Rasprave na temu energetike i dalje pune medije; osim onih vezanih uz istraživanje i proizvodnju nafte i plina u Jadranu i prihvatnog terminala za ukapljeni zemni plin na Krku, tu je sada i Plomin C.

Nažalost (ali uobičajeno), rasprave su bez argumenata, bez da se uključi struka, bez slušanja druge strane, samo grubo guranje "moje istine". A ako ne misliš kao ja, odmah postaneš moj neprijatelj i počinje političko etiketiranje. Društveno odgovorni političari i gospodarstvenici još su davno naučili da su vremena kada su ljudi bezrezervno vjerovali politici i poduzećima davno prošla. Uspješnost neke politike ili nekog poduzeća ovisi značajno o razini otvorenosti i transparentnosti prema svim interesno – utjecajnim skupinama.

Govoreći na tu temu direktor jedne od vodećih globalnih kompanija još je 1999. godine rekao da je prošlo vrijeme staromodnog DAD (Decide, Announce, Defend odnosno odluči, objavi, brani odluku) pristupa kod donošenja odluka. Donošenje odluka putem dijaloga sa svim interesno-utjecajnim skupinama traži jedan potpuno novi pristup, a to je DDD (Dialogue, Decide, Deliver odnosno razgovaraj, odluči i izvrši dogovoreno). Drugim riječima, pomak sa pristupa "morate nam vjerovati" na pristup "argumentirat ćemo".

Uvrijeđeni političari
Nažalost, svi veći i važniji projekti koje vodi država (nebitno da li je to ova Vlada ili sve prethodne) i dalje se vode po staromodnom sistemu "morate nam vjerovati". I nije ovdje pitanje jesu li na kraju ti projekti dobri ili loši za našu državu, problem je kako politika tretira svoje građane i kako komunicira s njima. Pogledajmo neke primjere; građani ne mogu dobiti nikakve podatke, nema argumenata, samo osobni stavovi i uvrijeđeni političari ako ih se zatraže neki konkretni podaci.

Iz Ministarstva gospodarstva i Agencije za ugljikovodike stalno slušamo "kompanije koje su odabrane i s kojima ćemo potpisati ugovore pridržavaju se najviših svjetskih standarda"; pristup problemu opet po principu "vjerujte mi". Možda su navedene tvrdnja i točne, ali stanovništvo ne želi da ministar brani te tvrtke nego da država postavi najviše svjetske standarde, a na tim je naftnim kompanijama da dokažu da imaju znanja, iskustva, opremu i tehnologiju da mogu ispuniti zadane standarde. O tome sam već pisao prošli put, što Hrvatsku sprečava da traži i postavi neke dodatne standarde u zaštiti Jadrana i dodatno podigne letvicu iznad najviših svjetskih standarda u smislu zaštite okoliša? Naravno, taj problem nije svojstven samo temama iz energetike. Vezano uz monetizaciju autocesta, jesmo li smo ikada imali prilike vidjeti neke brojke? Ne, nikada, samo prazne političke parole od strane Ministarstva s jedne strane i od sindikata s druge strane.

I umjesto brojki i analiza, slušamo izjave u stilu: "I ako do referenduma dođe, ja sam borben čovjek, živim u ovoj zemlji, volim ovu zemlju i smatram da koncesije autocesta definitivno imaju pozitivne utjecaje ne samo na proračun i razduživanje…". I ja osobno mislim da je monetizacija potencijalno dobro rješenje, ali ovakva argumentacija za obranu tih stavova to zasigurno nije. Ili, vezano uz državne nekretnine i preseljenje jednog ministarstva. Država ima u vlasništvu mnoge prazne nekretnine, ali se uzimaju u najam druge od privatnika. I možda je to financijski sasvim opravdano (imajući u vidu trošnost zgrade, potrebna sredstva za adaptaciju itd.) ali to nije razlog da se sve odvija u tajnosti. Pa smo s najviših razina čuli: "Nemamo nikakvih tajni. Ne skrivamo ništa. I morate nam vjerovati da je to tako". Političari, zašto bi vam narod bezrezervno vjerovao? Pokažite ugovor, pokažite brojke.

Tko je radio i vidio analize?
I za kraj, tu je još jedan primjer iz energetike. Prošlotjedni referendum vezan uz moguću zabranu korištenja ugljena kao energenta za termoelektranu Plomin C također je donio neke vrlo zanimljive izjave kao na primjer: "Projekt je odgovorno analiziran sa svih mogućih aspekata i zaključak je bio da prirodni plin kao gorivo na toj lokaciji ne može doći u obzir jer bi to bilo neisplativo". Je li baš tako? Tko je radio (a i vidio) te analize, kada je ona rađena, na osnovu kojih je podataka zaključeno da je plin neisplativ? Ili "bez obzira na ishod nedjeljnog referenduma, nema razloga zaustavljati projekt jer je dosad sve napravljeno po zakonu". Iskreno se nadam da to nije niti bilo upitno, zar poduzeće u državnom vlasništvu mora naglašavati da radi po zakonu? Pa tko će ako ne oni?

Ali isto tako moramo znati da zakoni nisu uvijek idealni, da se poslovno i geopolitičko okruženje mijenja i društveno odgovorni pojedinci svoje standarde rada i promišljanja stavljaju iznad zakona i uvijek bi morali tražiti više i bolje.Iz anketa kojima se ispitivalo javno mišljenje, pokazalo se da građani nisu a priori protiv projekata vezenih uz energetiku, ali se isto tako pokazalo da veliki dio građana nema čvrsti stav ili da ne zna o čemu se radi jer nemaju dovoljno informacija. I u toj činjenici leži veliki dio problema. Svi navedeni projekti su vrlo izazovni (pogotovo projekt istraživanje nafte i plina u Jadranu) te traže odgovoran pristup i jako dobre pripreme sa svih mogućih aspekata. 

Kako pripremiti odluke
Na žalost, uslijed pritiska za pozitivnim rezultatima ove Vlade kao i uslijed približavanja izbora, puno se toga rješava u hodu, preskaču se neke stvari i to nije dobro. Zbog utrke s vremenom struka se dovoljno ne uključuje, rokovi za izradu nekih studija imaju izuzetno kratki rok, komunikacija sa interesno-utjecajnim skupinama svodi se na monolog jedne strane. Odluke koje će se danas donijeti imati će utjecaj na naše živote tokom slijedećih nekoliko desetaka godina. Stoga apeliram da se ne donose tako važne odluke bez dobre pripreme i bez suradnje sa strukom kao i otvorene i jasne komunikacije sa svim interesno-utjecajnim skupinama.