Nekad grad poznat po pšenici i kukuruzu u srcu Slavonije, Osijek se proteklih godina profilirao (i) u grad softvera. Daleko od toga da je zaokret bio rezultat duboko promišljene strategije, priznat će i gradska vlast, već su promjene na svojim leđima iznijeli mladi poduzetni ljudi. Ipak, danas je u gradu opipljiva suradnja industrije softvera i grada koji njeguju brend u kojemu vide potencijal za budućnost, rečeno je na panelu Poslovnog uzleta u Osijeku.

Premda osječki softveraši tržišta pokoravaju u različitim nišama, svima im je zajednički problem manjka obrazovanih djelatnika. "Osijeku nedostaje 'developera': ne dobivamo ih dovoljno kroz fakultete već ih sami moramo stvarati", kaže glavni tajnik Osijek Software Cityja Bela Ikotić. Da mu je teško pronaći zaposlenike priznaje i vlasnik tvrtke Beta Ware Krunoslav Ris. Tvrtka koja razvija projekte pod egidom pametnih gradova i zapošljava 17 stalno zaposlenih manjku je doskočila angažiranjem studenata. "U tri mjeseca petoro studenata je na praksi koja ima natjecateljski karakter, a tijekom prakse plaćamo prosjek minimalne plaće. Pokažu li se dobrima imamo prostora zaposliti svih petoro", kaže Ris. Beta Ware je dosad odradila projekte za Osijek, Pečuh i četiri grada u Njemačkoj, a do kraja godine prednarudžbi je toliko da bi se u mreži moglo pronaći stotinjak gradova. Otkad je tvrtka implementirala 'cloud' rješenje, razvoj proizvoda ne mjere više u mjesecima već tjednima.

Do zaposlenika teško dolazi i Inchoo, kaže Nandino Lončar. Tvrtka koja se probila na tržište SAD-a, Australije, Kuvajta, Danske i Velike Britanije prostora ima da udvostruči brojku od trenutnih 35 zaposlenika. "Mi smo svjesni da u zaposlenika moramo ulagati nekoliko mjeseci. Ono što bi željeli je da se to razdoblje smanji sa sadašnjih šest do osam mjeseci na mjesec do dva", kaže Lončar.

Kad je tvrtka prisiljena dugotrajno educirati nove zaposlenike javlja se problem što su najbolji ljudi paralelno posvećeni edukaciji dok u isto vrijeme moraju odraditi redovni posao, kaže Sanja Radić iz Gauss Developmenta. U Gradu su svjesni problema, no promjenama treba vremena, kaže zamjenik gradonačelnika Vladimir Ham. "Naše visoko školstvo je kvalitetno, ali sporo. Primjerice, možete promijeniti do 20 posto programa bez dopusnice, a više od toga trebate čekati dozvolu Ministarstva oko godinu dana za što softverska zajednica nema vremena jer ima 30-postotni godišnji rast potreba za zaposlenicima", svjestan je Ham. Problemu su dijelom doskočili, kaže, uvođenjem specijaliziranih modela edukacije na pučkom otvorenom učilištu koje su prema svojim potrebama razvile upravo softverske tvrtke.

No, i postojeće zaposlenike često je problem zadržati jer se radi o propulzivnom sektoru u kojem manjka radnika diljem svijeta, a samo u SAD-u oko milijun. "Ljude nikako ne možete spriječiti da odlaze, a sada je situacija kao u 1960-ima kad su se masovno iseljavali. Ljudi odlaze jer je velika depresija, a nama su problem visoki porezi na rad jer je vani daleko jeftinije nagraditi radnika", kaže Ikotić. Razlog odlaska nije uvijek ni novac, smatra Sanja Radić. "Financijski motivi idu do određene razine, ako je netko odlučio otići ne možete ga spriječiti. Ponekad se može pronaći dodatni razlog zbog čega bi trebali ostati, primjerice formirati novi odjel u tvrtki u kojem se će radnik bolje 'pronaći', a tvrtki biti opravdan", kaže Radić.

Iako dolaze s malog tržišta, domaći softveraši bore se sa svjetskom konkurencijom, no dobra kvaliteta postala je njihov prepoznatljivi znak i opravdanje za cijenu. Primjerice, u Inchoou odbiju više od 90 posto narudžbi pa razina cijena proizvoda može biti "nijansu ispod" onih u SAD-u, kaže Lončar. "Možemo si priuštiti da djelatnici imaju dobre plaće, no unatoč tome neki su otišli u Berlin, Frankfurt i London, a i drugi svakodnevno imaju ponude na stolu", kaže Lončar te ističe da češće odlaze mladi u potrazi za avanturom dok oni koji imaju obitelj i obveze obično ostaju.

Brojne prepreke s kojima su domaći poduzetnici svakodnevno okruženi nagnala je mnoge softverske tvrtke da poslovanje djelomično ili u potpunosti presele u inozemstvo. U Hrvatskoj tako često ostave razvoj, a prodaja je dio poslovanja koja se obavlja preko inozemstva. "Kad osnujete tvrtku u Njemačkoj, ono što me fascinira je da odmah dobijete spisak što trebate napraviti i gdje u nekoliko dana", kaže Krunoslav Ris. Dodaje da se porezna inspekcija najavi unaprijed, unaprijed se zna što će pregledavati te u slučaju problema tvrtka ima šest mjeseci da ga otkloni, a ako to ne učini eventualnu kaznu dobije za godinu dana. Lakše je i doći do povoljnog financiranja. "Potpisali smo ugovor s jednim gradom u kojem su naknadno tražili još neke module za što je trebalo vrijeme. S ugovorom smo došli u banku i dobili međufinanciranje po jedan posto kamate. Kad sam došao u Zagrebačku banku gledali su me kao da sam 'pao s Marsa'", smije se Ris. Beta Ware je cijenu radnog sata taktički postavio da bude viša nego u Hrvatskoj, ali manja nego u Njemačkoj što omogućuje reinvestiranje u daljnji razvoj poslovanja. Softverske tvrtke u Hrvatskoj smatraju se jednako kvalitetnima kao svjetska konkurencija, no cijena je i do upola niža, a poslovi se ugovaraju zahvaljujući preporukama. "Više nas ne gledaju kao Indijce kojima daju zadatke da nešto programiraju, već da razmišljamo za njih", naglašava Ris promjenu percepcije o domaćim informatičkim tvrtkama što otvara brojne prilike za budućnost.

Premda većina naglašava negativne strane poslovanja u Hrvatskoj, poput spore i neučinkovite administracije, u Gauss Developmentu ne smatraju ih nepremostivom zaprekom. "Poslovanje u Hrvatskoj nije se pokazalo tako loše i što se nas tiče situacija nije tako crna. Naš je dugoročni cilj da budemo proizvodno usmjereni da razvijamo vlastita rješenja, a manje budemo usmjereni na obavljanje usluga za klijente", kaže Radić. I Inchoo zasad ostaje u Hrvatskoj unatoč velikim prednostima u poslovanju izvan granica. Dodaje ipak, da se zbog specifičnosti određenih tržišta, poput SAD-a, razmišlja o otvaranju predstavništva u toj zemlji.

Razmjere prostora za suradnju tek otkrivaju na relaciji grada Osijeka i softverski tvrtki. Grad je, kaže Ham, zbog manjka komunalnih djelatnika građanima želio dati mogućnost da budu 'komunalci' što je rezultiralo razvojem aplikacije da svaki građanin može fotografirati potrganu klupu u parku ili košaru za smeće. Osijek tako dobiva direktno informacije s terena, a Osječani mogućnost da prate što se i kako radi po njihovoj prijavi. Grad je također postao suvlasnik aplikacije i ima pravo na svoj udio tantijema te se obvezuje dalje ulagati u razvoj aplikacije. "Nemamo puno novca da bismo lansirali kampanje da je Osijek grad softvera, no tu poruku stalno prenosimo u kontaktima s gradovima u inozemstvu. Na svakom koraku ističemo brendove da smo grad softvera i sveučilišni grad", ponosno kaže Ham.

Od grada koji se diči titulom da je softverski, informatičke tvrtke voljele bi pomoć pri rješavanju problema manjka poslovnog prostora. Gotovo svi na panelu požalili su se na kroničan manjak poslovnih prostora: ako je cijena prihvatljiva prostori u načelu zahtijevaju skupe adaptacije, a novouređeni prostori cijenom u pojedinim slučajevima i prestižu one zagrebačke. Premda se naširoko spominju prazni gradski prostori, Ham ističe da su to uglavnom trgovački manje kvadrature. "Grad Osijek nema pravih poslovnih prostora da stoje prazni. Trudimo se riješiti problem, no nitko od nas ne želi završiti u Remetincu jer je informatičare 'smjestio' u neki prostor. Situacija mora biti pravno 'čista'", poručio je zamjenik gradonačelnika.

"Svi zajedno radimo na tome da utječemo na sustav da se mijenja brže jer imamo brzorastuću industriju. Želja nam je da ne komuniciramo putem urudžbenih brojeva već da možemo probleme brzo i efikasno rješavati Facebookom i online", zaključio je Ham s osječkog panela.