Udruživanje hrvatske tvrtke Hangar 18 i kineskog Sumiver Technologyja potvrda je da se proceduralne kinesko-hrvatske gospodarske odnose može kvalitetno sadržajno nadograditi, a da pri tome to ostane u suglasju s interesima koje u regiji imaju EU i SAD. Štoviše, Hrvatska ima neočekivani adut.

Dok ih u Srbiji, Makedoniji i Grčkoj interesiraju pruge, autoceste i luke, Hrvatsku su, sve je jasnije, Kinezi prepoznali po razvoju visoke tehnologije.

Za razliku od ostatka Europe gdje kupuju etablirane brendove poput Volva, Peugeot Citroëna, Pirellia ili Pizza Expressa, u Hrvatskoj Kinezi ulaze u poslove razvoja inovativnih visokotehnoloških proizvoda pod vlastitim brendom. I dok velike države u Europi poput Velike Britanije, Njemačke i Francuske priželjkuju upravo takav scenarij, već viđen u SAD-u, gdje kapital iz Kine jača lokalno istraživanja i razvoj, Hrvatska to ni kriva ni dužna već postiže.

Tu novu trasu kinesko-hrvatskih odnosa prepoznala su tri poduzetnika.

Inovativni trojac

Mate Rimac, Marin Soljačić i Mario Kralj grade svoje tvrtke na spoju ulaganja u istraživanja i razvoj u visoke tehnologije i na dosljednoj izgradnji vlastitog brenda. Pogledamo li što su kineske kompanije posljednje desetljeće kupovale na Zapadu jasno je da su tražile tehnološke inovacije i zapadne brendove.

Mate Rimac osnovao je Rimac Automobile i radi najbrži električni automobil na svijetu. U njegovu je tvrtku lani prvo uložio kineski holding Sinocop Resources, a zatim i novi većinski vlasnik Forbesa Tak Cheung Yam. Razvoj i proizvodnja ostali su u Hrvatskoj, a Rimac je ostao većinski vlasnik tvrtke te svježim kapitalom grabi dalje.

Marin Soljačić podrijetlom je Hrvat, ali živi i radi u SAD-u. Osnovao je tvrtku WiTricity koja razvija najefikasniji sustav za bežično punjenje na svijetu. Jedan od ulagača u Soljačićevu tvrtku kineski je VC fond Haiyin Capital koji je sredinom ove godine dodatno oplemenio postojeću suradnju. Poveo je desetak svojih američkih partnera u Peking, Hangzhou i Guangzhou kako bi im ukazao da svoje proizvode u Kini mogu povoljno i pouzdano proizvesti.

Kineske investicije

Mario Kralj osnivač tvrtke Hangar 18 iz Koprivnice, koja je razvila vlastiti brend pametnih mobitela H18 Noa i u pet godina povećala prihode i broj zaposlenih za sedam puta, otišao je još jedan korak dalje. Uspješnu trogodišnju poslovnu suradnju s kineskim Sumvier Technologyjem pretvorio je u dugoročno strateško partnerstvo.

U Hrvatskoj je posljednjih godina bilo dosta govora o tome kako privući kineske investicije, iako su ih Kinezi sami nudili i još uvijek ih nude. U pravilu se uvijek raspravljalo o tome da to moraju biti grandiozna ulaganja u infrastrukturu ili slične kapitalno intenzivne poslove.

Činjenica da realno najviše prostora za suradnju s najvećim gospodarstvom na svijetu ima u segmentu malih i srednjih poduzeća jasno upućuje na potpuno drugačiju perspektivu i daje nedvosmislen odgovor na pitanje koga bi država zapravo trebala poticati više i kako.

S druge pak strane novi kinesko-hrvatski put na koji ukazuju Mate Rimac, Marin Soljačić i Mario Kralj nemali je izazov za domaće poduzetnike.

Primjer ostalima

Sva trojica su, naime, u hrvatskim okvirima još uvijek nažalost atipični poduzetnici. Prije svega bave se razvojem vlastitih proizvoda. Razvijaju vlastito intelektualno vlasništvo, odnosno bave se proizvodnjom 21. stoljeća, onim dijelom te proizvodnje koji realno donosi najveću maržu.

Usto dosljedno grade vlastite brendove. Ne samo da su u Kini zapadni brendovi, uključujući i hrvatske, na većoj cijeni nego oni lokalni, već kroz izgradnju vlastitog brenda na svom zapadnom tržištu čine svoju tržišnu poziciju jačom i stabilnijom. Pri tome je vjerojatno jedino Soljačić, zato što živi i radi u SAD-u, bio pošteđen podsmijeha na svom početku. Rimcu i Kralju u tom smislu sigurno nije bilo lako. Hoće li poslovne inovacije ova tri poduzetnika iskoristiti drugi hrvatski mali i srednji poduzetnici, te hoće li ih država u tome poduprijeti, tek ćemo vidjeti.

Vrijedi ipak podsjetiti da je prije pet godina Hangar 18 imao osam zaposlenih, slagao računala, prodavao ih preko trgovačkih lanaca i vrtio oko milijun eura prometa. Solidan mali biznis. Ali onda je Mario Kralj odlučio kroz postojeći prodajni kanal lansirati vlastite pametne mobitele. Lanjski prihod mu je 51,7 mil. kn, neto dobit od 3,7 mil. kn. Sad zapošljava 60 radnika.