Hrvatska se od osamostaljenja prvi puta našla u situaciji da nijedna politička opcija ne može samostalno formirati Vladu. Međutim, izbori su pokazali da je Hrvatska spremna za promjene, a na političkoj sceni pojavljuje se za mnoge iznenađenje izbora – Most.

Za one koji su malo bolje osjetili kako narod diše, to se moglo i očekivati. Most je na krilima svojih vjerodostojnih ljudi i zahtjevima za reformama došao u poziciju da može odlučivati u kojem će pravcu Hrvatska krenuti. Ono što je prije bilo nezamislivo moralo se dogoditi, sve tri strane, HDZ, SDP i Most moraju sjesti za stol i razgovarati o budućnosti zemlje, reformama i bolnim rezovima. To je dio političke kulture s kojom se prvi puta upoznajemo.

Pod pritiskom javnosti i nekih političkih opcija da se pregovori što prije dovrše, jer ćemo u suprotnom doživjeti raspad sistema, nude se rješenja koja ništa suštinski ne mijenjaju, već zadržavaju status quo što se tiče odnosa prema poljoprivredi i njezinim potrebama za strukturnom promjenom.

Neka od takvih su ponuđena rješenja za poljoprivrednu banku. Sve tri strane, ako je vjerovati izvještajima s pregovora, složile su se da je poljoprivredna banka potrebna. Istovremeno, sve tri strane nude rješenja kroz postojeće bankarske institucije. Ne nude ništa novo što može dati vjetar u leđa i potaknuti razvoj hrvatske poljoprivrede i ruralnog prostora.

Olako nuđenje rješenja

HDZ nudi preobrazbu Hrvatske poštanske banke (HPB) u poljoprivrednu banku i želi je postupno pretvoriti u središnju banku kreditno-štednih zadruga i udruga. Podsjeća li to na devedesete i ŠKZ Sutla? Što će biti s postojećim dioničarima i kako postojeći kapital zamijeniti zadružnim kapitalom?

Ako takav koncept uopće ima osnove, koliko dugo će trajati postupak preobrazbe? Most preuzima isti model, s razlikom što bi proces preobrazbe trajao desetak godina, kada bi HPB u potpunosti trebao prijeći u vlasništvo kreditnih zadruga. Pitanje je samo kojih kreditnih zadruga i može li hrvatska poljoprivreda čekati 10 godina? Predlagači zaboravljaju da su te banke u uspješnim zemljama od osnivanja zadružne i nisu prolazile nikakve preobrazbe. S druge strane, SDP nudi HBOR unutar kojeg bi se formirao poseban odjel koji bi pratio poljoprivredu. Budući da su i dosad postojali posebni programi za poljoprivredu, samo osnivanje odjela neće riješiti problem.

Preobrazba postojeće komercijalne banke u investicijsku banku je preskup, predugačak, prekompliciran proces s neizvjesnim završetkom. Svi bankarski stručnjaci koji se bave tom problematikom ocjenjuju da je to i neizvedivo. HBOR je ipak investicijska banka, ali nije usredotočena samo na poljoprivredu, već prati sveukupno gospodarstvo.

Također, zabrinjava način na koji se predlažu važna rješenja koja dugoročno određuju okvir funkcioniranja nekog sektora, u ovom slučaju poljoprivrede.

Bez široko provedene rasprave, stručnih konzultacija, ekspertnih analiza neovisnih bankarskih i poljoprivrednih stručnjaka, poznavatelja funkcioniranja bankarskog sustava i svih ostalih relevantnih čimbenika poljoprivrede i ruralnog prostora trasiraju se mogućnosti i cementira položaj hrvatske poljoprivrede. Istu pogrešku smo napravili u postupku kreiranja Programa ruralnog razvoja i danas smo svjedoci neprimjerenih rješenja i udaljavanja od temeljnih principa i prioriteta EU u vezi s ruralnim razvojem.

Postoji li rješenje? Svi se slažu da je poljoprivreda od strateškog interesa, dosad, nažalost, samo deklarativno. Sve tri strane u pregovorima su jedinstvene da treba pristupiti izradi Strategije razvoja poljoprivrede. Ako je tako, sada je pravi trenutak da napravimo strateški iskorak u financiranju.

Hrvatskoj poljoprivredi je nužno potrebna potpuno nova samostalna Poljoprivredna banka osnovana od države temeljem posebnog Zakona o poljoprivrednoj banci izglasanog od Sabora. Bankom treba upravljati neovisan i stručan kadar, a nadzorni odbor činiti predstavnici države kao vlasnika, neovisni bankarski stručnjaci, predstavnici poljoprivrednih proizvođača i udruge civilnog društva s područja ruralnog razvoja i zaštite okoliša.

Povoljne kamate

Temeljna zadaća banke je financiranje poljoprivrede i ruralnog razvoja s kamatama od 0,5 do 1% za investicijska ulaganja i 2 do 3% za obrtna sredstva. Takve uvjete ne može ponuditi ni jedna gore navedena banka, jer sredstva prikupljaju na tržištu kapitala, a dioničari ne bi ostvarivali prinos. Država može subvencionirati kamate, ali to zahtijeva proračunska sredstva i smatra se potporom poljoprivrednicima. Mnoge zemlje su slične banke od strateškog interesa osnivale primarnom emisijom središnjih banaka, na što bi mnogi mogli prosvjedovati i reći da bi takva praksa mogla dovesti do vala inflacije. Ovdje nije riječ o ulaganju u potrošnju, nego u investicije koje stvaraju novu vrijednost. Što uostalom Mario Draghi radi s plasmanom milijardi eura iz Europske središnje banke?

Ali Hrvatska ima i drugu mogućnost jer je trećina ukupnog poljoprivrednog zemljišta u državnom vlasništvu. To je dovodi na vrh zemalja bivših socijalističkih država koje još imaju državno poljoprivredno zemljište, što je na zapadu Europe nepoznat pojam.

Novi infrastrukturni projekti

O prodaji državnog poljoprivrednog zemljišta postoji prilična suglasnost svih triju političkih opcija. Dapače, postoji bojazan da će ona nakon 2020. ionako završiti u rukama stranaca. Procjena je da se prodajom državnog poljoprivrednog zemljišta može prikupiti između 15 do 18 milijardi kuna. To je ogroman kapital kojim se odmah može osnovati Poljoprivredna banka i pokrenuti infrastrukturni projekti, kao što je navodnjavanje, te zapošljavanje i rast proizvodnje u poljoprivredi.

Sredstva, instrumenti i modeli postoje, ali se ne zna tko će ih se prihvatiti? Sve je opet u rukama politike, a građani čekaju ishod.