Novi vlasnik Tvornice lakih metala (TLM) ruski investitor i industrijalac Igor Šamis, iako nije na listi ruskih milijardera, nije običan milijunaš. Zaključak je to pojedinih velikih vjerovnika i poslovnih partnera šibenske tvrtke, a raspitujući se došli su do procjena Šamisove aktive u vrijednosti od oko jedne milijarde eura.

Šibensku tvrtku sa 53 milijuna eura obveza preuzeo je uoči otvaranja postupka predstečajne nagodbe za oba ovisna društva (valjanih i prešanih proizvoda) formalno gledajući za jednu kunu, što je prvi takav slučaj u privatnom sektoru u Hrvatskoj. I prvi problemi za novog vlasnika krenuli su ubrzo i atipično – ne stvaraju ih vjerovnici, nego su oni iskrsnuli, kaže za njega potpuno neočekivano, u 'vlastitoj kući', tj. u odnosima sa zatečenom Upravom koja ga proziva za navodne usmene naloge isplata u privatne svrhe. 

Kako komentirate ovu situaciju i jeste li iznenađeni? 
Da. Moram reći da sam šokiran lažima i podmetanjima, ali i tračevima koji ovdje kolaju. Nisam to očekivao i jako sam povrijeđen, no nemam namjeru otići iz TLM-a. Postojeća Uprava nije moja Uprava, a nadam se će sam direktor uskoro dati ostavku. Nad novom Upravom koju ću imenovati kanim uspostaviti strogu kontrolu, s time da će u njoj, uz direktora financija, proizvodnje i pravnih poslova, svakako biti i direktor korporativnih komunikacija.  

Doslovno ste preko noći i jednom munjevitom akcijom preuzeli TLM. Jeste li to planirali?   
Biznis je jako agresivna stvar i traži brze odgovore. Osobno, sve što radim, radim brzo. Sad sam za TLM odgovoran kao vlasnik, a tu odgovornost preuzeo sam u svoje ime i u ime svoje obitelji, Vlade RH i radnika tvrtke, te nikakvih drugih obveza nemam. Cijeli niz godina bavim se restrukturiranjem posrnulih tvrtki, i to uspješno što je bitno reći. Stoga smatram da osobni napadi na mene konačno trebaju prestati. Moj strateški cilj je restruktirati TLM i postići proizvodnju koja će donositi dobit. Poduzetnik sam i želim zarađivati. Hoću li uspjeti, sam Bog to zna, no vrijeme je da se prijeđe na konstruktivne razgovore što bih mogao napraviti; u suprotnom slučaju ako ćemo se baviti tračevima, do gospodarskog rasta neće doći. 

Ministarstvo gospodarstva zainteresirano je za rješenje TLM-a. Kako ocjenjujete razgovore s ministrom gospodarstva? 
Pokrenuli smo razgovore u Ministarstvu gospodarstva upravo zbog rješenja koja su potrebna za industrijski razvoj. Ministar ne lobira za interese privatne tvrtke: njegov je interes gospodarstvo i jasno je da može lobirati samo za državne interese, no na toj poziciji odgovoran je za razvoj industrije. Dio toga su i sastanci s velikim investitorima i kompanijama koje mogu donijeti razvoj. 

Tražite li pomoć države?
Ne. Ključni su pregovori s vjerovnicima TLM-a. Na meni je odgovornost za postizanje dogovora s najvećim vjerovnicima o planu restrukturiranja, a očekujem njihovu kooperativnost jer stečaj TLM-a nikome nije koristan. Kompletnu dokumentaciju, što znači strategiju restrukturiranja te poslovni plan i plan financijskog restrukturiranja, kanim završiti do kraja travnja. Čim sam došao, pokrenuli smo proizvodnju u TPP-u, koja je mjesecima stajala. Zbog niza razloga, u što sad ne bih ulazio, prisiljen sam bio zaustaviti je i sve dok tvrtku ne preuzmem u svoje ruke bit će tako. 

Zašto je ne biste pokrenuli u Prešaonici, gdje je novi direktor Marijan Stričević osoba od vašeg povjerenja? 
TLM-ove tvornice nije moguće sagledavati odvojeno. Ako samo TPP radi, prozvode se gubitci, pa nije bitno je li direktor Stričević ili nije. Inače, zadnji rok za pokretanje proizvodnje je sredina svibnja, za kad je sazvana skupština na kojoj ću preuzeti funkciju predsjednika NO-a. Ključnom smatram i dobru investicijsku klimu u tvrtki. Sve dok to nemamo, postoje određeni rizici za mene kao investitora.  

Na čemu gradite poslovni plan za spas tvrtke?  
Plan donosi TLM-u dobit i on će je prvi put u svojoj povijesti ostvarivati, a moja je zadaća osigurati za to potrebnu količinsku proizvodnju i visoke prihode od prerađevina. Tvornica ima kapacitete za proizvodnju između 100.000 i 110.000 tona toplovaljane trake godišnje. Ona će se prerađivati u proizvod kojim će se na tržištu postizati maksimalni prihodi. Moja računica pokazuje da se već s proizvodnjom od 82.000 tona godišnje može postići bruto dobit u iznosu od 14 milijuna eura, dok je u tom slučaju EBITDA uvećan za 20-25 posto. Još nije gotova troškovna analiza, no razdvajanje proizvodnih troškova od onih neproizvodnih pokazalo je da je neproizvodnih znatno više. Kanim čvrsto kontrolirati te troškove jer ne smijemo dopustiti da obrtni kapital donosi gubitak.  

Koliko je mjesečno potrebno obrtnog kapitala za kupnju sirovine, oko 12 milijuna eura?  
Okvirno na toj razini, no važno je osigurati neprekinut proizvodni ciklus. Uvjet je da se na skladištu uvijek treba nalaziti sirovina za proizvodnju. Zato su u tijeku razne analize, primjerce, koliko stoji radni sat, koliko je potrebno jednom radniku da proizvede jednu tonu itd. O nizu faktora ovisi proizvodni ciklus, ali i konačni iznos potebnog obrtnog kapitala. 

Postupak predstečajne nagodbe može trajati 210 dana. Odgovora li vam da traje što kraće ili što dulje? Kad će vjerovnici službeno glasovati o planu restrukturiranja?  
Volio bih da je taj postupak završio još jučer. Ne mogu reći kad će biti glasovanje, ali s naše strane sve će biti uskoro pripremljeno. Slijedi pravni proces. Moj je cilj dobiti pristanak vjerovnika za restrukturiranje u trajanju od 10 godina, u kojem će se osigurati dovoljna proizvodnja da tvrtka ostvaruje dobit.  

Postoji li rizik od stečaja? 
Neću dopustiti da TLM završi u stečaju, a ne kanim otpustiti nijednog radnika. No, postoje neke snage koje žele da tvrtka bankrotira. Poručujem im da je to vrlo loše te da se ni pod koju cijenu ne smije dopustiti stečaj TLM-a. Njime bi nepovratno bio izgubljen velik broj radnih mjesta, Hrvatska bi bila na gubitku zbog nestanka vrlo perspektivne proizvodnje, a proračun zbog izgubljenih poreza. Nakon stečaja u pravilu je nemoguće uspostaviti istu proizvodnju jer je reputacija izgubljena, kupci odlaze, a dobavljači ne žele isporučiti ni tonu sirovine.  

Što ste odlučili o planu ulaganja? 
Kao investitor osigurat ću investicijski kapital za modernizaciju TLM-a, ali i garancije bankama za obrtni kapital koji je potreban da tvornice rade. Uvjeren sam da će unatoč predstečajnom postupku banke dati novac ako imaju dovoljno jamstva da će se kredit vratiti, a to će dobiti. U prva tri tjedna napravili smo velik posao: oko 80% naših kupaca ima instrument osiguranja, inače izdan od najboljih osiguravajućih kuća koje jamče da će one platiti robu ako je ne plati sam kupac. Riječ je o garanciji za banke na temelju osiguranja naše naplate, odnosno faktoringa kojim ćemo osigurati bankama ulaz da nas prate, a nama obrtni kapital koji je TLM-u potreban za proizvodnju. 

Kako teku pregovori s bankama, očekujete li da će TLM pratiti neka druga banka? 
Računamo na suradnju s novim banakama, ali dosad smo pregovarali samo sa Sberbankom te se toj suradnji nadamo. Što se tiče plana restrukturiranja i pregovora, tu ne bih izdvajao nijednu banku jer se moramo dogovorati sa svima. Smatram da vjerovnicima koji su posudili novac TLM-u novac treba biti isplaćen jer oni nisu krivi što je tvrtka pogrešno vođena, moguće i namjerno. Poznato mi je i da zakon dopušta otpis dijela obveza, ali ako vjerovnici odobre plan restrukturiranja na 10 godina, isplatit ću sve obveze, uz nekoliko godina grace perioda da bismo postigli maksimum proizvodnih kapaciteta.  

Karijeru ste počeli u metalurgiji, gdje ste sve radili? 
Prvi koraci bili su vezani uz bakar, 1994. u Rusiji sam preuzeo sam prvu tvornicu koja je proizvodila čelik. Radio sam na velikim projektima s tadašnjom metalurškom tvornicom Crveni oktobar, zatim one u suradnji s izvanproračunskim fondovima te na nekolicini vezanih uz strojogradnju. Potom je na red došla moja čeličana u Češkoj. 

Nisam dužan  

Priča se da vaša češka tvornica duguje 180 mil. eura za 350 dobavljača? 

To nije točno. Posluje vrlo uspješno. Potrošio sam 110 mil. eura za kupnju dionica tvrtke, a još sam uložio 50 mil. Danas radi s 50% kapaciteta, no 2016. proizvodnja će se povećati. Čelične ljevaonice u krizi su od 2008., a ona je dobro prošla zbog zaokružena proizvodnog ciklusa. Nekad smo držali 30% tržišta dijelova za vjetrolektrane u EU. Danas nemamo kune duga, što je loše jer bilanca mora biti balansirana, no izlazimo iz krize. Ni jedan dan u 2,5 godina nismo zaustavili proizvodnju, niti kasnili s plaćama za 1000 radnika.