Nakon kraha irske ekonomije tijekom globalne gospodarske krize, u kojoj je BDP dotadašnjeg ekonomskog tigra doživio snažan pad, ponovno se u irskoj javnosti pojavljuju strahovi od ponavljanja negativnog scenarija s kraja prošloga desetljeća. Protekle su godine, naime, bile u znaku solidna oporavka irskog gospodarstva, koje je bilježilo iznadprosječne stope rasta uzevši u obzir stanje u Europskoj uniji.

Tako je irska ekonomija u drugom kvartalu tekuće godine zabilježila porast od 1,5 posto u odnosu na prvi kvartal, a rast ekonomije u odnosu na isti kvartal prošle godine iznosio je čak 7,7 posto. Oporavak britanskoga gospodarstva, koje je glavni irski vanjskotrgovinski partner, daje pretpostavke i za nastavak pozitivna trenda koji bi i sljedećih godina trebao rezultirati natprosječnim stopama gospodarskog rasta.

Navedena pozitivna kretanja snažno su se prelila na nekretninsko tržište, koje u pravilu burno reagira na ekonomske pomake. Tako je prosječna cijena nekretnine u Dublinu u protekloj godini porasla izrazito visokih 23 posto, da bi se rast po sličnoj stopi nastavio i u ovoj godini, pa su cijene sada na najvišoj razini u proteklih sedam godina. Rast cijena u ostalim dijelovima zemlje nešto je niži, ali i dalje iznosi respektabilnih 15 posto u proteklih godinu dana.

Stoga je irska središnja banka odlučila prevenirati daljnji rast cijena nekretnina u zemlji, i to ograničavanjem novoizdanih hipotekarnih kredita na 80 posto procijenjene vrijednosti nekretnine. Predloženo je i da se ograniči broj zajmova koji za 3,5 puta premašuju vrijednost vjerovnikovih primanja. Takve su mjere plod negativnih iskustava iz bliske prošlosti, kad su se cijene nekretnina u krahu nekretninskoga tržišta tijekom 2008. i više nego prepolovile u odnosu na vrhunac tržišta 2007. godine. Pri samom kraju tadašnjeg nekretninskog balona nešto više od trećine zajmoprimaca primalo je iznose kredita u punom iznosu procijenjene vrijednosti nekretnine, koje su tada dosezale nerealno visoke razine.

Globalna kriza koja je kulminirala propašću investicijske banke Lehman Brothers dovela je do sloma cijena nekretnina, nenaplativosti kredita, kraha tržišta hipotekarnih obveznica i porasta troškova zaduživanja irske države, pa je tako na vrhuncu krize prinos na irsku državnu obveznicu s rokom dospijeća od deset godina iznosio gotovo 15 posto. Spašavanje banaka uz međunarodnu pomoć i pokrenute reforme koje su rezultirale oporavkom gospodarstva spustili su prinos na spomenutu obveznicu na trenutačnih 1,5 posto. Sadašnja razina kreditiranja kupnje nekretnina iznosi 3,8 milijardi eura u tekućoj godini, što je znatno povećanje u odnosu na proteklu godinu, kad je taj iznos bio 2,5 milijardi, ali neusporedivo s vrhuncem nekretninskog balona 2006. godine, kada je kreditna aktivnost u nekretninskom sektoru dosegnula vrtoglavih 40 milijardi eura. Doduše, tadašnje je doba uz rast cijena obilježila i snažna građevinska aktivnost, dok je današnji rast cijena, među ostalim, posljedica nedostatka stambenih jedinica.

Najavljene mjere irske monetarne vlasti očekivano su naišle i na protivljenje određenih krugova, ponajprije velikih komercijalnih banaka. Jeftin novac i izrazito visoka likvidnost sustava omogućavaju im kreditiranje velika broja vjerovnika, a najbolje klijente bili bi spremni kreditirati većim iznosima od onih koji bi trebali biti dopušteni prihvati li se prijedlog središnje banke. Prema nekim procjenama komercijalnih banaka, predložene mjere otežale bi hipotekarno kreditiranje za gotovo dvije trećine klijenata koji žele kupiti svoju prvu nekretninu.

Iskustva nekih drugih zemalja koje su uvele slična ograničenja, primjerice Švedske, koja je kreditiranje kupnje nekretnine ograničila na 85 posto procijenjene vrijednosti, pokazuju da se kupci okreću rodbini koja im pomaže u prikupljanju ostatka novca za kupnju nekretnine. Što se konačne odluke o uvođenju spomenutih mjera za sprječavanje nastanka novog nekretninskog balona  tiče, za pretpostaviti je da će ograničenje svakako biti uvedeno, ali će razina možda biti nešto viša od predložene, kako bi se uvažile i želje poslovnih banaka, koje imaju sve veće zalihe slobodnih novčanih sredstava.