Izgleda da bi ovaj pokušaj privatizacije hotelskih kuća Plat, Maestral i Imperial mogao uspjeti, bar ako je suditi prema kriterijima iz poziva ulagačima na obvezujuće ponude, koji su pristigli ovih dana na njihove adrese. Poslovna zajednica ocijenjuje da su uvjeti za razliku od prošli put jako elastični. Jedina obveza za investitore je ponuditi dobru cijenu, plan poslovanja, ulaganja i razvoja može se ali i ne mora izraditi. Država je pak svoje i interese tvrtki zaštitila klauzulom o ugovornoj kazni od 10 milijuna kuna (pet milijuna manje nego prošli put), s tim da obvezujućoj ponudi treba priložiti ponudbeno jamstvo u iznosu od oko dva milijuna kuna, što nije problem nijednom ozbiljnom investitoru.

E sad, pitanje je zašto tako jednostavno i korektno nije bilo prošli put, i zašto je država izgubila vrijeme i novac? Podsjetimo, na natječaju prije pola godine netko se sjetio u natječaj za sva tri hotela staviti odredbu da se sva ulaganja moraju izvršiti iz vlastitih sredstava, na što su se ulagači pitali za koga su natječaji pisani, i zašto se dio ulaganja ne bi mogao pokriti kreditima? Naravno, od desetaka investitora koji su predali pisma namjere nije se javio nitko i proces je zaustavljen na bar pola godine. Pritom se navedeni hoteli pokušavaju prodati već godinama. 

Ono što prodavatelj možda ne shvaća jest da ovog puta nije izgubljeno samo par mjeseci vremena, nego potencijalno i milijuni kuna od prometa koji se u nekim slučajevima mogao realizirati i u narednoj turističkoj sezoni. Da su u rujnu potpisali kupoprodajne ugovore, ulagači su do proljeća mogli napraviti bar ulaganja nužna da se poveća prihod u hotelima. Ovako, izgubljena je jedna cijela godina. Kažu u Državnom uredu za upravljanje državnom imovinom, kad se već tako dugo čekalo, što ima veze ako se čeka još koji mjesec. Zbog takvog stava i nemamo stranih ulaganja, a i malobrojnim domaćim investitorima dođe da dignu ruke od svega, ma kakvi domoljubi bili.