Zahvaljujući revoluciji u načinu vađenja nafte i plina iz škriljevca – hidrauličkom frakturiranju – Sjedinjene Američke Države su na najboljem putu da potisnu Saudijsku Arabiju na drugo mjesto popisa najvećih proizvođača i izvoznika nafte. No, Saudijci prelaze u protunapad namećući niske cijene nafte, niže od proizvodnih cijena američkih firmi koje buše škriljevac. Rezultat tog rata je da je ponuda puno veća od potražnje, pa je trenutno cijena nafte četvrtinu manja nego ljetos.

Bumerang revolucije

Barel (159 litara) sirove nafte tipa WTI je prošlog tjedna na svjetskom tržištu koštao manje od 75 američkih dolara, što znači da je bio jeftin kao prije četiri godine. Dok je za potrošače taj razvoj na tržištu povoljan, za mnoge zemlje proizvođače nafte on ima vrlo negativne posljedice. “Sjedinjene Američke Države se doživljavaju kao novo bojno polje”, kaže za Deutsche Welle Amrita Sen iz analitičke tvrtke Energy Aspects.

Hidrauličko frakturiranje,  metoda crpljenje nafte i plina iz škriljevca, gdje se u stijene duboko ispod površine zemlje utiskuju kemikalije kako bi na površinu dospjeli željeni energenti, zaslužno je za velik uzlet američke industrije. Proizvodnja sirove nafte je prema navodima američke službe za energiju Energy Information Administration (EIA) u SAD-u zahvaljujući toj metodi po prvi put nakon 1970-ih godina iznosila više od devet milijuna barela dnevno. “Kada je riječ o sirovoj nafti ili o drugim fosilnim gorivima, SAD je toga prepun”, kaže Edward Morse, voditelj analize fosilnih goriva u velikoj američkoj banci Citigroup.

Novi pristup

Zato SAD preplavljuje svijet jeftinom naftom. To dovodi do smanjenja zarade, posebno u zemljama proizvođačima i izvoznicama nafte koje su donedavno dominirale svjetskim tržištem, poput primjerice Saudijske Arabije, najvećeg proizvođača nafte unutar kartela OPEC. Dosada su Saudijci na taj razvoj odgovarali protumjerama poput smanjenja vlastite proizvodnje – pokušavajući na taj način koliko-toliko zadržati razinu cijene po barelu. No početkom studenoga promijenili su taktiku pa sada kupcima američke nafte nude i poseban popust kako će kupovali njihovu naftu. Iza te se taktike skriva jasna namjera – Saudijska Arabija želi iskušati dokle je američka naftna industrija spremna ići. Hidrauličko frakturiranje relativno je skup način crpljenja nafte i ako cijena na svjetskom tržištu suviše padne, proizvodnja se više neće isplatiti, što će za posljedicu imati i pad zamaha američkoga gospodarstva. No mišljenja o tome gdje se ta “granica boli” nalazi, vrlo se razlikuju. Tako primjerice analitičarka Sen smatra kako “tržište treba dugoročne investicije i za njih cijena od 90 dolara za barel predstavlja donju granicu”. S druge strane EIA naglašava kako su troškovi proizvodnje nafte hidrauličkim frakturiranjem znatno opali te da neproduktivni proizvođači pokrivaju tek manji dio tržišta.

Na potezu kartel

“Čak i kada bi cijena po barelu pala ispod 75 dolara, ekonomski rast bi i sljedeće godine ostao na istoj razini kao sada”, tvrdi stručnjak Citigroupa Morse. Osim toga, zasad je nejasno i je li Saudijska Arabija trenutno u stanju svoju strategiju borbe niskim cijenama nametnuti drugim zemljama članicama OPEC-a. Nekima od njih je zbog već sada niskih cijena nafte na svjetskom tržištu voda već doprla do grla. Zbog toga se s velikim nestrpljenjem i napetošću očekuje novi sastanak kartela danas u Beču. Promatrači smatraju da će to biti burna sjednica na kojoj će doći do ozbiljnog sukoba različitih interesa.

Prednost

Poticaj rastu

Za potrošače je ovaj rat cijenama prava blagodat. Energy Information Administration (EIA) polazi od toga da će cijena benzina u SAD-u sljedeće godine biti kao prije četiri godine, a po procjenama Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) smanjenje cijene nafte za deset posto donosi porast svjetskoga gospodarstva za 0,2 posto. Što je nafta jeftinija to se više smanjuju i troškovi proizvodnje tvrtki širom svijeta, a potrošačima ostaje više novca.