Dočekali smo i to. Po prvi puta od osnutka Hrvatske, i to u jeku predizborne kampanje, političari iz svih većih grupa i stranaka, i to sa svih razina vlasti okupit će se na jednom neformalnom mjestu, koje nije ni Sabor ni brojne gradske vijećnice, a sve kako bi pričali o budućnosti Hrvatske, njenom razvoju i gospodarstvu.

To je ukratko sažetak onoga što nas očekuje od srijede do petka na Zagrebačkom velesajmu na skupu nazvanom Zagreb Business Summit. Ovaj za hrvatske prilike prilično neobičan događaj ove će se godine održati drugi put za redom. I dobro je što će se održati, jer hrvatski političari različitih svjetonazora malo razgovaraju međusobno pa je odlično što postoji mjesto na kojem ih sila prilike prisili na to, a još je bolje što je pri tome tema budućnost a ne – povijest.

Organizatori su se pri tome pobrinuli da našim političarima stvore okružje u kojem će se osjećati suvereno dok iznose svoje planove. Na konferenciji će se pričati o infrastrukturnim ulaganjima, energetici, energetskoj učinkovitosti, cirkularnoj ekonomiji, zelenoj gradnji, europskim fondovima, razvojnim agencijama, o tome kako hrvatski iseljenici mogu pomoći gospodarskom razvoju Hrvatske. Nažalost, u oči bode izostanak barem jedne od tema o kojoj naši nacionalni i lokalni političari nemaju ni izbliza tako suveren stav ili barem ideje što napraviti. Za početak tu je tema domaće proizvodnje i izvoza.

Točka umrežavanja
Izuzmemo li turizam i poljoprivredu, jer se o njima i inače mnogo govori, jalovo ili ne prosudite sami, u oči ipak bode izostanak tema o hrvatskoj industriji i njenom izvozu. Neobično, kad znamo da je upravo industrija, uz turizam i poljoprivredu, pokretač razvoja ne samo države već i njenih regija i gradova. Sabor je lani u listopadu usvojio prvu industrijsku strategiju Hrvatske ikad. No, to kad slušate hrvatske političare kao da se i nije dogodilo.

Pretendira li Zagreb Business Summit uistinu biti "žarišna točka umrežavanja tržišnih i javnih dionika u cilju poticanja hrvatske izvozne i investicijske konkurentnosti", onda hrvatska industrija i njen izvoz moraju biti okosnica cijele konferencije. Na Zagreb Business Summitu bi se stoga trebalo moći čuti glas nacionalnih i lokalnih političara o farmaceutskoj industriji, industriji hardvera, softverskoj industriji, industriji električne opreme, industriji strojeva i uređaja, prehrambenoj industriji i industriji namještaja. Sabor je te industrije prepoznao kao one koje će do 2020. godine otvoriti 86 tisuća novih radnih mjesta, povećati izvoz za 30 posto, produktivnost za 70 posto i proizvodnju za 2,85 posto godišnje.

Jača komunikacija
Druga je tema koje nema na Summitu, a trebalo bi je biti, o uvjetima poslovanja malih i srednjih poduzetnika. Političari na lokalnoj i nacionalnoj razini trebali bi prigrliti jedno neformalno mjesto, poput ove konferencije, i ostvariti jaču komunikaciju s manjim poduzetnicima, jer oni čine većinu poslovnih subjekata. Njih pak više od velikih zanima koje će reforme raditi država na svim svojim razinama. Zanima ih gdje su lokalni političari naklonjeni biznisu, a gdje nisu.

Zanima ih jesu li naklonjeni malom lokalnom ili velikom globalnom biznisu. Zanima ih i koliko su stvarno naklonjeni tehnologiji i inovacijama. O tome, barem sudeći prema programu Summita neće biti mnogo riječi. No, uzmemo li u obzir da ovaj Zagreb Business Summit u svom drugom izdanju tek dobiva tradicionalan karakter, i da unatoč izborima okuplja političare svih svjetonazora, ostaje prostora da još ove, ili iduće godine, načme i teme koje političarima nisu ni lake ni jednostavne.