Međunarodni sustav gospodarskog upravljanja nalazi se na prekretnici. Nakon 70 godina, brettonwoodske institucije – Međunarodni monetarni fond i Svjetska banka – doimaju se oronulima, dok se njihov legitimitet preispituje sa svih strana. Ako žele ostati relevantima, neizbježno moraju provesti korjenite promjene.

Osobito je MMF suočen s izazovima sa svih strana. Kongres SAD-a izbjegava ne samo međunarodna pitanja poput trgovine, nego i provedbu reformi koje bi proširile ulogu gospodarstava u nastajanju u MMF-u. Što se tiče Europe, ona je uvukla tu organizaciju u svoju dužničku krizu, a Grčka je već propustila rok za otplatu svog duga MMF-u. U Aziji, pak, MMF još uvijek nosi stigmu kao posljedicu svoje manjkave reakcije na financijsku krizu s kojom je bila suočena ta regija u kasnim 1990-ima. Kako MMF može ponovno prihvatiti svoju ulogu zaštitnika međunarodne financijske stabilnosti? Jedno rješenje moglo bi biti prilagođavanje svojih međunarodnih pričuva, posebnih prava vučenja dodajući kineski juan košarici valuta koje određuju njihovu vrijednost.

Posebna prava vučenja (SDR) uspostavljena su 1969. u cilju pružanja pomoći u zaštiti od opasnosti od nedostatka likvidnosti. Isprva, njihova vrijednost bila je jednaka vrijednosti američkog dolara koja je bila definirana pomoću specifične težine zlata. Međutim kad je američki predsjednik Richard Nixon ukinuo međunarodnu konvertibilnost dolara u zlato 1971., većina zemalja na svijetu prešla je na sustav fleksibilnog deviznog tečaja u kojem vrijednost bilo koje valute može znatno fluktuirati. 

Ograničena upotreba SDR-a
U cilju stabiliziranja vrijednosti SDR-a, kreatori politika odlučili su 1974. da se ona temelji na valutama 16 zemalja koje su tada predstavljale barem 1% globalne trgovine. Ali, obzirom da se velikim brojem tih valuta nije trgovalo u velikim razmjerima, velika košara valuta pokazala se neučinkovitom. SDR se počeo smatrati lošom opcijom za pohranu vrijednosti, s nižim prinosima od ostalih pričuvnih sredstava. Godine 1981. košarica SDR-a bila je revidirana kako bi uključivala samo valute najvećih globalnih gospodarskih aktera: Francuke, Njemačke, Japana, Velike Britanije i SAD-a. Novi sastav bio je dovoljno jednostavan da ga mogu s lakoćom razumjeti ulagači te dovoljno stabilan da se odupre promjenama deviznih tečajeva.

Košara je zatim dodatno pojednostavljena kad je euro zamijenio francuski franak i njemačku marku. Ipak, budući da svijet nije bio suočen sa stvarnim pomanjkanjem likvidnosti od 1971., upotreba SDR-a kao globalnog pričuvnog sredstva ostala je ograničena. Prethodno nedavnoj financijskoj krizi, udio SDR-a u međunarodnim pričuvama iznosio je samo 0,5%. Čak i nakon znatnih raspodjela sredstava u 2009. – namijenjenih dopunjavanju deviznih rezervi u članicama MMF-a i jačanju njihove sposobnosti da prebrode krizu – njihov udio je na svom vrhuncu iznosio samo 3,7%. Ukratko, SDR se koristi manje kao pričuvno sredstvo, a više kao MMF-ova vlastita obračunska jednica.

Unatoč tome SDR može imati stvarnu vrijednost ako posluži kao stabilna referentna jedinica u vrijeme rastuće volatilnosti deviznog tečaja. Od siječnja, kad je Švicarska reagirala na deprecijaciju eura prema dolaru napuštanjem fiksiranja vrijednosti vlastite valute prema europskoj valuti, gospodarstvo te zemlje doživjelo je pad. To ističe vrijednost stabilne jedinice prema kojoj manja gospodarstva mogu fiksirati vrijednost svoje valute, osobito u vrijeme rastuće volatilnosti deviznog tečaja.

Ukinuti kontrolu kapitala 
Naravno, kad bi posebna prava vučenja dobila tu ulogu, ona bi morala biti daleko više široko primjenjivana. Što je najvažnije, trebala bi biti trgovana na privatnoj razini i korištena kao temelj za privatne zajmove. Međutim, uslijed takvih okolnosti, košarica SDR-a trebala bi biti opsežnija, uključujući valute velikih gospodarstava u nastajanju, počevši od Kine. Suprotno onome što tvrde brojni protivnici, juan udovoljava uvjetima uključivanja u košaricu SDR-a. Ponajprije, to je trenutno istinski globalna valuta. Četvrtina kineske međunarodne trgovine ogromnih razmjera fakturira se u juanima. Nadalje, juan trenutno udovoljava uvjetu – što nije bio slučaj 2010. kad je Kina prvi put pokušala postići da njena valuta bude dodana košarici SDR-a – da se može "slobodno koristiti".

Od uvođenja niza domaćih reformi u cilju povećanja upotrebe juana u međunarodnom platnom prometu, ta je valuta postala peta najkorištenija u tu svrhu, s udjelom od 2% u takvim transakcijama. To se možda ne čini velikim udjelom, ali to je manje od 1% ispod japanskog jena. Jedno sporno pitanje koje ostaje je da juan nije slobodna konvertibilna valuta, jer Kina prethodno mora ukinuti kontrolu kapitala. Međutim, tijekom posljednjih godina, MMF je revidirao svoje stajalište o kontroli kapitala, priznajući njenu korisnost pod određenim okolnostima.

Najveće svjetske banke u posljednje vrijeme približavaju se takozvanoj "makro-prudencijalnoj" regulaciji koja se svodi na blagi oblik kontrole kapitala.Ove godine američki dolar aprecirao je prema gotovo svim valutama, uz jednu značajnu iznimku: juan. To je dokaz da se Kina polagano, ali nepokolebljivo, kreće prema deviznom tečaju čiju visinu određuje tržište – što je upravo dokaz koji bi mogao potaknuti ulagače na zagovaranje međunarodne pričuve. Logika na temelju koje je utemeljeno posebno pravo vučenja – SDR – bila je valjana: svijetu je bila potrebna međunarodna pričuva koja odražava globalnu trgovinu. Ali provođenje tog plana bilo je pogrešno. 

Nužnost prilagodbe
Prvobitna košarica SDR-a bila je suviše opsežna, na način na koji je njena trenutna verzija suviše ograničena. Usredotočenost na službene pričuve zanemarila je potencijalnu vrijednost SDR-a na privatnim tržištima. Te pogreške mogle bi u ovom trenutku biti ispravljene. Ako je jedan od ciljeva MMF-a ostati relevantan u vrijeme brzih ekonomskih transformacija, prilagodba je neizbježna. Dodavanjem kineskog juana – i možda ostalih valuta tržišta u nastajanju – košarici SDR-a, MMF bi mogao pokazati svoju spremnost i sposobnost da učini upravo to.  

Koautor Domenico Lombardi je direktor Globalnog gospodarskog programa u Centru za inovacije u međunarodnom upravljanju

© Project Syndicate, 2015.