Gubitak prava na penale

U odluci pod brojem Pž-4049/02 Visoki trgovački sud RH je zauzeo stajalište da vjerovnik ne može zahtijevati i naknadu štete i penale (ugovornu kaznu). Pravo naručitelja iz ugovora o građenju na isplatu penala zbog zakašnjenja u izvođenju radova i pravo na naknadu štete procjenjuje se prema odredbama ugovora, a podredno i odredbama Zakona o obveznim odnosima, osim u onim pitanjima koja su uređena prisilnim propisima. Obzirom da Ugovorom nije izričito potpuno ili djelomično otklonjena primjena Posebnih uzanci u građenju (dalje Uzance), smatra se da su stranke pristale na primjenu pravila iz Uzanci, pa i one čine sastavni dio ugovora. Odredbom čl. 4. Ugovora određeno je da ako izvođač svojom krivnjom ne završi radove u ugovorenom roku, plaća naručitelju ugovorenu kaznu u visini jednog promila vrijednosti nedovršenih radova za svaki dan zakašnjenja, ali ukupni iznos ugovorne kazne ne može biti veći od 5% vrijednosti ugovorenih radova.

Zahtjev za ostvarivanje prava na ugovornu kaznu može se podnijeti najkasnije do završetka konačnog obračuna. Ako šteta koju je ugovaratelj – vjerovnik pretrpio zbog neurednog ispunjenja ugovornih obveza od ugovaratelja – dužnika obveze prelazi iznos ugovorne kazne, vjerovnik može zahtijevati i iznos naknade štete koji prelazi visinu ugovorne kazne. Na ovaj način je u ZOO propisano da vjerovnik gubi pravo na ugovornu kaznu zbog zakašnjenja ako je primio ispunjenje obveze, a nije bez odgađanja priopćio dužniku da zadržava svoje pravo na ugovornu kaznu (čl. 273. ZOO).