Na skup način proizvodimo jabuku prosječne kakvoće za tržište koje je siromašno.

Tim je riječima rezimirao Stanko Ćosić iz tvrtke Agrofructus brojne konstatacije izrečene u utorak na godišnjoj skupštini Hrvatske voćarske zajednice (HVZ). Ovogodišnja berba jabuka već je u punom jeku, a sektor se opet suočava s mnogim starim problemima, među kojima, istaknuo je predsjednik HVZ-a Željko Banjavčić, dominira nepoznanica o otkupnoj cijeni. Prosječna otkupna cijena jabuka iz lanjskog uroda kretala se između 1,1 i 1,3 kune, ustvrdio je Banjavčić te podsjetio i na nejasne kriterije kategorizacije uroda, ali i na veliko kašnjenje plaćanja otkupljenih količina od strane (vele)trgovaca. Procjenjuje da će urod iznositi 80 do 100 tisuća tona.  

Veliki minusi
"Voćari stoga ne mogu servisirati ni berbu, ni pripremu voćnjaka za iduću sezonu", rekao je Banjavčić iznijevši podatak da troškovi godišnjeg ulaganja u hektar voćnjaka, uključujući i otplatu kredita, iznose 125 tisuća kuna, a prihod s te površine, ovisno o kategorizaciji uroda, u rasponu je između 67 i 95 tisuća kuna, što znači da u startu ostvaruju gubitak. "Dok Slovenija svojim voćarima financira trošak navodnjavanja, hrvatski počinju krčiti voćnjake, pa bi uskoro opet mogli biti ovisni o uvozu", upozorio je Banjavčić.

Voćar Frane Ivković za ilustraciju problema u sektoru prisjetio se 1977., kad je od kilograma jabuka čija je cijena u maloprodaji iznosila tri kune on dobio dvije, a trgovac kunu. Lani je za jabuku ekstra i prve kategorije ostvario prosječnu cijenu od 1,25 kuna, odnosno 80 lipa gubitka na svaki kilogram. Prihode mu je spasila mjera o doniranju jabuka, za koju je od Europske komisije po kilogramu dobio 3,3 kune. I Davor Krznarić, voćar iz Virovitičke županije, nizao je crne brojke. U toj je županiji 95 posto voćara blokirano, a mnogima su banke voćnjake stavile na bubanj. "Situacija nije teška nego dramatična, tko još nije propao, bankrotirat će dogodine," smatra Krznarić.

Udruživanje kroz proizvođačke organizacije on vidi kao dugoročno rješenje, a kao kratkoročnu mjeru traži povratak subvencija koje su svojedobno davane za otkupljene količine. Jurica Pavelić iz Zagrebačke županije iznio je da neki voćari nisu dobili sav novac ni za berbu iz 2013., dok se isplata za 2014. realizira u obročnim tranšama. Od Ministarstva poljoprivrede Pavelić traži aktivniju ulogu u reprogramu kredita, a na voćare apelira da konačno savladaju međusobno golemo nepovjerenje i udruže se. 

Grijesi voćara
Zbog visokih proizvodnih troškova postaje upitna budućnost voćarstva i na razini EU, ocjena je konzultanta Dinka Pavičića, koji kao argument iznosi podatak da je u Francuskoj proizvodnja jabuka već smanjena za gotovo 700 tisuća tona. Rješenje problema na lokalnom tržištu Pavičić vidi u smanjivanju PDV-a. "Ne zaboravite, 25% od maloprodajne cijene, što je jako puno, uzima država", naglasio je. Savjetnik ministra poljoprivrede Marko Dražetić održao je lekciju voćarima.

Bio je oštar, no replike se nisu čule. "Većina voćnjaka nema zaštitnu mrežu i sustav navodnjavanja, a očekujete vrhunski urod. Tržište, a ne ministarstvo, diktira cijenu", podsjetio je Dražetić te uzvratio neka ne prozivaju ministarstvo zbog reprograma kredita jer nitko od voćara nije ga tražio. Najavio je povećanje potpora. Hrvatska je EK prijavila 6000 ha voćnjaka pa za 2015. stiže dodatna potpora od 356 eu/ha. Uz osnovnu, koja maksimalno iznosi 2300 kn/ha, voćari bi po hektaru mogli dobiti više od 5000 kuna.

Plaše se udruživanja

I dalje trguje svatko za sebe 

Podatak da se skupu voćara, odnosno godišnjoj skupštini održanoj u utorak u Zagrebu, odazvalo samo njih 40 iako je poziv odaslan na čak 330 adresa članova okupljenih u Hrvatski voćarski savez, zapravo je ilustracija stanja u toj brnši. Premda godinama na ovakvim skupovima ponavljaju kako je udruživanje ključni uvjet opstanka, pred udarom europske konkurencije hrvatski voćari i dalje zaziru od povezivanja. Osnovane su tek dvije proizvođačke organizacije, Zagrebački voćnjaci i Gomolava jabuka iako se iz EU fondova za njihovo financiranje godišnje može dobiti do 750 tisuća kuna. Austrija s dvostruko većom proizvodnjom sve jabuke trži iz jednog centra, kao i Italija s deset puta većom, dok naši voćari i dalje trguju svatko za sebe.