Vlada je jako zadovoljna pristiglim ponudama za istraživanje ugljikovodika na Jadranu, za što su interes pokazale kompanije s tri kontinenta. To jedan od naša tri ključna energetska projekta, a cilj nam je opskrbiti srednju i jugoistočnu Europu plinom i naftom. Naša energetska politika ne može se sputati zatvaranjem u državne granice, Hrvatska bi trebala postati investicijsko i energetsko središte jugoistočne Europe, rekao je ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak otvarajući konferenciju Energy Investment Forum 2015. , održanu u četvrtak u zagrebačkom Kongresnom centru Forum.

• Pročitajte poseban prilog Energy Investment Forum 2015.

• 'Hrvatska je u obnovljivim izvorima energije prešla velik put'

• Poziv mirovinskim fondovima da se priključe HEP–ovim investicijama

«Uvozni lobi bori se protiv bilo kakve proizvodnje u RH, no mi možemo biti izvoznik energije i nema niti jednog razloga da to ne budemo! Tko to želi da građani, umjesto sadašnjih 450 dolara, plin ubuduće plaćaju po 250 dolara? I treba li zbilja gasiti Dinu, Dioki i Petrokemiju kad imamo vlastite izvore plina», zapitao se Vrdoljak. «Nisam nikakav naftni lobist, samo želim riješiti ovu zemlju ovisnosti o uvozu. A što se tiče prozivki da premalo stimuliramo obnovljive izvore energije, reći ću da smo od 173 megavata u 2012. nakon mog preuzimanja ministarstva gospodarstva već u 2013. došli do 412 megavata i to je pomak kakav nema niti jedan drugi sektor, pa nema smisla zbog toga prozivati vladu», dodao je.    

Govoreći o planiranom LNG terminalu na Krku, ministar Vrdoljak je napomenuo da se uz taj projekt vežu i plinovodi prema susjednim zemljama a čija je vrijednost još veća od samog terminala. Za LNG je, kaže, puno zainteresiranih i to ne samo za prodaju tehnologije, već i za zakup kapaciteta.

Tu je i projekt Jadransko-jonskog plinovoda, odnosno  dolazak plina iz kaspijskog bazena i priprema plinofikacije Crne Gore i BiH. Napokon, ne treba zaboraviti niti TE Plomin, investiciju tešku 800 milijuna eura.   

«Vlada želi da o zaštiti mora u velikom poslu koji je ispred nas nešto kažu ljudi s referencama u ozbiljnim znanstvenim časopisima, a ne samo pripadnici nevladinih udruga, jer ovdje govorimo o milijardama eura investicija i tisućama radnih mjesta. Imali smo niz javnih rasprava, vrlo često nam se naglašava problem zaštite mora, no čudi me da skoro nitko ne spominje zaštitu voda u panonskom bazenu, koji se također eksploatira. Dogodi li se tamo neka nesreća, Slavonija ostaje i bez pitke vode i bez vode za navodnjavanje. Nitko ne voli Jadran više od mene, no ljubav prema moru ne može biti glavni argument, već bi svoje miljenje trebali dati stručnjaci. Treba upozoriti na problem ali i dati rješenja. Isto tako treba preuzeti neki rizik. A najveći je rizik po zajednicu ništa ne raditi, iako je to za svakog političara najlakše», zaključio je Vrdoljak.

Barbara Dorić iz Agencije za ugljikovodike izvijestila je da je u izradi studija utjecaja na okoliš istraživanja i eksploatacije Jadrana , te da je zatvoreno prvo javno nadmetanje za istraživanje i eksploataciju ugljikovodika na kopnu. U fazi istraživanja, koja će trajati pet godina, očekuje se 50 do 150 milijuna eura ulaganja, a bude li tu  rezultata slijedi faza eksploatacije od narednih 25 godina. Hrvatska bi u konačnici mogla godišnje proizvoditi u ekvivalentu od 10 milijuna barela nafte što je deset puta više nego li sada, rekla je Dorić, podsjetivši da je proizvodnja nafte u RH od 2007. do 2013. pala za 28,5 posto a plina za čak 34,6 posto, i to zato jer nije bilo novih istraživanja.  

U nastavku konferencije, održana je panel diskusija pod na temu Regija u fokusu međunarodnih naftaša. Želimir Šikonja, izvršni direktor Ine za proizvodnju nafte i plina, rekao je da ta naftna kompanija radi na povećanju proizvodnje, koja je već godinama u padu. «Naša je proizvodnja svoj vrhunac imala 1981. Radimo detaljnu analizu svih naših postojećih eksploatacijskih polja. Krajem 2014. počeli smo s utiskivanjem CO2 na polju Ivanić, u što ulažemo 500 milijuna kuna. Investirali smo 360 milijuna kuna i u tri plinska polja u Međimurju. Ukupno u povećanje proizvodnje godišnje ulažemo po milijardu kuna», rekao je Šikonja. U nastavku panela rad svojih kompanija predstavili su Eric G. Hathon (Marathon Oil Company), Timothy Allan (OMV) te Marco Serazzio (ENI Hrvatska).

Na tribini Ekološki aspekti istraživanja nafte i plina u Jadranu razvila se živa debata. Tonija Vidana iz Zelene akcije zanimalo je zašto i prije raspisivanja javnog natječaja nisu definirani dinamika i opseg istraživanja. «Tko garantira obujam bušenja, da se ona neće istovremeno provoditi na svih 29 istražnih prostora, iako je najavljeno da se neće paralelno raditi na više od tri polja?», pita Vidan.

Barbara Dorić iz Agencije za ugljikovodike rekla je da su za istraživanja nametnuta razna ograničenja, te da su hrvatski zakoni «postroženi po uzoru na najbolju svjetsku praksu. Moguću štetu platit će investitor, a mehanizmi osiguranja uvedeni su u zakon».  Vidan je napomenuo da su «hrvatske institucije slabe» i ne vidi koja od njih bi mogla naplatiti eventualnu štetu od velikih naftnih kompanija. «Bavimo se projektima koji se ionako neće realizirati.  Država mora odrediti što su zbilja strateški projekti», rekao je Vidan.

Akademik Mirko Zelić istaknuo je da su interesenti za istraživanje ugljikovodika na Jadranu » redom respektabilne kompanije koje imaju svoje standarde, no ako ga se u praksi ne drže mogla bi nam se dogoditi katastrofa kao što je to bilo u Meksičkom zaljevu. A supervising mora vršiti poseban stručni tim, jer resorno ministarstvo nema kadrove», rekao je Zelić. Napomenuo je da udruge moraju biti kolektiv, a ne destruktiv. «Pobjegli su nam i Družba Adrija i Južni tok, predali smo naftna polja u Siriji. S jedne strane su destruktivci, a s druge strane u institucijama nema stručnjaka koji znaju raditi svoj posao», zaključio je akademik Zelić.