Još polovicom ožujka u Hrvatskoj je i formalno kroz opći porezni zakon uveden institut obvezujućeg poreznog mišljenja koje bi poduzetnicima u Hrvatskoj trebalo olakšati poslovanje i pružiti im pravnu sigurnost, ali ono idalje nije u primjeni. Ministarstvo financija mora, naime, donijeti pravilnik kojim će se utvrditi okvir za izdavanje dokumenta, definirati u kojim područjima će se primjenjivati, u kojem roku će se izdavati, te koliko će izdavanje obvezujućeg mišljenja poreznici naplatiti zainteresiranom poduzetniku.

No, pravilnik je još u izradi, a tek na naše inzistiranje kada se može očekivati da će zaživjeti u praksi izdavanje obvezujućeg mišljenja u Ministarstvu financija odgovaraju kako se "pravilnik očekuje ovaj mjesec". Detalje, pa tako niti cijenu koju će poduzetnici koji žele imati obvezujuće mišljenje plaćati, poreznici još ne otkrivaju. Tek načelno kažu kako će biti uređena područja za koja će se izdavati i rokovi, te da će, što se tiče samog izdavanja, unutar Porezne uprave biti organizirani djelatnici stručnih znanja za pojedino porezno područje.

Ovaj model u Hrvatskoj se iz poslovnog sektora godinama zaziva, jer im se nerijetko događa da za vrijeme poslovanja porezna uprava zauzima različita stajališta i donosi posve oprečna rješenja oko obračuna davanja državi. U praksi je, inače, uvedena mogućnost da obveznik od Porezne uprave dobije mišljenje o pojedinim transakcijama, ali ono nije obvezujući karakter za poreznike. Novim promjenama zakona to bi se trebalo korigirati. 

Plaćanje provođenja zakona
Najveći slučaj sporenja oko različitog obračuna poreznih davanja vodi Ina. Lani joj je utvrđena dodatna, retrogradna porezna obveza na ime PDV-a i poreza na dobit za 2010. i 2011. od 319 milijuna kuna, a slično je rješenje tvrtka dobila i godinu ranije za prethodne dvije godine, za što je platila oko 220 milijuna kuna. Tvrdili su da su obveze ispunili poštujući postojeću regulativu i računovodstvene standarde, žalili su se i nadležnim sudovima, no ipak su izrečenu obvezu morali platiti.

Male poduzetnike, pak, taj problem različitog tumačenja pravila od samih poreznika još teže pogađa. No, iz HUP-Udruge malih i srednjih poduzetnika poručuju da ni novo rješenje nije najbolje osmišljena. Sama ideja da se poduzetniku razjasni kako se točno izvršava pojedina obveza je dobrodošla, kaže predsjednik Udruge Petar Lovrić, no sporno je što se predviđa plaćanje dokumenta. "Ta usluga jednostavno mora biti besplatna, jer zašto poduzetnik mora dodatno platiti za provođenje zakona. Usto, naplaćivanje izdavanja obvezujućeg tumačenja regulative samo znači novi prihod za državu i generirat će nove složene zakone, jer će se tako ubirati nova sredstva", kaže Lovrić, te upozorava kako to nije funkcija poreznog sustava, te kako umjesto toga treba svako izdano obvezujuće porezno mišljenje objaviti na internetskim stranicama Porezne uprave i učiniti ga javnim dobrom.

Tako će se pomoći i drugim poduzetnicima u razumijevanju složenih i nedovoljno jasnim pravilima. Dobar uzor kojeg bi u ovom slučaju trebao slijediti i porezni sustav Lovrić vidi u zakonu u radu i uvođenjem izdavanja upravne mjere. Tom je novinom jesenas promijenjen dosadašnji sustav nadzora provedbe zakona kojim su inspektori rada automatski izricali novčane kazne poslodavcima koji su drugačije tumačili propisana pravila. 

Dobra praksa
Represivni pristup je promijenjen i inspektori rada započeli su s praksom da najprije izriču rješenje kojim poslodavcu skreću pozornost na pogreške i nalažu da u određenom roku korigira svoje ponašanje, a tek ako se na to ogluše u zadanom roku, inspektor im izriče sankciju ili zabranjuje djelatnost. Ta se pak usluga u ovom slučaju se ne naplaćuje.

Inspektori rada godinama su se protivili tom pristupu tvrdeći da nije njihov posao da educiraju gospodarstvenike. No, takav je model puno efikasniji i pruža priliku za razumijevanje odredbi nejasno definiranih u zakonu ili odredbi iz pravilnika koje ne slijede zakon i svakako ga po Lovriću valja implementirati i u porezni sektor. No, mišljenja koja će svima olakšati poslovanje, što će rezultirati i većim prihodima u državnoj blagajni, moraju po njemu biti besplatna usluga i javno dobro dostupno svima.