Predstečajna nagodba je već neko vrijeme aktualna i udomaćila se kao svojevrsna „druga šansa“ poduzetnicima koji su zapali u poslovne probleme.

Razne kontroverze su vezane uz predstečajnu nagodbu, a mogli su se čuti razni oprečni stavovi stručnjaka.

Ne ulazeći u nikakvu diskusiju oko predstečajnih nagodbi, činjenica je da je nekim poduzetnicima predstečajna nagodba pomogla, a nekima je produljila agoniju jer je u startu bilo kristalno jasno da se dužnik neće moći držati nagodbe. 

No predstečajna nagodba i dalje egzistira i proizvodi učinke, a o računovodstvenim učincima se ne polemizira u javnosti, koliko o samoj nagodbi, stoga će biti spomenuti kratko neki računovodstveni aspekti.

Računovodstveni aspekt predstečajne nagodbe je propisan člankom 85. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi NN 108/12, 144/12, 81/13, 112/13, pa primjerice u slučaju da predstečajni dužnik utvrdi dobit temeljem u skladu sa računovodstvenim propisima, tako nastalu dobit ne može isplatiti već ju mora iskoristiti za povećanje temeljnog kapitala odnosno rezervi kapitala. 

U slučaju povećanja kapitalnih rezervi, dužnik je obvezan iste zadržati do isteka roka za ispunjenje svih obveza iz predstečajne nagodbe.

Bitno je spomenuti i otpis potraživanja.

Vjerovniku je otpis potraživanja iz predstečajne nagodbe porezno priznati rashod što potvrđuje i stavak 4. članka 85. Zakona o predstečajnoj nagodbi NN 108/12, 144/12, 81/13, 112/13.

Dakle, vrijednosno usklađivanje temeljem ispravka vrijednosti potraživanja u svoti otpisa, a sukladno pravomoćno sklopljenoj predstečajnoj nagodbi priznaje se kao porezno priznati rashod.

Zaključno, razvidno je kako i vjerovnik i dužnik predstečajne nagodbe moraju ispravno provesti nagodbu, a najčešće nedoumica nastaje kod onih koji se prvi put susreću s njom. Predstečajnih nagodbi danas već postoji poveliki broj, tako da je praksa već poprilično šarena, stoga bi se i za eventualnu zamršenu situaciju bez većih problema trebalo naći rješenje.