Zakoni su poput kobasica. Bolje je ne znati kako se rade," jedna je od manje poznatih Bismarckovih izreka.

A ja od kada sam postala zastupnica u Europskom parlamentu upozoravam da meso iz uvoza staro i po sedam godina završava na hrvatskom tržištu pa i u našim kobasicama stoga je pitanje kobasica (hrane) evidentno i pitanje zakona. Iako se "nepoštene trgovačke prakse mogu općenito definirati kao prakse koje uvelike odstupaju od dobroga poslovnog ponašanja, koje su oprečne dobroj vjeri i poštenoj trgovini te koje je jedan trgovinski partner jednostrano nametnuo drugome", nije za zanemariti činjenicu da zbog nepoštenih trgovačkih praksi u konačnici trpe i poljoprivredni proizvođači i potrošači. Evolucija zapadne demokracije dovela je do promjena u svijesti ljudi i oni žele znati informaciju što ide u kobasice koje jedu i kako se štite njihova prava putem zakona.

Kršenja i izmjene ugovora
Da je riječ o gorućem problemu dokazuje i činjenica da je u posljednjih šest mjeseci o tome tri puta raspravljano na sjednicama Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj Europskog parlamenta. Glavni naglasci komunikacije Europske komisije o rješavanju problema nepoštenih trgovačkih praksi među poduzećima u lancu opskrbe hranom usmjereni su na utvrđivanje oblika i ocjenu značaja pojave nepoštenih trgovačkih praksi te pregled raširenosti tih neželjenih pojava na području Europske unije. Jednako tako se s posebnom pažnjom razmatra položaj i utjecaj na različite dijelove toga lanca kako horizontalno (među istim skupinama dionika poput proizvođača), tako i vertikalno (između primjerice proizvođača i otkupljivača).

Dokument se ne bavi utjecajima na potrošače, ali smatram da određeni elementi zaštite potrošača mogu doprinijeti i smanjivanju pojave nepoštenih trgovačkih praksi. Neki od primjera nepoštene prakse mogu se ukratko sažeti u primjere ugovornih obveza koje slabije strane u odnosima proizvođača/dobavljača i otkupljivača stavlja u nepovoljan položaj prenošenjem rizika upravo na slabiju stranu, neispunjavanja ugovorom preuzetih obveza (poput kašnjenja naplate) te kršenja i jednostrane retroaktivne izmjene ugovora, granične organizacije u kartele, netransparentnosti i prijevare u označavanju proizvoda i sljedivosti sirovina, pa sve do suptilnih oblika prevara potrošača nudeći im robnu marku pojedinih proizvoda, po istim cijenama, ali osjetno različite kvalitete u zemljama istočne i zapadne Europe. U provedenim istraživanjima na razini EU čak 96% ispitanika izjavilo je da su već bili izloženi barem jednom obliku nepoštenih trgovačkih praksi.

Nekoliko drugih istraživanja pokazalo je da se nepoštene trgovačke prakse pojavljuju relativno često, barem u nekim dijelovima opskrbnog lanca poput razine proizvođača i otkupljivača. Od glavnih negativnih pojava opisanih u tom dokumentu, ali i javno izloženih u dosada održanim raspravama Odbora Europskog parlamenta, želim izdvojiti posebno negativan učinak upravo na mala i srednja poduzeća u lancu opskrbe hranom pri čemu prvenstveno mislim na obiteljska poljoprivredna gospodarstva. Čak 83% ispitanika je izjavilo da su bili izloženi nepoštenim trgovačkim praksama te da su posljedice tih nepoštenih praksi urodile rastom troškova, dok je 77% ispitanika izjavilo je da su im nepoštenim trgovačkim praksama umanjeni prihodi. U analizi koja je provedena utvrđeno je kako su u dosadašnjoj praksi u najvećem broju slučajeva proizvođači s početka lanca opskrbe hranom bili u podređenom položaju u odnosu na one dionike, obično kompanije s kraja lanca opskrbe hranom.

Neizravni učinak odražava se i na mogućnosti korištenja pravne zaštite koja je nažalost za malog poljoprivrednika preskupa i prespora. Novom Zajedničkom poljoprivrednom politikom i novom Zajedničkom ribarskom politikom stvoreni su preduvjeti da se njihov položaj popravi. U raspravama zastupnika moguće je bilo primijetiti da su primjeri nepoštene trgovačke prakse gotovo jednaki na području Europske unije, međutim ono što razlikuje države članice je intenzitet, obim, učestalost i oblici tih nepoštenih praksi, kao i odgovori koje države članice ili dionici toga lanaca poduzimaju kako bi se te negativne pojave spriječile. Zastupnici iz zemalja zapadnog dijela Europske unije s visoko razvijenim poljoprivrednim sektorom poput Njemačke, Francuske i Danske ukazuju na pozitivna iskustva u boljem organiziranju udruga proizvođača te dobrovoljnim reguliranjem odnosa kojim je postignut pravedniji odnos dionika unutar lanaca opskrbe hranom. 

Prevelika regulacija
Ono što posebno njih smeta jest obimna regulacija odnosa i nepotreban administrativni teret praćen prevelikom razinom kontrole za koju smatraju da nepovoljno utječe na konkurentnost njihovih proizvoda. Zastupnici iz zemalja istočnog i južnog dijela Europske unije ukazuju na pogubnost opisanih nepoštenih praksi u kombinaciji s iskorištavanjem nepovoljnih okolnosti na tržištu, zbog primjerice kretanja (pada) cijena proizvoda na tržištima uzrokovanog povećanjem ponude odnosno pada potrošnje ili pak pristupa jeftinijem kapitalu, uz niže otkupne cijene proizvoda što remeti odnose među dionicima i predstavlja velike i nepremostive probleme malim i srednjim poljoprivrednicima kao najizloženijoj skupini. U tom kontekstu Hrvatska ima i svoje specifičnosti jer uz nedovoljnu organiziranost i snagu udruga poljoprivrednih proizvođača, niske otkupne cijene, financijske poteškoće i prezaduženost poljoprivrednika jedan od problema bio je i uvoz smrznutoga mesa starog više godina, pa i iz članica EU, na što sam ukazala i tijekom svojih rasprava i tražila da se takvo postupanje onemogući jer meso koje nije dobro za građane drugih zemalja EU nije dobro niti za Hrvate.

Neinformirani potrošači
U nastavku rasprave na Odboru za poljoprivredu i ruralni razvoj raspravit ćemo opcije postupanja koje idu ili za boljom regulacijom odnosa između dionika u lancu opskrbe hranom ili u smjeru dobrovoljnog prihvaćanjem kodeksa dobre prakse. Europska komisija će do kraja 2015. godine podnijeti Izvješće u kojem će dati svoj prijedlog. Neovisno o preporukama koje će proizaći iz ove rasprave smatram da se i drugim zakonodavnim rješenjima koja pomažu otkrivanju i onemogućavanju prijevara pomaže smanjivanju učestalosti nepoštenih trgovačkih praksi. Stava sam da je potrošačima potrebno pružiti punu informaciju o svakom od važnih događaja u ciklusu životinje (mjesta i datuma rođenja, uzgoja i klanja životinje) i upravo je jedan od pozitivnih pomaka u tom smjeru bilo i donošenje Rezolucije o označivanje zemlje podrijetla mesa u prerađenoj hrani koju sam podržala.