezani su uz naš OPG, namjeravam i dalje raditi na poljoprivredi, ali i nastaviti s edukacijom kako bih  stalno bio u toku sa novitetima u proizvodnji.

Još ste 2008. položili tečaj za ekološkog poljoprivrednika, je li ekološka proizvodnja zastupljena na cijelom gospodarstvu?

Da, taj tečaj je zapravo bio moje prvo pravo upoznavanje sa teoretskim dijelom ekološke proizvodnje, u smislu kako treba raditi i na što treba paziti. Nekih savjeta se i danas čvrsto držimo, recimo zaštite bilja biljnim preparatima. Ekološka proizvodnja zastupljena je na cijelom gospodarstvu, proizvodimo na 12 ha razno povrće i voće te žitarice za naše potrebe jer imamo i nešto životinja na imanju u Mužilovčici. Od povrća imamo stvarno svašta, razne salate, sada trenutno zimske koje imamo u plastenicima poput matovilca, rikule, potočarke, azijskog mixa, bunarke, endivije i kristalke te špinat, blitvu, kelj, kupus, krumpir, mrkvu, celer, ciklu, grah, tikve za juhe hokaido i muškatnu. Od voća tu su jagode, šljive, dunje, jabuke.   

Obitelj se bavi i ekoturizmom, kojom porukom, atrakcijom ‘mamite’ urbane goste na gospodarstvu Veselić?

Naše imanje je u Mužilovčici, u srcu Parka prirode Lonjsko polje, što je velika prednost jer turisti imaju što vidjeti od samog ulaska. Imaju mogućnost ploviti našim čamcem na starom rukavcu rijeke Save, blizu je europsko selo roda Čigoć, zatim selo graditeljske baštine Krapje. Osim atraktivnosti same destinacije, imamo ekološko imanje gdje gosti kušaju sve ono što mi proizvodimo kroz tradicionalne recepte naše bake Katice koja je glavna kuharica iako već ima 77 godina. Ona je naš najveći ponos. Gosti imaju i mogućnost spavanja u hiži staroj 200 godina, imamo trenutno dvije sobe sa po tri ležaja, te registrirano izletište za grupe do 50 osoba. Često se radi s učeničkim grupama za koje se priređuju razni zabavni i edukativni programi. Bit je da se ljudi u miru i tišini odmore u netaknutoj prirodi uz dobru hranu i piće.

Proizvode vjerojatno nije moguće plasirati kroz turističku ponudu, kojim sve  kanalima tražite kupce?

Plasiramo ponešto kroz turizam, no najviše putem veleprodaje. Imamo suradnju s Biovegom, plasman naših proizvoda u bio&bio prodavaonicama, Veronika delikatesama i desetak drugih trgovina zdrave hrane. Surađujemo i s grupama solidarne razmjene gdje plasiramo svježe povrće, te kućne dostave po Zagrebu, Velikoj gorici i Sisku, ali i paketnu dostavu po cijeloj Hrvatskoj, a tu je i sajamska prodaja koja nam služi i kao promocija našeg turizma.

Kontaktirate li sa svojom generacijom, koliko su mladi uopće zainteresirani za bavljenje poljoprivredom?

Jako nam je teško naći radnu snagu, a toliko se priča kako je mnogo nezaposlenih. Ljudi ne žele raditi u poljoprivredi, boje se zaprljati ruke, osobito mladi, starija generacija je više sklona ovom poslu jer se naučila raditi, i nije im teško. Preporučujem mladima da probaju sezonski raditi i  u poljoprivredi, barem će naučiti cijeniti rad i bit će im poslije lakše raditi neke druge poslove.

Je li teško uskladiti  studiranje i sve one brojne obveze vezane uz poljoprivredu, nađe li se vremena za izlaske u noćni život i zabavu?

Jako teško, otkad sam upisao izvanredni studij, više nemam vremena za zabavu, jer uvijek to slobodno vrijeme poslije posla, a to je kad padne mrak, koristim za učenje, pisanje seminara i slično. Ipak, nađem vremena te sa djevojkom odem ponekad u kino, neki odabrani koncert, izlet…

Nositelj ste OPG-a, no tu su još i roditelji i sestra, tko pravi radni raspored i dijeli obveze ili ima svatko svoju nišu za koju odgovara?

Raspored radi majka Tihana, ona je voditelj proizvodnje i glavna je u preradi. Tata je za traktorom i kad treba nešto popraviti, složiti, izgraditi, on je naš glavni majstor za sve. Ivona, moja sestra, zadužena je za pisanje projekata što za poljoprivredu što za turizam, vođenje internet stranice, praćenje i slaganje narudžbi, za odnose s javnošću dok je baka Katica glavna kuharica, te osim toga svakodnevno hrani životinje i brine o imanju u Mužilovčici. I moja djevojka Ana radi na OPG-u, zadužena je za prodaju po sajmovima i promovira nas po Lijepoj našoj, te uskače kod turističke ponude kada dođu gosti. Moj posao je vezan uz polje, rad na traktoru, zaštita bilja, prihrana, a usto sam i glavni dostavljač, svaki dan putujem negdje. Moram svakako spomenuti i naše vrijedne zaposlenike bez kojih ne bi stigli sve sami posaditi, okopati, ubrati te preraditi, i na njih smo jako ponosni.

Može li se danas živjeti od poljoprivrede?

Može, ali teško. Mi pokušavamo, ali još moji svi rade dva posla, jedino je meni iz obitelji poljoprivreda primarni posao. Bitno je po meni sudjelovati u svim projektima koji se nude, jer bez njih nema pomaka. Teško bismo mi sami od poljoprivrede izgradili i preradu i otvorili turizam da nije bilo državnih potpora. Iza ovog svega stoji mukotrpan rad moje obitelji i još smo na početku, stoga je važno imati krug ljudi uz sebe kojima vjeruješ i koji vjeruju u tvoj san te ga pretvoriti u realnost, jer sam pojedinac teško može stvoriti nešto. 

Je li u projekcijama OPG-a Veselić namjera kandidirati se za potpore iz programa ruralnog razvoja, ima li planova za neka nova investiranja?

Naravno, pisali smo za mjeru 4.1.1. restrukturiranje, modernizacija i povećanje konkurentnosti poljoprivrednih gospodarstava. Plan je nabava novog traktora i potrebne mehanizacije koja će nam uvelike pomoći da proizvodimo više te olakšati neke zahvate u proizvodnji. Sada nam je najbitnije smanjiti troškove proizvodnje kako bi postali konkurentniji.