Umjesto koncesije, hibrid s domaćim igračima i manje novca

Autor: Jadranka Dozan , 15. ožujak 2015. u 22:00
Premijer Milanović presjekao priču pozivajući se na volju naroda/Patrik Macek/PIXSELL

Lako je pretpostaviti da su barem strani ponuđači sad zabavljeni propitivanjem osnova za odštete.

Tri međunarodna konzorcija koja su nakon neobvezujućih ponuda za koncesiju autocesta još donedavno hodočastila na pregovore u nadležno ministarstvo teško da su ostala iznenađena premijerovom ekskluzivom o odustajanju od plana koncesioniranja.

Veliki upitnik nad tim se projektom nadvio još jesenas. Iako službene odluke na papiru još nema, lako je pretpostaviti da su barem strani igrači triju konzorcija sad više zabavljeni propitivanjem osnova za odštete, a i savjetničkom konzorciju još cure fiksne mjesečne naknade definirane unutar ugovora koji je po realizaciji projekta trebao težiti 50,8 milijuna kuna. Vlada, međutim, odustaje od koncesioniranja autocesta, ali ne i od monetizacije javnog duga vezanog uz autoceste. Alternativni plan da se kroz javnu ponudu proda 51 posto tvrtke HAC-ONC je svojevrsni 'hibrid' prvotnog modela s koncesioniranjem.

HAC-ONC, naime, neće biti tek uslužna tvrtka za održavanje i naplaćivanje cestarina već bi se prije IPO-a na nju prenijelo upravljanje autocestama. Dakako, u suprotnom se ne bi ni okvirno moglo govoriti o približno 1,2 milijarde eura očekivane cijene. Upravo na činjenicu da odustanje od davanja u koncesiju ne znači i odustajanje od monetizacije duga za autoceste podsjetio je ovih dana ministar Siniša Hajdaš Dončić sve one koji su nakon premijerove ekskluzive njega počeli podsjećati na obećanje o ostavci. Zoran Milanović je odlučio ne čekati očitovanje Ustavnog suda o referendumskoj inicijativi. Priču je odlučio presjeći pozivajući se na volju naroda, iako je prodaja većinskog paketa HAC-ONC-a, kaže, lošije rješenje kojim će  država postići (i) manju cijenu.

Niz nespretnosti u komunikaciji nastavljen je informacijama 'iz Vladinih izvora" o okvirnim omjerima budućega vlasništva HAC-ONC-a. Prema njima, oko četiri petine IPO-a ili 40-ak posto udjela u toj tvrtki kupili bi mirovinski fondovi, dok bi građani u konačnici postali vlasnici 10-ak posto tvrtke. Prilično loše zvuči već to da netko, pa makar i iz Vlade, unaprijed zna da će mirovinci sigurno htjeti uložiti oko sedam milijardi kuna svojih članova u projekt čije se bitne odrednice još ne znaju. Neki od državnih projekata u koje su ulazili u novije vrijeme svakako upućuju na to da će mirovinci, žele li izbjeći reprizu slučaja Petrokemije ili Đuro Đaković Holdinga, jako dobro morati ispregovarati međudioničarske odnose.

To podrazumijeva utjecaj na proces restrukturiranja, o čemu HAC-ov 'stožer', kao i Petrokemijin, ima viđenje koje se ne podudara s viđenjem ulagača. Bez restrukturiranja to ulaganje nikome neće donijeti zaradu. A to bi zasigurno ohladilo i veliku 'anketnu zagrijanost' građana za taj IPO. Prema jednoj od anketa, čak 24 posto ispitanika kupilo bi dionice HAC-ONC-a. To implicira da bi uz prosječno uloženih tisuću eura za mirovince jedva bilo mjesta. Ili je to samo potvrda nepouzdanosti anketa. 

Komentirajte prvi

New Report

Close