Na Zagrebačkoj se burzi počelo – nakon dugo vremena – događati nešto vrijedno pažnje. Godine učmalosti, u kojima su promatrači tržišta mogli svjedočiti tek stalnom, upornom padu prometa za koji maliciozniji kažu da je došao na razine malo većeg supermarketa, viješću o preuzimanju Ljubljanske burze kao da su netragom nestale.

Trogodišnji gubici 
Domaća je burza financijsku javnost "razveselila" s nekoliko bitnih vijesti. Prva je već spomenuta kupnja slovenskog tržišta na koju dio financijaša u medijima pod uvjetom anonimnosti izjavljuje kako su prometi na obje burze premali da bi ta akvizicija trebala Zagrebu. Druga je dokapitalizacija i izlistavanje dionica burze na burzi što bi se trebalo dogoditi, ako bude sreće i regulatornih odobrenja, u prvoj polovici sljedeće godine. Treća je bitna vijest prijelaz na novu trgovinsku platformu, nadaleko čuvenu njemačku Xetru. No, krenimo redom, s kupnjom LJSE za koju dioničari burze – barem većina njih – očekuje da će im donijeti novu vrijednost. Uistinu, što je to Zagrebačka burza kupila u četvrtak?

Kupila je tvrtku s devet zaposlenih koja je prošle godine uprihodila 1,8 milijuna eura, od trgovanja ubrala 731.400 eura, ostvarila dobit "prije svega lošeg" (EBITDA) od 471.000 eura te neto dobit od 279.500 eura. I sve to uz samo četiri sata trgovanja, koliko je dnevno radno vrijeme Ljubljanske burze. Kada već govorimo o profitabilnosti, Zagrebačka je burza prošlu godinu zaključila s gubitkom od nekih milijun kuna. Ljubljana također nije bila imuna na gubitke koji su zabilježeni od 2011. do 2013. godine. Posljednji su puta bili profitabilni 2010. kada je ostvareno 117.200 eura dobiti. Osvrnimo se na promet. Ljubljanska je burza lani imala ukupni promet od 686,3 milijuna eura dok je na Zagrebačkoj burzi promet dosegao, preračunato, 513 milijuna eura.

Dionički promet slovenskog tržišta iznosio je 608,1 milijuna eura, na hrvatskom je prešao 406 milijuna eura. Kada se ove brojke stave u relaciju sa novim vlasnikom iz Hrvatske, ispada da Zagrebačka burza nije kupila patuljka iz male Slovenije, već pravu "tvornicu novca". Ako je ta burza tako dobra, zašto ju je onda Bečka burza tako rado "utopila" drugom vlasniku, upitao bi se skeptičniji promatrač. Beč je Ljubljanu kupio na vrhuncu burzovnog balona na ovim prostorima prije sedam godina. Tada je za nju "iskeširao" danas astronomskih 47 milijuna eura. Unutar skupine CEESEG koju uz Beč čine još Praška i Budimpeštanska burza, Ljubljanska je burza sudjelovala s nekih dva posto prometa i s godinama sve više preuzimala ulogu prirepka koji ne smeta, ali i ne donosi neke velike benefite.

Druga novost koja je u četvrtak došla iz Lučićeve ulice je dokapitalizacija od 15 milijuna kuna. U vlasničku strukturu Zagrebačke burze time ulaze novi dioničari iz redova institucionalnih dioničara, a dionice izlaze na burzu što pak otvara mogućnost da se vlasnička struktura dodatno rasprši. No, kotiranje dionica znači i da će burza biti jednostavnije vrednovana. A to je očito vrlo bitno za vlasnike burze kojima je kupnja Ljubljanske burze tek usputna stanica na dugom putu okrupnjavanja s još ponekom burzom u regiji i eventualne prodaje cijelog tog paketa nekom većem operateru.

Okrupnjavanje, pa prodaja
Na kraju, u Zagreb dolazi Xetra, njemačko čudo informacijske tehnologije inicijalno razvijeno za Frankfurtsku burzu.  Zagrebačka burza trenutno koristi OMX platformu čiji se serveri nalaze na 22. katu nebodera u kojem je burza. Kako kažu na ZSE, održavanje ovog sustava izrazito je skupo, a preseljenje burze na neku drugu, možda povoljniju lokaciju čini gotovo nemogućim. Osim toga, svaka nadogradnja sustava, poput uvođenja trgovanja certifikatima, burzu košta stotine tisuća eura.

Xetra pak nudi besplatno usklađivanje s pravnom regulativom EU za sve korisnike u istom opsegu. Kako uskoro stupa na snagu Mifid II, to bi burzi trebalo donijeti značajnu uštedu. Prilika se otvara i brokerskim kućama koje se preko Xetre mogu povezati s bilo kojom burzom koja koristi ovu tehnologiju. Hoće li brokeri tu priliku iskoristiti, ovisi o njima. Burza je učinila prvi korak.