Plan rada za 2015. kineskog premijera Li Keqianga, obznanjen ovoga mjeseca na Nacionalnom narodnom kongresu, naglasio je pomak te zemlje prema "novoj normali" gospodarskog rasta od sedam posto.

Pomak prema sporijem rastu ozbiljan je izazov, ali pruža priliku Kini da osigura dugoročni gospodarski razvoj. Kineski vođe prepoznaju tu priliku i poduzimaju mjere kako bi podržali prelazak na održivije modele rasta. Ministarstvo financija podiglo je deficit proračuna centralne vlade s 1,8 posto BDP-a 2014. na 2,7 posto u 2015. i dopustit će visokozaduženim lokalnim vladama zamjenu duga koji dospijeva ove godine, a iznosi bilijun kineskih juana (161,1 mlrd. dolara), obveznicama s nižim kamatnim stopama.

Narodna banka Kine pružila je monetarnu podršku postupnim snižavanjem kamatnih stopa i pričuva. Kako plaće još rastu, inflacijski cilj za 2015. postavljen je na tri posto iako je inflacija proizvođačkih cijena negativna već 36 mjeseci. Narodna banka Kine predvidjela je i okruženje stabilnog tečajnog režima za ovu godinu unatoč vratolomnoj deprecijaciji japanskog jena, eura i valuta gospodarstava u nastajanju prema dolaru, promovirajući time globalnu stabilnost. Takva politika odražava zapanjujuću odlučnost vezanu uz nastavak koračanja putem strukturnih reformi. Čini se da kineska vlada ima jasnu dugoročnu viziju. 

Četverosmjerni pristup 
Nisu, međutim, svi optimistični u vezi s kineskim planovima. David Shambaugh, koji odavno prati događanja u Kini, nedavno je otišao tako daleko da je upozorio na to da izazovi s kojima je suočen politički sustav, predvođen komunističkom partijom Kine, mogu biti ozbiljno kompromitirani sposobnosću vlade da provede paket ambicioznih gospodarskih reformi koje je obznanila 2013. Čini se, ipak, da tvrdnja kako je gospodarski i politički razvoj Kine u opasnosti ignorira postupak prilagodbe i učenja koji je temelj svake gospodarske, diplomatske, vojne i socijalne politike. Taj postupak, obilježen eksperimentiranjem, procjenama i prilagodbom, proizašao je iz vojnih iskustava komunističke partije Kine tijekom 30-ih i primijenio ga je Deng Xiaoping u svom programu reformi u 80-ih, a dotjerali su ga naknadni kineski vođe.

Budući da nijedno gospodarstvo nije nikad iskusilo tako brz rast tako velikih razmjera, jedini način upravljanja kineskim razvojem bio je, kako je to rekao Deng, "prijeći rijeku osjećajući kamenje".  Kineski pristup kreiranju politike prilagodbe rezultirao je kako spektakularnim neuspjesima, s posljedicom zatvaranja cijelih tržišta, tako i izuzetnim uspjesima, pružajući modele koji su se mogli primijeniti diljem zemlje. Neki pokusi dali su manje jasne rezultate, dajući pozitivan doprinos, recimo, rastu BDP-a, ali i pridonoseći problemima poput industrijske osposobljenosti, zagađenja, korupcije i stvaranja gradova duhova. U kontekstu eksperimentiranja, takve nenamjerne posljedice su shvatljive. Puka činjenica da su se one pojavile ni na koji način ne nagoviješta da Kina srlja u propast: bio bi to slučaj samo ako bi problemi ostali neriješeni. Sprječavanje takvih ishoda nalaže napore vezane uz prilagodbu kineske "nove normale" i nadilaze politiku čiji je cilj održavanje gospodarskog rasta. Cilj reformi mora biti poboljšanje okruženja, unapređenje održivosti okoliša, promicanje inovativnosti i poticanje konkurentosti.

I to je upravo četverosmjerni pristup koji, čini se, upravo usvajaju kineski vođe. Počevši od rezova u potrošnji ugljena do hvatanja u koštac s onečišćenjem zraka i planova integracije informatičkih tehnologija u modernu proizvodnju, vlada je pokazala da prepoznaje imperative reformi. Ostavši nepopustljiva u nastojanjima da iskorijeni korupciju pokazala je odlučnost da učini sve što je nužno kako bi osigurala uspjeh Kine. To ne znači da će u budućnosti sve teći glatko. Kineska birokracija mora se radikalno prilagoditi kako bi se mogla nositi s rizicima tehnologije i globalizacije. Najveći je izazov preokret prema stabilnoj industrijskoj osnovi, koja se zasniva na znanju, ekološki je osviještena i sveobuhvatna. I kineska vlada mora poduzeti korake kako bi omogućila tržišnim silama da igraju važniju ulogu u usmjeravanju gospodarskih aktivnosti, kao i vezano uz reduciranje potreba licenciranja i regulatornih propisa u privatnom sektoru.

I tržište će imati koristi od rasta potrošačke moći u kućanstvima. Stalni rast realnih plaća istiskuje neučinkovite industrije koje su se pouzdale isključivo u jeftinu radnu snagu, a istodobno poboljšava konkuretnost proizvođača koji privlače sofisticiran ukus sve moćnijih kineskih potrošača. Kako bi podržala taj postupak, Kina trenutačno primjenjuje, primjerice, osiguranje depozita. Provodi i reformu neučinkovita sustava inicijalnih javnih ponuda. Aktivnije i učinkovitije tržište inicijalnih javnih ponuda omogućit će tvrtkama zadovoljavanje financijskih potreba bez posredništva banke. Važan je to korak u pomoći tvrtkama u eliminiranju prezaduženosti. Smanjenje uloge banaka važno je za uravnoteženje kineskog gospodarstva. Tržišna kapitalizacija dionica u Kini iznosi samo 40 posto BDP-a, dok bankovna sredstva iznose 26 posto BDP-a. Istodobno, samo 10 posto ukupnog socijalnog financiranja dolazi s tržišta udjelima. 

Neuspjeh majka uspjeha 
No, jedna važna komponenta nedostaje na dnevnom redu vladinih reformi za 2015.: poboljšanje stečajnog postupka za propale zajmoprimce. Ako propali zajmoprimci i projekti ne izađu iz sustava brzo i glatko, tržište će opteretiti nenaplativa sporna potraživanja i nedovršeni projekti. Kina je dokazala svoju izdržljivost i prilagodljivost. Sad to mora učiniti još jednom te se pobrinuti da njezina "nova normala" bude što stabilnija i sveobuhvatnija. To povlači za sobom osnaživanje kineskih institucionalnih temelja i uspostavljanje jasnih, transparetnih pravila radi poticanja eksperimentiranja i inovacija, omogućavanja glatkog izlaza iz propalih projekata i baratanja posljedicama pogrešaka. Neuspjeh može biti majka uspjeha, ali samo ako se potrudimo nešto naučiti iz njega. Srećom, čini se da kineski vođe namjeravaju učiniti upravo to.

© Project Syndicate, 2015.