Globalna ekonomija je poput zrakoplova kojemu svi motori moraju biti ispravni želi li uspješno uzletjeti te izbjeći oblake i oluje. Nažalost, njoj je samo jedan motor ispravan, a to je anglosfera (SAD i njoj bliska Velika Britanija).

Drugi motor, eurozona, nakon anemičnog ponovnog pokretanja poslije krize 2008. već dugo kašljuca. Točnije, od nove recesije pa čak i deflacije dijeli je samo jedan veći potres. Isto tako, treći motor, odnosno Japan samo što ne ostane bez goriva nakon godine obilježene fiskalnim i monetarnim poticajima. A sada i gospodarstva u usponu (četvrti motor) bilježe naglo gospodarsko usporavanje kako se povoljni vjetar u leđa koji je trajao gotovo cijelo desetljeće (pritom mislim na kineski ubrzani rast, nulte kamatne stope, kvantitativno olakšanje od strane američke Banke saveznih rezervi te robni super-ciklus) polako počinje pretvarati u nepovoljni olujni vjetar. Dakle, nameće se pitanje može li i koliko dugo globalna ekonomija ostati u zraku ako je pogoni samo jedan motor. Slabosti u ostatku svijeta podrazumijevaju jači dolar, što će neminovno oslabjeti američki rast. Kako se usporavanje u ostatku svijeta bude produbljivalo, a dolar jačao, SAD neće uspjeti dugo se braniti od sveprisutnih nevolja premda se domaća potražnja doima snažnom i otpornom.

Utjecaj cijene nafte
Pad cijene nafte doista omogućuje jeftiniju energiju kako proizvođačima, tako i kućanstvima, ali nanosi štetu izvoznicima energije i njihovoj potrošnji. Iako je pojačana opskrba, dijelom iz sjevernoameričkih zaliha nafte iz škriljevca uzrokovala pad cijena, drugi uzrok je i slabija potražnja u eurozoni, Japanu, Kini i mnogim tržištima u usponu. Nadalje, ustrajno niske cijene nafte izazivaju pad ulaganja u nove kapacitete, što dodatno podriva globalnu potražnju.

U međuvremenu, volatilnost tržišta je u usponu, a popravak je još u tijeku. Loše vijesti na makro razini katkad su dobre za pojedina tržišta jer u tom slučaju pravovremena politička reakcija može utjecati na porast cijene kapitala i imovine. No najnovije loše vijesti na makro razini bile su loše za pojedinačna tržišta zbog percepcije političke inercije. Primjerice, Europska središnja banka nesigurna je koliko proširiti vlastitu bilancu otkupom državnih obveznica, dok je japanska središnja banka tek sada odlučila povisiti stopu kvantitativnog olakšanja nakon dokaza da ovogodišnje povećanje stope poreza na potrošnju usporava rast te da će ga daljnja porezna opterećenja najavljena za sljedeću godinu dodatno oslabjeti. Po pitanju fiskalne politike Njemačka se i dalje opire prijeko potrebnom poticaju za jačanje potražnje u eurozoni.

A Japan se doima odlučnim u namjeri da nametne drugo povećanje stope poreza na potrošnju koji će neupitno opteretiti rast.Nadalje, američka Banka saveznih rezervi odbacila je kvantitativno olakšanje te pokazuje kako je spremna pokrenuti rast kamatnih stopa prije nego što su tržišta i burze to očekivali. Ne odgodi li Banka saveznih rezervi najavljeno povećanje kamata za razdoblje kada će se nevrijeme u globalnoj ekonomiji smiriti, riskira prekid uzleta i istu sudbinu kao i brojna druga gospodarstva u posljednjih nekoliko godina.I glavna gospodarstva u usponu zapala su u nevolje. Od pet zemalja BRICS-a, Brazil, Rusija i Južna Afrika su jako blizu recesiji. Najveća, Kina, nalazi se usred strukturalnog usporavanja zbog kojega će se stopa rasta s današnjih sedam posto u naredne dvije godine spustiti na blizu pet posto. Istodobno se hvaljene reforme s ciljem rebalansa rasta s fiksnih ulaganja prema potrošnji odgađaju dok predsjednik Xi Jinping ne konsolidira vlast. Kina će možda uspjeti izbjeći prisilno slijetanje, ali čini se neizbježnim da to slijetanje neće biti nimalo ugodno i lako.

Rast nejednakosti
Rizik globalnog kraha je nizak jer se smanjenje financijske poluge uredno provodi u većini naprednih gospodarstava, učinci fiskalnog opterećenja su niži, monetarna politika i dalje je prihvatljiva, a reflacija kapitala imala je pozitivne učinke na bogatstvo. Nadalje, mnoge zemlje u usponu i dalje bilježe snažan rast, imaju povoljne makroekonomske mjere te počinju provoditi strukturalne reforme koje će pozitivno utjecati na rast. Usto, američki rast ipak može pružiti dovoljno energije za održavanje globalne ekonomije u zraku – bar zasad. Međutim, pred nama se nalaze ozbiljni izazovi. Privatni i javni dug u naprednim gospodarstvima svijeta i dalje je visok te u usponu – možda je čak i neodrživ, napose u eurozoni i Japanu. Rast nejednakosti uzrokuje redistribuciju prihoda prema onima sklonijima štednji (bogatima i korporacijama), a naglašavaju ga tehnološke inovacije usmjerene na kapital i uštede u pogledu radne snage.

Ova kombinacija visoke razine duga i rasta nejednakosti možda je izvor sekularne stagnacije koja u političkom smislu otežava provedbu strukturalnih reformi. Tako uspon nacionalističkih, populističkih i nativističkih stranaka diljem Europe, Sjeverne Amerike i Azije uzrokuje otpor javnosti prema slobodnoj trgovini i migraciji radne snage, što bi moglo dodatno oslabjeti globalni rast. Umjesto da ojačaju kreditiranje u stvarnoj privredi, nekonvencionalne monetarne mjere uglavnom su od bogataša napravile super bogataše te su tako oni ponajviše profitirali od reflacije imovine i kapitala. No sada reflacija možda utječe na stvaranje balona na području cijena imovine, a nada da će mudre mjere na makro razini spriječiti puknuće tog balona zasad je samo to – puka nada.

Rizici i financijska zaraza
Nasreću, jačanje brojnih geopolitičkih rizika: na Bliskom istoku, Rusiji i Ukrajini, u Hong Kongu te teritorijalnih sporova između Kine i njezinih susjeda, zajedno s geo-gospodarskim prijetnjama kao što su ebola i globalne klimatske promjene, zasad nisu dovele do financijske zaraze. No sve to i te kako utječe na usporavanje kapitalne potrošnje jer svi čekaju da vrijeme neizvjesnosti prođe. Dakle, globalnu ekonomiju pogoni samo jedan motor, piloti moraju pronaći put kroz zlokobne olujne oblake, a među putnicima izbijaju sukobi. Kad bi bar na tlu čekale ekipe hitne pomoći.

© Project Syndicate, 2014.