Postupak stečaja potrošača moći će se  otvoriti ako je potrošač insolventan, što znači ako najmanje tri mjeseca uzastopno ne može ispuniti jednu ili više dospjelih novčanih obveza u ukupnom iznosu većem od 30.000 kuna. To je jedno od novih rješenja  iz Nacrta Zakona o stečaju potrošača, a u cilju poticanja otvorene javne raspravu na temu postupaka stečaja potrošača resor ministra Orsata Miljenića sutra će biti domaćin atraktivnog Okruglog stola na kojem će se predstaviti rješenja. Novim zakonskim prijedlogom uvodi  se institut tzv. osobnog bankrota u domaće insolvencijsko zakonodavstvo. Od 28. siječnja u tijeku je procedura savjetovanja sa zainteresiranom javnošću, pa rok za primjedbe, prijedloge i komentare na prijedlog Zakona traje sve do 28. veljače. 

Prema riječima glasnogovornika Ministarstva pravosuđa Sergeja Abramova, cilj je Okruglog stola potaknuti otvorenu javnu raspravu na temu postupka stečaja potrošača, radi ostvarenja skupnog i ravnomjernog namirenja vjerovnika postizanjem sporazuma između potrošača i vjerovnika o otplati preostalog duga ili unovčenjem potrošačeve imovine. 

Sam Prijedlog zakona sastoji se od 60-ak članaka, čije se stupanje na snagu predviđa za 1. srpnja 2015. Stečaj potrošača provodi se nad imovinom potrošača. Potencijalno, pak, potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti. Nove odredbe primjenjivale bi se i na fizičku osobu koja obavlja samostalnu djelatnost, ali uz određene uvjete. Ti uvjeti su da  nema više 20 od vjerovnika, kao i da obveze iz obavljanja samostalne djelatnosti ne prelaze iznos od 100.000 kuna, te da nema obveza iz radnih odnosa koje proizlaze iz obavljanja samostalne djelatnosti i da nije pokrenut predstečajni ili stečajni postupak. 

To znači da se ova pravila nude i kao rješenje problema za dio dužnika iz redova 25.000 blokiranih fizičnih osoba koje samostalno obavljaju registriranu djelatnost. Novo rješenje je slično rješenjima iz njemačkog Stečajnog zakona; svrha je izbjegavanje kolizije Zakona o stečaju potrošača sa Stečajnim zakonom.

Kako to predlagač propisa navodi, razlozi za pokretanje postupka stečaja potrošača prilagođeni su kako trenutnoj gospodarskoj situaciji, tako i europskim standardima. Oni se, pak, temelje na prevenciji i otklanjanju negativnih posljedica prije nego one postanu neotklonjive, pa se postupak  provodi nad fizičkom osobom kojoj je društvo dužno osigurati uvjete za normalan život i poštujući najbolju europsku praksu, tj. pravo na drugu priliku. 

Osoba koja namjerava podnijeti sudu prijedlog za otvaranje postupka stečaja potrošača dužna je prije toga podnijeti savjetovalištu (Financijska agencija) zahtjev za provedbu izvansudskog postupka. Zahtjev za provedbu izvansudskog postupka može na propisanom obrascu podnijeti potrošač ili svaki njegov vjerovnik. Potrošač je nadalje dužan priložiti  popis imovine, vjerovnika i tražbina na posebnom obrascu. Taj popis dostavlja savjetovalištu dužnik i onda ako on nije podnositelj zahtjeva. 

Pred savjetovalištima se ovaj postupak provodi kao jedna vrsta formularnog postupka kojem je svrha, osim svojevrsnog posredovanja među sudionicima postupka, prikupljanje svih relevantnih podataka o tražbinama vjerovnika i potrošačevoj imovini. Zbog uštede vremena i racionalizacije troškova, određeno je da potrošač navedene podatke predoči savjetovalištu, vjerovnicima, a naposljetku i samom sudu putem obrazaca koji će biti distribuirani za tu svrhu. 

Izvansudski postupak trajao bi 60 dana, uz mogućnost da se rok može produljiti za daljnjih 30 dana, i to ako savjetovalište ili sudionici u postupku ocjene da postoji mogućnost  sklapanja sporazuma. Izvansudski sporazum sklopljen između potrošača i njegovih vjerovnika imao bi učinak izvansudske nagodbe, te bi predstavljao plan namirenja duga. Rok i način ispunjenja obveza bili bi bitni sastojci plana, a takvim rješenjem nastoji se izbjeći sklapanje sporazuma koji u stvarnosti ne bi bio provediv. No, ako se potrošač ne uspije dogovoriti s vjerovnicima oko načina namirenja postojećih tražbina, postupak bi se nastavio pred nadležnim sudovima. 

Sam sudski postupak također ima elemente dobrovoljnosti te se potrošaču ponovno pruža prilika s vjerovnicima postići dogovor pred sudom u obliku sudske nagodbe. Ako se nagodba ne sklopi, sud bi imenovao povjerenika s liste stečajnih upravitelja koji u daljnjem tijeku postupka ima ključnu ulogu u razdiobi potrošačeve imovine te predstavlja svojevrstan most između suda, potrošača i vjerovnika. 

Postupak stečaja potrošača moći će se  otvoriti ako je potrošač insolventan, što znači ako najmanje tri mjeseca uzastopno ne može ispuniti jednu ili više dospjelih novčanih obveza u ukupnom iznosu većem od 30.000 kuna.  

Stečajna masa obuhvaća cjelokupnu imovinu potrošača koju je potrošač stekao do zaključenja postupka, odnosno do proteka razdoblja provjere ponašanja, osim imovine na kojoj se ne može provesti ovrha u skladu s odredbama Ovršnog zakona. Zanimljivo se rješenje predlaže u cilju sprječavanja neželjenih posljedica za potrošača i društvo u cjelini. Naime, zakonodavac bi omogućio potrošaču da umjesto prodaje nekretnine predloži neki drugi način namirenja ako zadovoljava nekoliko uvjeta: da je potrašaču nekretnina potrebna za vlastito korištenje, da u vlasništvu nema drugu nekretninu, da na raspolaganju nema drugi smještaj, niti ga je u mogućnosti osigurati. Na taj način, navodi se u obrazloženju, država osigurava višestruku korist za sve sudionike postupka "jer nikome nije u interesu da potrošač, koji je možda trenutno u financijskim poteškoćama, postane socijalni slučaj koji je u konačnici obveza za cijelo društvo".

Postoje i posebni razlozi zbog kojih se otvoreni postupak stečaja potrošača u određenim okolnostima ne bi vodio. Naime, ako bi se na pripremnom ročištu utvrdilo da imovina potrošača koja bi ušla u stečajnu masu nije dovoljna ni za namirenje troškova postupka ili je neznatne vrijednosti, sud bi donio odluku o otvaranju i zaključenju postupka stečaja potrošača. Istovremeno imenovao bi povjerenika i odlučio zahtjevu za oslobođenje od preostalih obveza ako je takav zahtjev podnesen. U tom slučaju primjenile bi se zakonske odredbe o oslobođenju od preostalih obveza. Inače, odluka o tome objavljuje se na mrežnoj stranici e-oglasna ploča sudova.  

Što se tiče unovčenja stečajne mase, morat će se voditi  računa o dostojanstvu potrošača,  kao i da on ima pravo na sredstva koja su mu nužna za namirenje osnovnih životnih potreba i troškova stanovanja. Visinu tih sredstava određivat će povjerenik, uz odgovarajuću primjenu posebnog propisa kojim se uređuju prava iz sustava socijalne skrbi i usporedbom podataka o troškovima života, troškovima obrazovanja te zdravstvenim potrebama potrošača. 

Nadalje, potrošač će moći predložiti da se do okončanja razdoblja provjere ponašanja ne prodaje nekretnina koja mu je potrebna za stanovanje ako u vlasništvu nema drugu nekretninu i ako nema na raspolaganju drugi smještaj niti ga je u mogućnosti osigurati, dok je sud dužan voditi računa o tome da nekretnina bude razmjerna osnovnim stambenim potrebama potrošača. Sud je dužan pozvati vjerovnike koji imaju razlučno pravo na nekretnini da se očituju o prijedlogu potrošača i da se izjasne daju li svoj pristanak. Ako su razlučni vjerovnici dali svoj pristanak, sud može odlučiti da se nekretnina ne prodaje do okončanja razdoblja provjere ponašanja nakon kojeg razdoblja će ocijeniti svrhovitost prodaje nekretnine vodeći računa o opsegu namirenja vjerovnika koji imaju razlučno pravo na nekretnini. No, pravo suda je i bez odgode odgode ukinuti odluku da se nekretnina ne prodaje do okončanja razdoblja provjere ponašanja, ako utvrdi da potrošač ne ispunjava obveze propisane ovim Zakonom. Protiv tih odluka dopuštena je žalba, kojane odgađa ovrhu rješenja. 

Posebnom odredbom propisano je postupanje s imovinom na kojoj postoje razlučna prava. Tako je propisano da povjerenik u početnoj fazi postupka nije ovlašten unovčavati predmete na kojima postoje razlučna prava i da to unovčenje pripada isključivo vjerovnicima.