Razvoj i liberalizacija tržišta energije u Hrvatskoj vjerojatno je najvažniji makroekonomski trend koji je trenutno prisutan u Hrvatskoj.

Energetski sektor posljednji je segment domaće ekonomije koji ulazi u tranziciju iz socijalističkog ustroja u sustav temeljen na načelim slobodne, tržišne ekonomije. Radi se o istom procesu koji je, primjerice, prije desetak godina prošao telekomunikacijski sektor, a koji je u konačnici kroz tržišnu konkurenciju doveo do razvoja novih usluga, poboljšanja postojećih i niže cijene za krajnje korisnike. Ipak, uza sve benefite koje je donio, proces liberalizacije telekom tržišta nije u potpunosti završio kako je to bilo zamišljeno, prvenstveno zbog vrlo malog broja ozbiljnih tržišnih natjecatelja.

Kako je svako tržište kvalitetno i atraktivno onoliko koliko je konkurencija na njemu jaka, tako su i pouke iz telekomunikacijskog sektora iznimno važne i za sve one koji donose odluke o budućem funkcioniranju tržišta. Primjerice, iako je proces liberalizacije domaćih tržišta električne energije i prirodnog plina formalno počeo prije 5 godine, u svom punom obimu zaživio je tek nedavno. Od prošle godine hrvatski građani i poduzetnici tako mogu birati između više dobavljača električne energije. Alternativni opskrbljivači količinski danas drže više od 10 posto domaćeg tržišta električne energije, dok s druge strane domaći potrošači trenutno u formi vrlo niskih cijena struje uživaju plodove rastuće konkurencije. 
 

Cijena energije
Ipak, valja reći kako su aktualne cijene električne energije danas u znatnoj mjeri posljedica niza povoljnih faktora na regionalnom, pa i europskom tržištu. Te okolnosti – sasvim je sigurno – neće trajati vječno, pa se nameće zaključak kako će prije ili kasnijedomaći potrošači biti suočeni i negativnim aspektima slobodnog energetskog tržišta i cijene energije formirane bez ikakve regulativne ograde. Takav šok – a mogao bi uistnu biti šok – svakako će bolje podnijeti oni potrošači koji na njega budu spremni, odnosno oni koji već danas razumiju sve prednosti, ali i rizike liberaliziranog tržišta energije.

Utoliko, potrebno je shvatiti kako je stvaranje otvorenog energetskog tržišta proces koji se ponajprije događa u glavama potrošača, a često može biti i kontraproduktivan. Primjer takvog procesa nedvojbeno je i poptuno otvaranje domećg tržišta naftnih derivata. Nakon više od deset godina polu-otvorenog sustava u kojem je država temeljem nekih tržišnih benchmarka određivala maksimalnu cijenu, od prve polovice ove godine tih ograničenja više nema. Iako se u medijima bučno najavljivao nastanak modernog, dinamičnog tržišta s učestalim promejnama cijena i deferencijacijom benzinskih postaja po zemljopisnoj lokaciji, zasad se u praksi vrlo malo toga može vidjeti.
 

Kao i nekoć, cijene derivata i dalje su vezane za cijena na regionalnom tržištu i za tečaj američkog dolara, no prodajne marže prepuštene poslovnoj politici trgovaca. U takvim okolnostima, ali i s obzirom na visoku koncentraciju tržišta u rukama svega nekoliko jakih igrača, konkurencija u cijeni, uslugama i kvaliteti nije još dosegnula one razine kojima su se neki nadali. Na kraju, tu je i tržište prirodnog plina, koje je suprotno očekivanjima, tijekom protekle godine doživjelo novi regulativni udar, ovaj put u vidu produljenja roka za otvaranje tržišta opskrbe kućanstava na daljnje tri godine. Iako će mnogi tu mjeru tumačiti u kontekstu višegodišnjih nesuglasica Hrvatske vlade i mađarskog MOL-a oko upravljanja Inom, činjenica jest da bi, uz sve financijske obveze koje iz otvranja tržišta proizlaze, znatan broj domaćih distributera plina bio u ozbiljnim problemima. 

Efekt liberalizacije
Dok se to pitanje ne riješi – a bezuspješno se rješava već desetljećima – puna liberalizacija plinskog tržišta u Hrvatskoj neće rezultirati s željenim efektima. Dakako, ta činjenica ne smije biti opravdanje za oklijevanje s otvaranjem tržišta, no pritom je vrlo bitno potrošačim – ponajprije kućanstvima – objasniti kako će liberalizacija u plinskom sektoru, za razliku od električne energije, vjerojatno na kratki rok izazvati negativne efekte, kako cjenovno, tako i što se tiče pouzdanosti opskrbe. To nije scenarij koji će itko, a naročito politika, poželjeti, no dobre su šanse kako bi mogao biti neumitan. Ipak, takvo otvoreno tržište energije nudit će velike mogućnosti – za one koji te mogućnosti budu znali iskoristiti.