Šokoviti skok tečaja švicarskog franka je, statički gledano, u samo dan-dva na portfelju CHF-kredita građanima otvorilo rupu tj. gubitak od oko četiri milijarde kuna.

Razumljivo je stoga da su se na noge dignuli i predstavnici dužnika, i Vlade, i banaka, i HNB-a. Na ekspresnom sastanku bankara i ministra financija iznesene su tri-četiri osnovne platforme za pomoć dužnicima. Jedna je kombinacija zamrzavanja tečaja i konverzije uz formiranje tzv. balona za ostatak vrijednosti. Neki u interveniranju zagovaraju fokus na socijalno ugrožene dužnike, kroz novu akciju otpisa razlike rate. A kao moguća opcija na stol je stavljeno i interveniranje na razinu kamatnih stopa u mjeri u kojoj je rast tečaja povećao teret otplate. I mimo toga frcale su ovog vikenda brojne maštovite ideje 'sa strane'. No, kako to obično biva, većina ih nije previše opterećena pitanjem ustavnosti i provedivosti, te monetarnim ili pak financijsko-računovodstvenim aspektima. A u svakom potencijalnom rješenju glavno pitanje svodi se na to "tko će platiti rundu".

Kao što u genezi priče o kreditima u 'švicarcima' nema nikoga bez grijeha, tako će se do rješenja teško doći bez podjele ceha ili s posve zadovoljnom i netaknutom jednom stranom. Naravno, u izbornoj godini nije isključena ni opcija regulatornog nasilja, na što je ultimativnom porukom bankarima podsjetio premijer Zoran Milanović. Ostaje vjerovati da je to ipak bilo u žaru želje da se umire građani i da im se poruči da Vlada drži stvari pod kontrolom. Eventualnim jednostranim ukazom stvari se neće riješiti, a banke su otvoreno iskazale spremnost na dogovor svih strana, pokazujući da su svjesne dubine problema. Budući da se kod kredita radi o ugovoru dviju strana, intervencije moraju počivati samo na dogovoru i kako je izjavio direktor HUB-ove Direkcije analiza i istraživanja Željko Ivanković "demokratskom pristupu". Za početak, rješenje ne bi smjelo biti protuustavno, mora voditi računa i o ravnopravnosti položaja dužnika u drugim valutama.

Među ostalim, i pri utvrđivanju tečaja konverzije. Banke su, čini se, pritom najsklonije traženju rješenja koje bi uključivalo neku inačicu nekadašnjeg modela tzv. balon kredita. Iznos razlike tečaja stavio bi se u mirovanje na nekoliko godina, ali za razliku od tadašnjeg recepta, ovaj put se razmatra mogućnost da se za to vrijeme ne obračunavaju kamate. Tim se modelom u osnovi kupuje vrijeme, ali i produljuje rok otplate. Međutim, vezano uz dio duga koji predstavlja razliku tečaja franak-kuna u odnosu na onaj koji proizlazi iz donedavno fiksnih 1,2 franka za euro, neki ekonomisti i političari imaju drugačije viđenje. Bivši ministar financija tu vidi prostor da leđa podmetne država, što bi impliciralo izdavanje novih jamstava, a time i povećanje javnog duga.

Radimir Čačić bi pritom upregnuo HNB, i to tako što bi uz nultu kamatu  kreditirao banke, no njegov recept ostao je prilično nedorečen i nejasan. Među financijašima se mogući doprinos HNB-a ipak vidi drukčijim. Kako bi za "ostatak vrijednosti" ili "odgođena potraživanja" banke morale izdvojiti rezervacije, HNB bi im mogao omogućiti da to učine iz viška kapitala, ali ne kroz račun dobiti i gubitka, što bi narušilo devizne pozicije i potaknulo potražnju za devizama i pritiske na tečaj. Sve u svemu, ne treba zanemariti ni utjecaj na monetarne ciljeve i implikacije, od tečaja do deviznih rezervi.Ni ostale opcije nisu bez felera. To svakako vrijedi za interveniranje dodatnim spuštanjem kamate. Prošla takva bila je kroz promjene Zakona o potrošačkom kreditiranju.

Osim što je Vlada time potpuno destimuluirala svaku pomisao na konverziju u eure ili kune, intervencija je držala vodu jedva godinu dana pa se logičnim nameće hipotetsko pitanje što ako 'švicarac' opet pukne. Trenutna je potraga fokusirana na onih 87 posto stambenih CHF dužnika koji su se do prošlotjednog skoka tečaja kako-tako nosili s teretom kredita. Među njima su i mnogi dohodovno ili imovinski dobrostojeći dužnosnici, uključujući i samog ministra Lalovca koji se spletom okolnosti u aktualnom traženju rješenja našao i u sukobu interesa. Premda danas zacijelo većina CHF dužnika živi u više ili manje podnošlivom paklu, možda ipak treba imati na umu da su traume sa švicarcima u prvom redu područje socijalne politike i zaštite najugroženijih.

Slučaj 'franak' je tek pokazna vježba

Očekuje se sličan scenarij nakon oporavka svjetskih kamata

Prekonoćni udar franka koji je u dva dana ojačao gotovo 18 posto prema kuni izazvao je paniku među dužnicima i bankarima u Hrvatskoj. No, radi se o tek pokaznoj vježbi što će se u većem obujmu dogoditi kada krene rast cijena novca na svjetskom tržištu, upozorava Željko Lovrinčević s Ekonomskog instituta. "Najvišu cijenu tog poteza platit će dužnici u tranzicijskim zemljama po principu 'ni luk jeli niti mirisali'", smatra Lovrinčević.  On drži da će se sličan scenarij dogoditi s oporavkom svjetskih kamatnih stopa, no tada će pogođeni biti svi – građani, tvrtke, ali i prezadužena država. "Tada će najveću cijenu platiti ranjive zemlje s velikim neravnotežama i visokim javnim dugom, poput Hrvatske, samo će problem biti neusporedivo gori. Danas razgovaramo o mrvicama, tko će platiti troškove rješavanja franka, a tek stiže pitanje javnog duga", kaže Lovrinčević.