Hrvatska je jedna od država koja ima predispozicije postati značajnim proizvođačem prirodnog plina. Molve već desetljećima daju odlične rezultate, a sve značajnije se količine dobivaju i od Ivane, plinskog polja na Jadranu.  Prema predispozicijama, Hrvatska u podravskom i jadranskom dijelu skoro pa »leži« na golemim rezervama plina.

Taj je plin u zoni prometa jedan od najpoželjnijih na nekoliko razina. Istraživanje njemačkog ADAC-a pokazalo je da čak šest od deset najbolje plasiranih automobila, kad su u pitanju potrošnja i njihov ekološki karakter, koriste – prirodni plin označen međunarodno razgranatom kraticom CNG (compressed natural gas – SPP stlačeni prirodni plin).

Da ne bi bilo zabune, u ovom slučaju nije riječ o autoplinu na koji smo navikli i u Hrvatskoj, koji koristi propan i butan u ravnomjernom omjeru, već o plinu u kojem je najvažniji sastojak metan – i do 90 posto. Uostalom, autoplin ima kraticu LPG (Liquefied Petroleum Gas – UNP ukapljeni naftni plin) i dobiva se kao nusprodukt rafiniranja nafte.

Sve poznatiji kao najekološkije gorivo budućnosti, CNG se širi u svojoj primjeni velikom brzinom, piše Novi list. Hrvatska ima čitav niz plinskih polja te bi bez većih problema mogla opskrbiti i do deset posto hrvatskog voznog parka tim energentom te tako za jednaki postotak osloboditi se od uvozne ovisnosti. Da o broju radnih mjesta nastalih na taj način ni ne govorimo.

No umjesto širenja te mreže, Hrvatska se za sada zadovoljava s tek dvije takve stanice – jedna je u Zagrebu za potrebe 60-ak ZET-ovi autobusa, druga u Rijeci, u ulici Milutina Barača koju koriste Autotrolejevi autobusi, njih tridesetak, a namijenjena je i komercijalnom korištenju.

Compressed natural gas (CNG) ili stlačeni prirodni plin (SPP) trenutno je fosilno gorivo za upotrebu u prometu sa najnižim emisijama štetnih plinova. SPP u odnosu na dizel gorivo ima emisiju CO2 i do 30 posto nižu te značajno niže emisije sumporovih i dušikovih spojeva te ostalih sitnih čestica, istaknuo je Nereo Milin, dipl. ing., stručnjak koji u Energu godinama razmatra problematiku korištenja ovog goriva.

A da ne bismo govorili samo u zoni pozitive kad je CNG u pitanju, činjenica je da automobili na CNG imaju nešto skuplju ugradnju instalacije, da su im spremnici veći, deblji zbog razine stlačenosti plina čime oduzimaju više prostora, a imaju i nešto manju autonomiju. No, rezultat svega je niža potrošnja, najmanja cijena prijeđenog kilometra i sjajan ekološki učinak. I korištenje domaćeg energenta. Ono što pak daje nadu da je CNG prepoznat jest činjenica da je Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost ove godine stimulirao prenamjenu vozila na taj energent, no bez mreže punionica ništa od ekspanzije.

Strateška odluka na razini Vlade trebala bi u svojim energetskim promišljanjima uključiti i CNG. Poticati izgradnju punionica i omogućavati popuste, kao što to Fond čini i za hibride – i to s hrvatskim novcem, a ne s nekim što dolazi iz EU – za nabavku takvih automobila. Da naprosto hitno podupru potrošnju energenta koji zbog čitavog niza karakteristika stručnjaci smatraju energijom budućnosti, a mi – ležimo na njemu.