Konferencija UN-a o klimatskim promjenama u Parizu u prosincu sadržavat će sve dobro koreografirane produkcijske vrijednosti holivudskoga blockbustera. Glumačka će ekipa biti golema: predsjednici i premijeri na središnjoj pozornici, uz podršku tisuća statista, uključujući prosvjednike, interventnu policiju te autobuse prepune predstavnika medija. Scenarij može biti tajan, ali zaplet je već procurio.

On je sušta suprotnost propalim pregovorima u Kopenhagenu 2009. jer će ovaj put planet pobijediti. To je primamljiv zaplet, ali nije baš utemeljen na logici. Svijetu će biti rečeno da su se isplatitli "goodwill" i tvrdi pregovori. Vlade su se složile oko dobrovoljnih smanjenja emisija stakleničkih plinova, što će spriječiti da se planet zagrije za više od dva Celzijeva stupnja. Tada će putem zapanjujućeg mehanizma "deus ex machina" biti otkriveno da su se najveće svjetske kompanije fosilnih goriva, tzv. supermajors, složile da će dovesti neto emisije do nule do 2100. izdvajanjem ugljikovog dioksida na njegovom izvoru, isisavajući ga iz atmosfere i pohranjujući ga pod zemljom.

Planet će biti spašen, a gospodarstvo će biti slobodno i moći će doživjeti procvat. Pustite glazbu i odjavnu špicu. Problem je u tome što je scenarij fikcija, a ne dokumentarni film. Tehnologija koja je nužna tek treba biti izumljena, a dovesti neto emisije do nule jednostavno nije moguće. Kao u holivudskoj produkciji, poruka pariške konferencije bit će pod znatnim utjecajem onih koji imaju najviše novca.

Kolač od 55 bilijuna dolara 
Tu računicu nije teško razumjeti. Vrijednost energetske infrastrukture na globalnoj razini (vješto osmišljene za uporabu fosilnih goriva) iznosi 55 bilijuna američkih dolara. Vrijednost je zaliha fosilnih goriva, uglavnom u vlasništvu spomenutih kompanija, oko 28 bilijuna američkih dolara. Utjecaj industrije fosilnih goriva vidljiv je i iz činjenice da se od vlada diljem svijeta očekuje potrošnja od oko 5,3 bilijuna američkih dolara ove godine za subvencije, uključujući goleme izdatke nužne za pobijanje njezinih štetnih posljedica za zdravlje i okoliš. Drugim riječima, vlade koje se sastaju u Parizu potroše više na subvencije uzroka klimatskih promjena nego što potroše na globalnu zdravstvenu zaštitu ili na ublažavanje klimatskih promjena ili na prilagodbu.

To, međutim, neće biti dio priče u Parizu. Tamo će se globalnoj javnosti predstaviti priča utemeljena na dva nedokazana oblika "geoinženjeringa", čiji zagovaratelji teže manipulaciji planetarnog sustava. Aktivnost koja će dobiti najviše pažnje jest bioenergija s izdvajanjem i spremanjem ugljikovog dioksida. U svibnju je američki odjel za energiju sazvao privatni sastanak u cilju rasprave o toj tehnologiji kako bi spomenute kompanije prikrile svoja sredstva. No, upotreba bioenergije s izdvajanjem i spremanjem ugljikovog dioksida zahtijevala bi da svijet održava područje površine jednake 1,5 puta veličine Indije, puno polja ili šuma sposobnih za apsorpciju velikih količina ugljikovog dioksida te da još priskrbi dovoljno hrane za zadovoljenje potreba globalnog stanovništva, za koje se očekuje da će premašiti devet milijardi do 2050.

Dotad, zagovornici te tehnologije obećavaju da će se sekvestaciji pridružiti programi koji izdvajaju emisije prilikom ispuštanja ili ih izvlače iz zraka kako bi ih upumpali u duboka podzemna okna – da tamo ostanu zaboravljene. Proizvođači fosilnih goriva promiču izdvajanje ugljikovog dioksida kako bi im to omogućilo da njihovi rudnici ostanu otvoreni, a njihove pumpe nastave s radom.

Na štetu i na žalost našeg planeta, brojni znanstvenici smatraju da je to tehnički nemoguće i financijski zahtjevno, osobito ako se takva tehnologija mora upotrijebiti na vrijeme kako bi se spriječile kaotične klimatske promjene. Za sprječavanje nekontrolirana porasta temperature bit će nužno drugo rješenje geoinženjeringa poznato pod imenom upravljanje solarnom radijacijom. Riječ je o mimikriji prirodnog procesa hlađenja vulkanske erupcije korištenjem tehnike poput uporabe crijeva za pumpanje sulfata 30 kilometara u stratosferu kako bi se blokirala sunčeva svjetlost.

Solarna radijacija
Britansko znanstveno društvo Royal Society (Kraljevsko društvo) vjeruje da potreba za takvom tehnologijom može biti neizbježna jer je ono surađivalo s kolegama u drugim zemljama na istraživanju načina kojima bi trebalo regulirati njezinu uporabu. Prethodno je, 2015. godine, američka Nacionalna akademija znanosti dala toj tehnici mlaku podršku, a kineska vlada najavila je ulaganje većih razmjera u modifikaciju vremenskih prilika, što bi moglo uključiti upravljanje solarnom radijacijom.

Rusija upravo radi na razvoju te tehnologije. Za razliku od izdvajanja ugljikovog dioksida, ometanje sunčeve svjetlosti zaista ima potencijal vezan uz smanjenje temperature na globalnoj razini. U teoriji, tehnologija je jednostavna, jeftina i može je upotrijebiti jedna zemlja ili mala grupa suradnika; nije potreban konsenzus UN-a. Upravljanje solarnom radijacijom, međutim, ne uklanja stakleničke plinove iz atmosfere. Ono samo zamaskira njihov učinak. Kad bi se crijeva ugasila, temperature na planetu vrtoglavo bi se povisile. Ta bi tehnnologija mogla kupiti vrijeme, ali ona predaje kontrolu nad planetarnim termostatom onima koji drže crijeva.

Čak i njezini zagovornici priznaju kako njihovi kompjutorski modeli predviđaju da će ona jako negativno utjecati na tropska i suptropska područja. Klimatske promjene su loše, ali geoinženjering ima potencijala sve to još dodatno pogoršati. Priča u koju će redatelji pariške konferencije pokušati uvjeriti publiku pouzdaje se u tehnologiju koja nije učinkovitija od mađioničarskih trikova. Važno je naučiti proniknuti kroz njih. Zavjesa će se podići prikazujući skupinu lažnih obećanja i spustiti se nudeći politiku koja vodi samo prema velikoj šteti. Osim ako se publika ne umiješa u predstavu.

Koautor Pat Mooney je izvršni direktor ETC Grupe

Project Syndicate, 2015.