Tržište biogoriva jedno je od onih energetskih tržišta čije je funkcioniranje izravno definirano obvezama koje je Hrvatska preuzela prema klimatskih ciljevima Europske unije. Biodizel Vukovar vodeći je domaći proizvođač biogoriva, a njegov čelni čovjek naftni inženjer Hrvoje Merki.

1. Kako ocjenjujete trenutnu situaciju na domaćem tržištu biogoriva?

Trenutna situacija na tržištu biogoriva u Hrvatskoj više nego izazovna iz više razloga. Trenutno najveći problem je taj što su domaći proizvođači biogoriva totalno zbunjeni jer ne znaju kakva pravila vrijede u 4. kvartalu ove poslovne godine. Država jednostavno nema novca za isplatu novčanih poticaja. Potražnja postoji i sukladno postojećem zakonu o biogorivima za prijevoz, proizvođač bi trebao svjesno prodati biodizel ispod proizvodne cijene, i to po cijeni 4,40 HRK/lit koju određuje Ministarstvo gospodarstva (MINGO), znajući kako agencija HROTE neće isplatiti novčani poticaj u iznosu 2,20 HRK/lit. Stoga su proizvođači goriva razvili višeslojne prodajne strategije za hrvatsko i inozemno tržište kako bi nastavili normalno poslovati.

Evo primjera, INA d.d. želi kupiti u 4. kvartalu velike količine biodizela, naravno po cijeni koju određuje MINGO jer je to cijena puno niža cijena od europskih kotacija, a mi ne želimo prodati gorivo po toj cijeni jer nismo sigurni hoće li nam uopće biti isplaćena razlika do pune proizvodne cijene.

Poznato je da se susrećete s brojnim preprekama u poslovanju. Koje biste ocijenili kao najtežima?

Najveći problem je nepostojanje pune kontrole tržišta biogoriva! Mnogi dionici postojećeg zakonodavnog okvira za biogoriva za prijevoz se ne pridržavaju zakona. Moram pohvaliti INA d.d., kao najvećeg hrvatskog distributera goriva u Hrvatskoj, koja se zaista trudi poštivati zakon pa stoga i kupuje najveće količine biodizela na tržištu. Također moram pohvaliti i linijske prijevoznike putnika tj. autobusne tvrtke koje također kupuju zavidne količine biodizela. Ostali dionici, iako su obvezni prema zakonu, ili uopće ne kupuju biodizel jer znaju kako ih nitko ne kontrolira ili kupuju male gotovo zanemarive količine čisto kako bi izbjegli prekršajne odredbe zakona.

Osim nedostatka kontrole, ostali veliki problemi su nepostojanje komunikacije između dionika, namjenski novci troše se nenamjenski u državnom proračunu, brojne sudske žalbe i tužbe kojima se proizvođači biogoriva pokušavaju zaštiti od netočnih pravnih odluka agencije HROTE.

Vaša tvrtka dio je međunarodne grupacije. Kako se poslovanje i proizvodnje biodizela uspoređuje s nekim drugim zemljama regije. Imamo li komparativnih prednosti?

Društvo Biodizel Vukovar d.o.o. pripada međunarodnoj grupaciji iz Slovačke. U grupi imamo 6 tvornica smještenih u 4 europske države. To su Češka, Slovačka, Mađarska i Hrvatska. Sedmi smo po proizvodnji biogoriva u Europi. Proizvodimo gotovo 285.000 tona biodizela i 190.000 m3 bioetanola na godinu. Prihodi se kreću oko 500 milijuna EUR i zapošljavamo oko 400 radnika.

U svim navedenim državama radimo zaista uspješno dok jedino u Hrvatskoj imamo ovakve probleme.
Ja, kao izvršni direktor, jednostavno ne mogu objasniti svojim dioničarima kako to jedna europska država ne poštiva vlastite zakone.

Kao tržište nemamo niti jednu komparativnih prednosti uspoređujući nas s Europom. Ako gledamo regiju, jedino Hrvatska ima dvije rafinerije i 2 tvornice biodizela, dok Slovenija nema proizvođača, a BIH i Srbija nemaju čak niti aktivne proizvođače niti zakonodavni okvir.

U kojim količinama koristite domaću sirovinu? Imate li problema s kvalitetom ili dostupnim količinama?

Uvijek planiramo i kupujemo sve dostupne količine domaće sirovine tj. sirovog degumiranog repičinog ulja s ISCC certifikatom. Na žalost to čini manje od 20% naših potreba pa stoga sve količine nabavljamo u Europi i manje količine iz Srbije. Kvaliteta mora zadovoljavati našim strogim zahtjevima pa stoga kupujemo repičino ulje, metanol i kemikalije od najboljih dobavljača iz Europe.   

Korištenje biogoriva, odnosno umješavanja biodizela zakonska je obveza svih distributera goriva. Da li svi ispunjavaju svoju obvezu?

To pitanje trebate uputiti Ministarstvu gospodarstva koje je odgovorno za kontrolu i provedbu Zakona o biogorivima za prijevoz. Kada bi se svi pridržavali zakona, vrlo brzo stigli bi i drugi ulagači u Hrvatsku.

Poštuje li država svoje obveze prema proizvođačima?

Ne. Republika Hrvatska je donijela vlastite zakone, pravilnike, uredbe i odluke, te nacionalne akcijske planove i nažalost se toga mnogi dionici uopće ne drže. Na temelju istih su ulagači donijeli poslovnu odluku i uložili ozbiljni kapital. Hrvatska je postala europska država prošle godine, a biogoriva su dugogodišnji projekt kojeg je 2009. godine direktivom 2009/28/EU donijela Europa. Hrvatska duguje velike iznose proizvođačima biodizela za proizvodnju tijekom 2012. i 2014. godine. Mi kao proizvođač želimo se baviti isključivo proizvodnjom, a ne gubiti vrijeme po sudovima. Nadam se kako će nas ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak pozvati uskoro na medijaciju jer smatram kako se sve može riješiti dogovorom.

Postoje li i neki alternativni modeli organizacije tržišta od ovog koji je na snazi u Hrvatskoj?

Europa je puna primjera kako se to može dobro organizirati. Odličan primjer je Njemačka koja je svjetski lider u proizvodnji i smješavanju biogoriva. Njemačka je mudro godinama gradila i osnaživala svoju vlastitu proizvodnju, uvela snažne zakone i kazne za nepridržavanje zakona, biogorivo nije bilo opterećeno nikakvih trošarinama, a kada je jako osnažila tu industrijsku granu tek onda je uvela trošarine na biogoriva.

Što je s uvoznim biogorivom? Jeste li pod cjenovnim pritiskom?

Nemam točne podatke o uvozu biogoriva, ali mislim kako uvoza biogoriva niti nema. Zašto? Vrlo jednostavno! Prosječna cijena biodizela prema Platts kotaciji (AAWGI00) za listopad 2014. godine iznosi 708,72 EUR/t na paritetu FOB Rotterdam, dok u Hrvatskoj ona iznosi 655,52 EUR/t na FCA paritetu tvornice. Kada to sve svedemo na DAP/DDP paritet kupca tada je vrlo očito kako je biodizel proizveden u Hrvatskoj puno jeftiniji za krajnjeg kupce jer ga može kupiti ispod proizvodne cijene. Europsko biogorivo u trenutnoj situaciji jednostavno ne može uopće ući na hrvatsko tržište.

Kako ste riješili česte probleme s mikrobiološkim zagađenjima koja znaju nastati u biogorivima?

Mogu se pohvaliti kako smo u zadnje tri godine uložili zaista mnogo novca i truda u higijenu cijelog lanca distribucije goriva od tvornice biodizela do rafinerija goriva ili spremnika goriva krajnjeg kupca. Koristimo vrhunski biocid, kontroliramo mikrobiologiju goriva u 5 kritičnih točaka distributivnog lanca. Jedini na tržištu uz INA-u posjedujemo skupi laboratorijski uređaj luminometar za brzo mjerenje mikrobiološkog zagađenja u biogorivu. Mikrobiološko onečišćenje u našem proizvodu je izrazito nisko i iznosi manje od 1,5 pg/mL cATP koncentracije što je višestruko bolje od europske konkurencije pa stoga mogu zaključiti kako je to jedna od naših komparativnih prednosti.