Niti gotovo 20 godina nakon krvavih ratova na području bivše Jugoslavije i 14 godina nakon potpisivanja Ugovora o sukcesiji bivše zemlje, Bosna i Hercegovina nije uspjela vratiti najveći dio svoje imovine.

Dokle idu apsurdi, ove u mnogome apsurdne zemlje,  piše Akta, govori činjenica kako je BiH ostalim zemljama bivše Jugoslavije uglavnom vratio svu imovinu, a još potražuje imovinu vrijednu nekoliko stotina milijuna maraka. Ne treba posebice ulaziti u dubinu ove teme kako bi se zaključilo da su nadležne institucije, prije svega Vijeće ministara i Parlament BiH, u potpunosti zakazale kada je u pitanju ova problematika. 

Skromni rezultat
Tako, piše Akta pozivajući se na podatke o imovini tvrtki iz nadležnosti Agencije za privatizaciju FBiH, njih je 399 u Hrvatskoj i Srbiji. Preciznije, prema podacima središnjega registra pasivne podbilance iskazano je 330 stalnih sredstava tvrtki iz nadležnosti Agencije, koja se nalaze u Hrvatskoj, dok se u Srbiji nalazi 69 stalnih sredstava. Knjigovodstvena vrijednost stalnih sredstava u Hrvatskoj iznosi 174,9 milijuna konvertibilnih maraka, dok je knjigovodstvena vrijednost stalnih sredstava u Srbiji 14,9 milijuna maraka.

Prema tome, ukupno iz dvije navedene zemlje BiH potražuje 189,9 milijuna maraka vrijednu imovinu, dok su proračuni u BiH permanentno prazni, tvrtke propadaju, plaće stagniraju, a upitna je i isplata mirovina. Nadalje, više nego skromno zvuče podaci onoga što vraćeno svih proteklih godina – FBiH je od Hrvatske uspjela vratiti hotel Đuro Salaj u Gradcu, Vilu Bosanku te četiri poslovna prostora Agrokomerca u Karlovcu; iz Srbije poslovne prostore KTK-a u Boru, Subotici i Užicu te osam poslovnih prostora Sarajevo-osiguranja.

U cijelom ovom procesu, osim indolentnosti institucija, piše Akta i susjedne zemlje su se svojski potrudile otežati povrat imovine BiH. Naime, u Hrvatskoj postoji Uredba o zabrani raspolaganja iz 1991., kojom je ustanovljena zabrana raspolaganja ovom imovinom, dok su u Srbiji Uredbom o obvezi zaštite imovine i dijelova poduzeća sa sjedištem u državama nastalim raspadom SFRJ, formirana poduzeća na imovini poduzeća iz BiH.

Zapela i privatizacija
Osim problema s povratom imovine iz dvije susjedne zemlje, u ovom procesu pojavljuju se i drugi problemi. Naime, proces privatizacije u BiH u posljednje vrijeme i ne ide na zadovoljavajući način, što je slučaj i s imovinom koju smo uspjeli vratiti.  Primjerice, Agencija za privatizaciju FBiH  već neko vrijeme poziva na dostavu ponuda za privatizaciju spomenutog hotela Đuro Salaj u Gradcu, ali sve to je do sad bilo bezuspješno, odnosno hotel još nije prodan. Posljednje što je objavljeno oko ove teme na internetskim stranicama Agencije je, da je produžen bio rok za dostavu ponuda do 17. srpnja.

Ne treba posebice naglašavati koliko bi toj osiromašenoj zemlji značio prvo povrat, a onda i uspješna privatizacija imovine koja već dvadesetak godina, iz perspektive BiH, de facto propada. Javni poziv za sudjelovanje na dražbi za prodaju imovine iz pasivne podbilance Elektroprivrede BiH, odmarališta Valter Perić koje se nalazi u Gradcu, objavljen je 8. srpnja. Riječ je o imovini površine 368 četvornih metara i to: zgrada površine 162 četvornih metara i vrta površine 206 četvornih metara. Početna cijena za predmet prodaje utvrđena je po tržišnoj vrijednosti nekretnine vještačenjem stalnog sudskog vještaka građevne struke i iznosi 1,03 milijuna maraka. No tek će se pokazati hoće li se za ovaj objekt naći kupac koji je spreman platiti tražen ili veći iznos.