Nakon 63 godine na prijestolju kraljica Elizabeta idući će tjedan postati britanska vladarica s najdužom službom na prijestolju, ali izgledi da abdicira u korist sina Charlesa, kao što su učinili neki drugi ostarjeli europski monarsi, gotovo su nikakvi.

Elizabeta II. (89) će 9. rujna po duljini staža na tronu nadmašiti svoju praprabaku Viktoriju. Izvori bliski kraljici kažu da nema nikakvu namjeru slijediti europsku modu kraljevskih abdikacija. To znači da će princ Charles, koji na prijestolje već čeka duže nego ijedan prijestolonasljednik u britanskoj povijesti, pričekati još neko vrijeme.

"Obvezujem se pred svima vama da će cijeli moj život, bio kratak ili dug, biti posvećen služenju vama i našoj velikoj imperijalnoj obitelji", rekla je Elizabeta 1947. u obraćanju naciji povodom svoga 21. rođendana, pet godina prije nego što je postala kraljica.

Obaranje Viktorijina rekorda ponovo je potaknulo spekulacije o mogućoj abdikaciji. Na upit je li to moguće, jedan je visoki izvor iz palače odgovorio: "Doživotno znači doživotno".

"Kraljica neće abdicirati, kraljica ne smije abdicirati, nema baš nikakva razloga da abdicira, ona je posvećena kraljica", rekao je povjesničar monarhije Hugo Vickers, naglasivši i Elizabetinu ulogu poglavarice Anglikanske Crkve.

Abdikacija kraljičina strica Edvarda VIII., koji je to učinio zbog ljubavi, a ne zbog starosti, pokazala se dovoljno traumatičnom. Ta je situacija odvela monarhiju u ustavnu krizu i dovela na tron neodlučna Elizabetina oca.

U Nizozemskoj i Španjolskoj monarsi abdicirali, u Britaniji to neće biti slučaj

U Nizozemskoj i Španjolskoj dugovječni monarsi nedavno su odlučili odstupiti smatrajući da je sazrelo vrijeme za novi naraštaj.

Nizozemska kraljica Beatrix objavila je nedugo prije svog 75. rođendana 2013. da će uskoro abdicirati u korist sina Vilima-Aleksandra. "Ne povlačim se jer su mi obaveze preteške, nego iz uvjerenja da je došlo vrijeme da se odgovornost za vođenje zemlje prenese na novi naraštaj", rekla je.

Prošle godine je nekoć jako popularni španjolski kralj Juan Carlos abdicirao u korist sina nakon niza skandala koji su potresli kraljevsku obitelj. I on je rekao da novi naraštaj ima pravo preuzeti vodeću ulogu.

U Britaniji malo tko traži da Elizabeta abdicira, niti govori da je vrijeme za Charlesa. Prije će biti suprotno jer po anketama Elizabeta u popularnosti dosta nadmašuje sina.

Britanci ne žele republiku

Također, samo 19 posto Britanaca želi da im zemlja postane republika. Čak i uvjereni republikanci poput laburističkog zastupnika Paula Flynna govore da je monarhija sigurna dok je u Elizabetinim rukama.

"S tim sam se pomirio", kaže Flynn. "Ali pitanje je hoće li tako biti pod Charlesom".

Za razliku od Elizabete koja se drži strogo politički neutralnom, Charles se voli petljati u razne političke teme i u pismima ministrima iznositi svoja stajališta. "To javnost vjerojatno ne bi dugo trpjela, a političari sasvim sigurno ne bi", kaže analitičar Philip Murphy.

Flynn smatra da bi nakon smrti kraljice trebalo provesti referendum o budućnosti monarhije i o preskakanju naraštaja kako bi se Charles zaobišao i kruna došla izravno princu Williamu, u javnosti najpopularnijem članu kraljevske obitelji.

Murphy pak smatra da Britanci imaju važnijih problema od reforme monarhije. "Vlada osjećaj da ono što nije pokvareno ne treba popravljati", rekao je.

Kada su ga novinari prije tri godine pitali treba li kraljica abdicirati i treba li kruna preskočiti naraštaj, premijer David Cameron odgovorio je: "Ne dolazi u obzir".

Elizabeta monarhiju učinila popularnijom

I dok su se svijet i britansko društvo dramatično promijenili tijekom njezine vladavine, kraljica je uvijek izgledala kao oslonac i faktor stabilnosti. Unatoč traumama iz devedesetih godina prošlog stoljeća, koji su čak zaprijetili opstanku monarhije, Elizabeta je tisuću godina staru instituciju uspjela odvesti u novo doba popularnosti.

Britanija je postala uravnoteženije društvo jer su stare klasne podjele sve manje izražene i razlike temeljene na podrijetlu sve manje vidljive, a to se odrazilo i na samu monarhiju.

"Kraljevska obitelj manje je elitistička. Monarhija se nastavlja odmicati od društvene piramide prevođene plemstvom i pokušava se prikazati besklasnom", rekao je kraljevski biograf Robert Lacey.

Na početku vladavine Elizabeta je bila glamurozna figura koja je odražavala britansko poslijeratno uskrsnuće, ali je 40 godina poslije kraljevska obitelj izgledala je tek kao dobar materijal za članke o slavnima u tabloidima.

Iako je njezin brak s Philipom, grčkim princom, uvijek bio nesalomljiv, troje od četvero njezine djece uz naslađivanje tabloida razvelo se 1992., godine koju je Elizabeta nazvala "groznom".

Smrt princeze Diane u prometnoj nesreći u Parizu 1997. bio je nesumnjivo najcrnji dio Elizabetine duge vladavine. U očima javnosti koja je nesmiljeno žalovala, kraljica je izgledala bešćutno i pod pritiskom javnoga mnijenja morala se vratiti iz Škotske u Buckingham kako bi se obratila podanicima koji su to od nje tražili danima.

"Tih tjedan dana izgledalo je kao da je monarhija uzdrmana do temelja", kaže Lewis.

Kraljica je, međutim, uspjela izdignuti monarhiju iz crnih dana 90-ih i povesti je u nove visine popularnosti.

Analitičari kažu i da je Elizabeta djelovala kao faktor stabilnosti u vrijeme velikih socijalnih nemira i rasta javnog nepovjerenja u izabrane političare, te se pretvorila u neizbježnu sastavnicu britanskog identiteta.

"Monarhija je imala uspona i padova, ali to nije mnogo promijenilo percepciju kraljice u javnosti. Ona je postala važan dio načina na koji se mi vidimo kao nacija", kaže Murphy.

Elizabeta ispratila 12 premijera i oprostila se s Britanskim Carstvom

Elizabeta je postala kraljicom povijesnom igrom sudbine. Njezin stric Edvard VIII. abdicirao je zbog ljubavi prema američkoj raspuštenici Wallis Simpson. Bilo joj je deset godina kad je kruna prešla na njezina oca Georgea VI.

Imala je 25 kad joj je otac umro, 6. veljače 1952. godine. Kraljica je postala automatski, u Keniji, gdje je sa suprugom bila na službenom putovanju. Okrunjena je godinu poslije na ceremoniji u Westminsterskoj opatiji koju je uživo prenosila televizija.

Postala je 40. vladarica u kraljevskoj liniji koja počinje s Vilimom Osvajačem 1066. godine.

Na tronu je ispratila 12 premijera, počevši od Winstona Churchilla i oprostila se Britanskim Carstvom, ostavši bez kraljevskih posjeda od Afrike do Hong Konga.

Kako je ona to prihvatila nitko ne zna jer tijekom vladavine nije dala nijedan intervju, a uvid u njezin karakter dobiva se iz njezinih kratkih ceremonijalnih pojavljivanja na televiziji i iz komentara drugih članova obitelji ili ljudi iz bliskog joj kruga.

Iako je sa 63 godine dugom vladavinom britanska rekorderka, daleko je od rekorda u globalnim okvirima. Najdulje u povijesti vladao je svazilandski kralj Sobhuza II., gotovo 83 godine do svoje smrti 1982. Kad su u pitanju veće europske zemlje ta titula pripada francuskom kralju Luju XIV. koji je na tronu bio 72 godine. Doduše, oni su obojica naslijedili prijestolje kao dječarci.

I aktualni tajlandski kralj Bhumibol Adulyadej, koji je godinu mlađi od Elizabete, šest je godina dulje na tronu od nje.

Na proslavama Elizabetina dijamantnog jubileja prije tri godine sudjelovalo je nekoliko milijuna ljudi. Međutim, u skladu sa svojim diskretnim stilom, njezini suradnici kažu da sada ne želi nikakvu strku zbog toga što se upisuje u povijest kao najdulja vladarica.

Biti Elizabeta II. donosi i neke privilegije, osim onih evidentnih poput života u kući sa 700 soba, o kakvima ostali Britanci mogu samo sanjati.

Ona je jedina osoba u kraljevstvu koja smije voziti bez vozačke dozvole. One se ionako izdaju u ime Njezina Veličanstva pa je besmisleno da kraljica da dopuštenje za vožnju samoj sebi. Isto vrijedi i za prometnu dozvolu, putovnicu, osobnu iskaznicu i druge dokumente.

Kraljica jedina ima pravo na dva rođendana godišnje. Rođena je 21. travnja, a 'državni' rođendan slavi se jedne subote u lipnju.

Elizabeta ne mora izaći iz kuće kako bi došla do novca kao što mora prosječan građanin jer ima svoj bankomat u podrumu Buckinghamske palače.

Svi mogu biti uhićeni osim kraljice. Sudovi donose presude u ime suverena, to jest nje, pa bi bilo apsurdno da progoni samu sebe. Jednako, nitko je ne može prisiliti da svjedoči na sudu jer i tužiteljstvo nastupa u njezino ime.

Kraljica je izuzeta od zakona o pravu na javno informiranje. A to znači da njezine tajne nitko ne može doznati.