Johna Learyja Joycea, osnivača i voditelja Akademije za Executive coaching u Londonu, smatraju "ocem" tzv. business coachinga u Velikoj Britaniji i Europi.

Uoči dolaska u Zagreb, gdje će od 4. do 6. ožujka u Klubu književnika održati trening International Systemic Team Coaching, namijenjen hrvatskim menadžerima i menadžerskim trenerima, u razgovoru za Poslovni dnevnik objašnjava što je zapravo business i team coaching te zašto je važan za ljude iz  svijeta biznisa.

Što je uopće team coaching?
To je alat koji može pomoći menadžerima da razviju timove, postignu ciljeve, surađuju bolje i preobraze svoje poslovanje.

U istraživanju jedne konzultantske kuće, hrvatski menadžeri nisu ocijenjeni dobrim ocjenama jer je jedini odgovor većine njih na krizu bio rezanje cijena troškova rada i otpuštanje zaposlenika. Je li to dokaz o nekompetenciji domaćih menadžera u upravljanju krizom?
Ako je to doista bio jedini njihov odgovor, onda je to nekompetencija lidera koji ne vide druge alternative poput kratkoročnog smanjenja sati, odnosno plaće, pronalaženje novih tržišta, smanjenje ostalih troškova, vlastite plaće ili dividende dioničarima ili pak posuđivanje gotovog novca kako bi se prevladala kriza. Menadžeri trebaju pronaći način kako postići najviše iz svojih izravnih izvješća kako bi generirali novi posao. Dobar menadžer može iskoristiti krizu kako bi postigao dodatni napor zaposlenika, ali samo kratkoročno i s puno zahvala i otplate kada se poslovanje napokon poboljša. Naša Akademija je prošla kroz takvu krizu, a osoblje se žrtvovalo 10 posto manjom plaćom. Meni je plaća kao predsjedniku Uprave smanjena 50 posto. Sve smo to otplatili sljedeće godine velikim bonusima kad se situacija poboljšala.

Što onda hrvatski menadžeri mogu naučiti ovim treningom?
Mnogo, od toga kako izvući ono najbolje iz svojih timova, kako različiti stilovi upravljanja daju rezultate u različitim kontekstima, kako uključiti sve dionike za postizanje najboljih rezultata, važnost dobivanja kolektivne vizije, strategije i ciljeva te alate i tehnike za izgradnju boljih odnosa unutar tima.

Prema jednom istraživanju o međukulturalnim razlikama, hrvatski menadžeri su hijerarhijski, dakle poslušnički postavljeni prema nadređenima pa jednaku poslušnost zahtijevaju od svojih podređenih. Je li to način dobrog vođenja tima?
To je zasigurno jedan od modela vođenja tima, primjerice u vatrogastvu jer je najefikasnije budući da jedna osoba daje pravac djelovanja. Međutim, u kompleksnim poslovnim situacijama, ovakav način vođenja tima dovest će do gušenja kreativnosti, smanjiti motiviranost i uništiti lojalnost. Zaposlenici u takvoj kulturi 'krivnje' neće preuzeti odgovornost niti će pokretati inicijativu. Imate primjer korejskog zrakoplova koji se srušio jer se kopilot nije htio oglušiti na naredbu kapetana iako je znao da će se zbog toga avion srušiti i da će on poginuti.

Često koristite pojam 'leadership'. Je li to nešto što se može naučiti ili je riječ o vještini s kojom se rađa?
Naravno da vještine vođe možete naučiti i postoji mnoštvo informacija i treninga koji mogu pomoći. Neki ljudi, međutim, imaju urođenu sposobnost ili su odrastali u obiteljima u kojima se njeguje kultura vođe. Sve zapravo ovisi o situaciji. Primjerice, Winston Churchill je tijekom mirnodopskog razdoblja bio odbačen kao lider, a ratna situacija ga je pretvorila u heroja i vođu. Neki lideri su izvrsni tijekom započinjanja posla, ali se u kasnijoj, stabilnijoj fazi poduzetništva pokažu kao nedostatni lideri. U tim situacijama je bolje biti lider koji odgovara poslovnim potrebama, nego pokušati mijenjati liderski stil.

Koje su ključne karakteristične jednog lidera, menadžera? Je li to osoba s nekim sociopatskim karakteristikama kao što to tvrde neki znanstvenici ili on mora imati empatiju prema drugima?
To opet nije jednostavno pitanje i ovisi o kontekstu i potrebama vodstva. Postoji mnogo dokaza da su sociopatski lideri vrlo uspješni pod određenim okolnostima kojima se ne mogu prilagoditi kada se one počnu mijenjati, poput Hitlera, Staljina, Assada ili Gadafija. Empatični stil će gajiti demokratski tim koji dijeli odgovornost vođenja. Takvi timovi mogu upravljati mnogo kompleksnijim situacijama. Tijekom financijske krize 2008. godine bio je ključan timski rad ključnih ekonomskih vođa u prevladavanju poteškoća i pokretanja prema naprijed. Nitko od vođa to nije mogao učiniti sam jer je problem bio previše složen. 

Važni su i znanje i osobine

Što je zapravo važnije – poslovno znanje ili ljudske osobine?

Nije u pitanju odabir ili-ili, nego i jedno i drugo. To opet ovisi o situaciji i kontekstu. Repetitivni posao poput onoga na industrijskoj traci u proizvodnji osnovnih proizvoda zahtijeva osnovno poslovno znanje, ljudi su svedeni gotovo na robote koji proizvode i posao rade samo zbog novca. Od njih se ne zahtijeva da misle. S druge strane, vođenju političke stranke ili odjela ljudskih resursa koji se svodi na upravljanje ljudima, i znanje i osobine su jednako bitni.