Velikim pljeskom popraćen je na jučerašnjem Danu poduzetnika Hrvatske udruge poslodavaca (HUP) poziv Nikice Valentića, bivšeg premijera i posebnog savjetnika predsjednice RH, velikim političkim strankama da nađu zajednički jezik i udruže se oko nacionalnih pitanja.

No, da će to u praksi teško ostvariti, dade se zaključiti već iz prigodnih pozdravnih govora predsjednice Hrvatske udruge poslodavaca (HUP) Gordane Deranje i predsjednika Vlade RH Zorana Milanovića. Deranja je i ovom prigodom ponovila apel politici za hitnim izmjenama ekonomskog modela, što HUP više od desetljeća traži od hrvatskih vlada. "Hrvatska nema vremena za odgađanje reformi, no nikako da krenemo tim putem. U međuvremenu je riječ reforma toliko puta izgovarana u javnosti da je gotovo izgubila smisao. Jer Vlada uporno govori kako ih provodi, a svi mi ostali da ih nema, da su potrebne. Očito mislimo različito kad kažemo reforme", rekla je Deranja, koja je važnost reformi u upravljanju zemljom ilustrirala i primjerom uspješnih poduzeća koja su dobre rezultate i u krizi postigla upravo zahvaljujući suočavanju s vlastitim slabostima i ne bježeći od promjena.

Zato uoči izbora od svih političkih aktera HUP traži da u gospodarskim programima pokažu jasnu viziju kako će Hrvatsku voditi u krug razvijenih zemalja te mjere i ljude s kojima će to postići. Deranja im posebno poručuje da krenu u novi mandat kao da traje jednu, a ne četiri godine. Potonja poruka izazvala je premijera Milanovića. Kritički ton predsjednice HUP-a, kaže, prihvaća, no ne i jednogodišnji način upravljanja državom. To bi bilo kao da kažemo osnujte tvrtku i vodite je od prvog dana kao da znate da će trajati samo godinu dana. To su kompleksne i dalekosežne stvari, uzvratio je Milanović. Premda je Deranja i sama istaknula kako ne kaže da sadašnja Vlada ništa ne čini, već da je trebalo učiniti više, Milanović je se potrudio navesti brojne zakone i strategije kojima se u protekle tri godinje njegova upravljanja državom pomoglo poduzetnicima i pokretanju gospodarstva.

Najviše je zadovoljan uvođenjem reda, čega, kako je kazao, prije tri godine nije bilo. Pozvao se i na naslijeđene probleme kojima se bavi, poput javnog sektora, no svoj govor je ipak zaključio riječima kako se mora prestati za probleme uvijek optuživati druge, već ih početi sami rješavati. Za promišljanje modela izlaska iz krize i razvoja Hrvatske vrlo su zanimljiva bila i iskustva nekih od vodećih menadžera velikih i uspješnih hrvatskih kompanija. U skopu panela na temu "Vizija+ljudi+odgovornost=recept za uspjeh" Vladi je iz prve ruke odaslan savjet da se uspijeva samo uz konstantne reforme i učenje, a polazište za to su kvalitetni ljudi.

U ovom odabranom društvu suglasni su da nijedan ozbiljan poduzetnik neće zaposliti nekoga zbog rođačkih ili političkih veza, nego zbog stručnosti. Puno rada i malo sreće, kratak je recept Emila Teceschija, vlasnika Atlantic grupe, koji ne vidi razliku u upravljanju državnim i privatnim sektorom. Bitno je imati jasan cilj, ambiciozne ljude i stalno stremiti ka izvrsnosti. I vodeći hrvatski gospodarstvenici suglasni su da je potrebno od svih političkih opcija čuti što konkretno će mijenjati u Hrvatskoj. "Jer ako će je voditi isto, i rezultat će biti podjednak, time ćemo imati samo još jedno izgubljeno mandatno razdoblje", zaključio je Franjo Luković, bivši čelnik Zagrebačke banke.

Jako Andabak – Ključna je  odgovornost
Za uspjeh prije svega morate imati odgovorne ljude. Ljude koji imaju karizmu i koji vode brigu o ljudima. Jedino je bitno da glavni kriteriji za selekciju budu želja za uspjehom, upornost i predanost, te odgovornost svakog čovjeka. To su glavna pravila za uspjeh. Samo tako, bez vođenja računa o političkim, lokalnim i rodbinskim vezama, s pravim ljudima i u Vladi mogu postići željeni rezultat.

Ante Vlahović – Strast ispred veza i politike
Adrisov je glavni recept jasna vizija i ambiciozni ciljevi, radno-tehnološka disciplina i odgovornost, za što su potrebni ljudi. No kriterij pritom nisu politički i lokalni, nego znanje i strast za uspjehom. U CO smo nakon preuzimanja zatekli zapušteno državno poduzeće koje gubi tržište. Odnos zaposlenih u prodaji i administraciji bio je 23 prema 77 posto. Sada je obrnuto, u prodaji ih je 63 posto, a do kraja 2016. cilj nam je biti lider i u tom poslu.

Franjo Luković – Nedostaje stvaranje
Naše društvo je zatrovano, umjesto "win-win"mi  imamo "lose-lose" pristup. I redistribucija koja se stalno zagovara nije dobro rješenje. Jedini "win-win" model je stvoriti više da bi se podijelilo više. Premalo smo orijentirani na stvaranje. Primjer je upravo to što poduzima Adris u CO-u: uvodi najbolje svjetske prakse, a drugi korak je popravljati ih. Sličnu situaciju imao sam i ja od 1991. u Zabi. Uvijek smo imali viziju, koju smo komunicirali sa zaposlenicima da bi je mogli realizirati. I uspijevali smo.

Zvonimir Mršić – Konkurentni uz jasan cilj
Kad sam prije četiri godine došao u Podravku, imao sam jasnu viziju što želimo napraviti od te kompanije, prije svega, podići efikasnost i konkurentnost. Mi smo na polici i želimo li da nas kupac podigne, moramo biti konkurentni, globalno i lokalno. Postavili smo cilj i redovito provodimo konkrolu ostvaruje li se. Važno nam je da imamo povjerenje vlasnika za naš program, kao i da se država u Podravki ponaša samo kao dioničar. U Hrvatskoj je potrebno nametnuti potrebu za promjenama.

Emil Tedeschi – Starlete su sinonim bitnog
Problem je što smo mi rentijersko društvo, u kojem je cilj imati milijun nečega i živjeti od toga. No, ne mogu starlete i nogoloptači biti sinonimom bitnoga u našem društvu, a da ne slavimo uspjeh kompanije poput Adrisa. Bavimo se kao društvo krivim vrijednostima i ne znamo više pljeskati uspjehu. Hrvatska nema danas ni dovoljno menadžera. Nedostaje nam mobilnih ljudi koji žele ići raditi na druga tržišta. Upravo tražimo u Atlanticu ljude koji bi išli u Moskvu i Hamburg, no nema puno ruku.