Drama šibenskog TLM-a je, čini se, na vrhuncu, ali u kojem će smjeru rasplet krajnje je neizvjesno. Vrijeme radi protiv šibenskog aluminijaša, njegov vlasnik nema kapaciteta ni financijske snage da nakon osvajanja visoko zadužene tvrtke za jednu kunu u nju i konkretno investira, ali rovovski ne pušta vlasničke pozicije.

Nakon prošlotjedne najave radničko-sindikalnih prosvjeda predstavnik ruskog vlasnika Branimir Lepur jučer sazvao press konferenciju. Njegova poruka da je sadašnji vlasnik, kontroverzni ruski biznismen Igor Šamis, jedini spas za TLM i da ga se barem do rujna pusti na miru jer je alternativa tome stečaj, radnike nije nimalo umirila. A čini se da ih nije uvjerila ni u to da bi nakon dosad neispunjenih obećanja ponovno trebali vjerovati u priče o osiguranju sirovine te ozbiljnim pregovorima vezano uz saniranje dugova. Ne slažu se da je za TLM izbor Šamis ili stečaj, jer za nj postoji interes investitora. Nakon postepenog razotkrivanja repova koje je Rus ostavio u Rusiji i Češkoj, i mnogi financijaši smatraju da je Šamis zapravo put u izvjestan stečaj, od kojega bi koristi imao samo uski krug onih kojima bi to omogućilo izvlačenje preostale imovine odnosno novca.

Kako bilo, sindikalci ustrajavaju na današnjem prosvjedu koji će možda napokon ponukati i ministra gospodarstva Ivana Vrdoljaka da se u tu dramu koja uz 600 TLM-ovih zaposlenih posredno predstavlja znatno širu prijetnju jer se i te kako tiče i brojnih kooperanata, ali i Jadranske banke kao najvećeg vjerovnika u postupku predstečaja.

Vrdoljak se dosad mahom zadržao na načelnoj podršci opciji s češkim investicijskom fondom koja bi značila povratak godišnje proizvodnje na razine iznad 40.000 tona, ali kako je rekao, i svakoj drugoj opciji koja bi osigurala opstanak TLM-u. Od njega sad sindikalci, koje je aktualno vodstvo TLM-a očito natjeralo na kakvo-takvo zbijanje redova, ipak očekuju konkretnije arbitriranje.

Prosvjed pak ne isključuje ni ‘osvajanje’ zgrade uprave, a kako ne bi “dolijevao ulje na vatru” Lepur se, kaže, u utorak moža neće ni pojaviti na poslu. O tome kako se iz ne tako davne uloge protivnika Šamisova ulaska u TLM (zbog čega je bio smijenjen iz Uprave) prometnuo ne samo u njegova savjetnika već i partnera-dioničara nije bio spreman detaljnije govoriti. “Moja je privatna stvar o kolikom se paketu dionica radi”, rekao je dodajući kako još nije odlučio “hoće li ih i prihvatiti”. Što god to značilo. No, zato je spremno prozvao donedavnu Upravu, Marijana Stričevića i Tonćija Kandida, da su u 40 dana mandata “na razne zvizdarije potrošili četiri milijuna kuna”, kao i da su oni ti koji su u javnost plasirali informacije o pregovorima “s nekim češkim fondovima koji bi investirali u tvornicu”, a koje su, prema Lepuru, “zapravo laži”.

Navodeći da su predstavnici tog investitora (fonda J&T) Šamisu nudili 200.000 eura da se povuče i prepusti im dionice Lepur je valjda htio sugerirati neozbiljnost ponuđača, premda je i to više od njegova uloga, ne računajući medijske spekulacije o tome koje je sve osobne troškove Rusu u posljednje vrijeme podmirivao TLM. Istodobno, iz tvrtke Across Corporate Advisory su se u ime spomenutog investicijskog fonda u ponedjeljak i izravno oglasili tvrdeći da su iskazali interes za ulaganje u Valjaonicu i Prešaonicu, da su napravili kompletnu strategiju i poslovnu studiju. Drže da uz odgovarajuća ulaganja TLM ima neosporan potencijal, ali i da bez toga nema šanse za oporavak. U prvoj fazi, kažu, spremni su uložiti između 6 i 12 milijuna eura svježeg kapitala. Međutim, prethodno bi morali dobiti i priliku za dubinsko snimanje.

Drugi potencijalni investitor koji se spominjao je slovenski Impol, no ta tvrtka nije zainteresirana za tegoban posao konsolidacije 50-ak milijuna eura dugova TLM-a već je zanima u stečaju preuzeti, odnosno uzeti u najam jedan dio proizvodnih pogona posrnule šibenske tvrtke.

To bi, međutim, osiguralo zadržavanje samo 60-ak radnih mjesta. A želi li se izbjeći stečaj, za početak bi trebalo imati na umu relativno kratke rokove koje nameće predstečajni postupak.No, što brže presijecanje sadašnje pat pozicije i važnije je zbog nasušne potrebe da se što prije prekine zastoj proizvodnje, ali i činjenice da su naredna dva-tri mjeseca  vrijeme kad se uobičajeno vode pregovori s kupcima i osiguravaju poslovi za iduću godinu. Potražnja u toj industirji je solidna, ali za kupce sigurno nije poticajno ugovarati posao s dobavljačem koji nije u stanju osigurati sirovinu.Utoliko bi se narednih mjesec-dva mogli pokazati presudnim za opstanak TLM-a.