Premda je postalo pravilo da se odluke u Hrvatskoj donose nasumično i nedosljedno, na dvije konstante domaće ekonomije uvijek se može računati: izbjegavanje reformi i rast javnog duga.

Bilanca za deset mjeseci prošle godine ilustrira da se ukupni dug opće države popeo na 261,5 milijardu kuna ili gotovo 80 posto BDP-a, pokazuju podaci Hrvatske narodne banke. S obzirom na visinu fiskalnog manjka te neplaćene obaveze, dug će na razini cjelokupne 2014. dosegnuti 269 milijardi kuna, odnosno 82 posto bruto domaćeg proizvoda. Rujanska eksplozija javnog duga, koji je odavno iza sebe ostavio maastriški plafon od 60 posto za uvođenje zajedničke europske valute, odjeknula je u javnosti, no stručnjaci su takav scenarij očekivali. Početkom primjene nove metodologije izračuna duga europske statistike, Bruxelles je prisilio Zagreb da prestane skrivati nered u javnim financijama i uključi dugove cestogradnje za koje jamči država, no sad je ključno pitanje do kuda će dug rasti i što s njim učiniti?

Kraj friziranju brojki
Primjenom nove metodologije, obveze HAC-a i ARZ-a ušle su u računicu duga, pa je brojka od 67 posto na kraju 2013. koriginirana na 75,7 posto udjela duga u BDP-u. Daleko od toga da je Hrvatska bila jedina zemlja s kreativnim računovodstvom, no među svim zemljama koje su ispravljale nacionalne statistike, Hrvatska je bila rekorder s povećanjem duga za čak devet postotnih bodova. Rastu duga nije kraj jer je izgledno uključivanje i još nekih tvrtki u skoroj budućnosti. U odnosu na rujan, u listopadu su ukupna zaduženja opće države, u koju ulaze središnja država, fondovi socijalne sigurnosti te lokalna država) porasla za 5,6 milijardi kuna (2,2 posto).

Promatra li se godišnja razina, hrvatski dug je zabilježio rast od 26,4 milijarde kuna, odnosno 11,2 posto. Uz godišnju razinu, dug je u deset mjeseci 2014. porastao za gotovo 11 milijardi kuna (4,4 posto). Budući da je u strukturi duga njegov najveći dio denominiran u eurima, djelomično je skok duga posljedica rasta tečaja eura prema domaćoj valuti za 0,6 posto godišnje. Premda je u strukturi manji dio zaduženja u američkom dolaru, koji je značajno ojačao prema kuni, najveći dio dolarskog iznosa 'hedgiran' je prema nepoželjnim tečajnim oscilacijama pa se nije negativno odrazio na visinu duga.

Restrukturiranje duga 
Mjesečni i godišnji rast duga najvećim dijelom posljedica je zaduženja na razini središnje države koja je krajem listopada dugovala 256,3 milijarde kuna, ili šest milijardi kuna više, što znači da je u mjesec dana dug porastao 2,4 posto, raščlanili su analitičari Raiffeisen banke. Istodobno, dugovanja lokalne države na kraju listopada popela su se na 5,2 milijarde kuna. Premda je na mjesečnoj razini lokalna država smanjila dug za 371 milijun kuna, a u odnosu na kraj 2013. za 85 milijuna kuna, na godišnjoj razini dug 'lokalaca' povećan je za čak 936 milijuna kuna ili više od 22 posto.

Odgovor na pitanje ima li Vlada plan što s eksplozijom javnog duga zanima podjednako domaće, kao i inozemne kreditore, no zasad na njega nema odgovora. Od ukupnog iznosa duga Hrvatska duguje 61 posto, više od 160 milijardi kuna, domaćim vjerovnicima. Preostalih 101 milijardu država je posudila od inozemnih investitora. Još u listopadu resorni ministar financija Boris Lalovac dao je znanja da država ozbiljno razmišlja o tom gorućem problemu te da bi se rješenje restrukturiranja tražilo na tragu suradnje s Hrvatskom narodnom bankom.

Zasad se čini da je to bilo bliže sferama željama nego izvedivom scenariju posebno uzme li se u obzir da Lalovčeva ideja nije naišla na oduševljenje na Trgu burze. Potreba o restrukturiranju duga, u čije se okvire uklapao i neizvjesni projekt monetizacije autocesta, je jasna je na papiru. Hrvatska je na ime duga 2007. plaćala pet milijardi kuna kamata godišnje, a u 2014.  teret kamata bio je 12 milijardi kuna (3,6 posto BDP-a). Svako povećavanje kamatnih stopa povećava uteg otplate i produbljuje rupu u proračunu. 

Ograničena prilika 
Odluka Europske središnje banke o programu otkupa do rujna 2016. preplavit će tržište eurima i održati niske kamatne stope, no kad s europskim oporavkom starta neizbježni val rast kamata on među prvima će pogoditi zemlje s velikim neravotežama. Koliko je to ograničena i krhka prilika ilustrira činjenica da, unatoč moru likvidnosti, investitori Hrvatsku percipiraju najranjivijom među tranzicijskim zemljama. Cijena novca za nas je 3,5 posto (na desetogodišnju obveznicu), dok istodobno Slovenija plaća 1,5 posto, a Češka 0,5 posto.

Restrukturiranje javnog duga samo je dio slagalice. Jedini način da se udio duga u BDP-u dovede na održive razine i Hrvatska se vrati na konvergencijski put za uvođenje eura jesu, zasad nedostižne, reforme. Posljednje ozbiljne strukturne reforme napravljene su u aranžmanu s Međunarodnim monetarnim fondom u razdoblju od 2004. do 2006. kada je javni dug pao na razinu od 34,4 posto BDP-a. Svako odgađanje reformi, bilo da su samoinicijativne ili pod paskom međunarodnih kreditora, povećava teret duga i otežava nasušno potrebne rezove državne potrošnje. Dovođenje potrošnje u realne okvire u Hrvatskoj ionako slabo izvjestan scenarij u najboljim godinama, a u predizbornoj je to znanstvena fantastika.