Edukacija građana u razvrstavanju otpada nešto je što treba svakodnevno provoditi ako se želi polučiti uspjeh u efikasnom gospodarenju otpadom, bio je jedan od zaključaka panel diskusije na temu primarne selekcije otpada  na konferenciji “Gospodarenje otpadom – Primarna selekcija otpada i spalionice” u organizaciji Poslovnog dnevnika.

U nastavku donosimo odgovore na pitanja postavljena od strane publike:

Odgovara Sven Müller, FZOEU

Jeste li spremni sufinancirati projekte alternativnih tehnologija zbrinjavanja otpada?

Iz pitanja je nejasno što su 'alternativne tehnologije'. Generalno možemo reći da Fond  odobrava sufinanciranje projekata koji su sukladni pozitivnim propisima RH i za koje se održivost dokaže feasibility studijom koja osim ekonomske uzima u obzir i druge kriterije poput prometnih i socijalnih, a tehnologija koja se koristi nalazi se među tehnologijama najbolje raspoložive prakse (best available tehnology).

Molim Vas objasnite moralne opcije koje ste spomenuli, kako objašnjavate da spalionice ispuštaju toksine koji su kancerogeni? Mogućnost novih bolesti koje će se razviti ako dopustite financiranje spalionica u Zagrebu ( Hrvatskoj) – gdje je tu Vaša moralna opcija?

Za svaku vrstu tehnologije ili tehnološkog rješenja, postoje granične vrijednosti za emisije koje izlaze iz postrojenja. Direktivom o industrijskim emisijama tako su jasno propisane i granične vrijednosti i za spalionice otpada. Govorimo o egzaktnim kriterijima, a ne subjektivnoj procjeni ili ocjeni. Ako već govorimo o kategoriji 'moralnosti', bitno je istaknuti da je moralno gospodariti otpadom uz primjenu najboljih tehnologija, a nemoralno bacati otpad u okoliš ili neobrađeni odlagati na odlagališta.

Koliko je financiranih kontejnera, vozila i druge opreme napravljeno baš u Hrvatskoj?

Naši su korisnici obveznici javne nabave i u skladu s time provode nabavu proizvoda za koje dobiju sredstva Fonda. Fond nema utjecaja na odabir dobavljača niti proizvođača opreme. Prema našim saznanjima svi su dobavljači hrvatska trgovačka društva, međutim sama oprema ne mora biti nužno proizvedena u Hrvatskoj.

Koliko od pet milijardi investicija će biti potrošeno u hrvatskim tvornicama?

Taj se iznos odnosi na centre za gospodarenje otpadom i velik dio otpada na građevinski sektor. Vjerujemo da će se tvrtke iz Hrvatske javljati na natječaje, samostalno ili u konzorcijima u slučajevima kad se nude  radovi i usluge koji zahtijevaju specifična znanja i iskustva koje pojedine tvrtke iz Hrvatske nemaju. 

Zašto je novom uredbom predviđeno da povremeni korisnici plaćaju hladni pogon samo 4 mjeseca?

Određeno je da status nerezidenta ima korisnik usluge koji koristi nekretninu na obračunskom mjestu do 4 mjeseca u kalendarskoj godini, ali to ne znači da oni hladni pogon plaćaju samo 4 mjeseca. Naime, obveza je nerezidenta plaćati doprinos za otpad sukladno Odluci grada ili općine cijelu godinu, dok korisničku naknadu koja ovisi o količini otpada plaća samo u obračunskom razdoblju u kojem je koristio uslugu.

Kako mislite riješiti troškove ako kućanstvo mora imati pristup reciklažnom dvorištu – zelenom otoku do 300 m s obzirom na raštrkanost zemlje? Hoće li država sufinancirati svako reciklažno dvorište primjerice u Zagorju u svakoj kući?

Prije svega potrebno je razlikovati da reciklažno dvorište nije zeleni otok. Reciklažno dvorište je ograđeni prostor na kojem se odvojeno sakuplja otpad po vrstama propisan Pravilnikom o gospodarenju otpadom, uz stalnog zaposlenika. Razmještaj reciklažnih dvorišta ovisi o broju stanovnika kako je propisano Zakonom o održivom gospodarenju otpadom. Općina koja ima više od 1.500 stanovnika dužna je osigurati funkcioniranje najmanje jednog reciklažnog dvorišta i još po jedno na svakih idućih 25.000 stanovnika na svojem području. Zeleni otok je dio javne površine na kojem se nalaze spremnici za otpadni papir, metal, staklo, plastiku i tekstil. Pitanje se ustvari odnosi na spremnike i zelene otoke, a ne na reciklažna dvorišta. Uredbom o komunalnom otpadu određena je  udaljenosti smještaja spremnika za odvojeno prikupljanje otpadnog papira, metala, stakla,plastike i tekstila od najviše 300 metara hoda od obračunskog mjesta unutar područja pružanja javne usluge i takav način određivanja ima za cilj učiniti te spremnike dostupnim svakom građaninu.  Kako iz prethodno navedenog proizlazi, zeleni otok neće biti za svaku kuću već će više kućanstava zajedno koristiti isti zeleni otok. Nabavu spremnika općinama i gradovima sufinancira Fond.

Hoćemo li do 2020. postići da gorivo iz otpada postane vrijedan industrijski energent što bi značilo industrijsko, gospodarski i ekološki boljitak?

Proizvodnja prvog goriva iz otpada počinje otvaranjem CGO-a Marišćina  i Kaštijun, a za to će gorivo biti definirani kriteriji kvalitete kako bi se moglo koristiti kao industrijski energent u Hrvatskoj. Nadamo se da će se infrastruktura u Hrvatskoj prilagoditi tom novom energentu kako bismo u energetskoj bilanci Hrvatske omogućili korištenje goriva koje se tretira kao obnovljivi izvor i uz određene uvjete korištenja, povezano je sa smanjenim naknadama za CO2.  

Jeste li sklopili ugovor  s cementarama za plasiranje RDF-a kako piše u članku 10 ugovora a EU?

Gorivo iz otpada proizvodi se u Centrima za gospodarenje otpadom koji imaju svoje uprave odgovorne za poslovanje Centra i svoje vlasnike, u pravilu županije. Poslovanje centra i plasman proizvoda koje centar proizvodi, poput goriva iz otpada, odgovornost je uprave i vlasnika centra.  

Ministar je spomenuo osiguranih 4,8 milijardi kuna iz kohezijskog fonda, što smatra pod tim „osigurano“? Aplicirate li na njih i u budućnosti ili su ta sredstva već dobivena?

Ukupna vrijednost centara za gospodarenje otpadom je 4,8 milijardi kuna, a za to će se osigurati 90% sufinanciranja i to 70% iz EU fondova, a ostatak do 90% osigurat će se iz Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost.

Što se tiče sredstava iz EU fondova, radi se o sredstvima za projekte gospodarenja otpadom koja su rezervirana u okviru Operativnog programa iz područja konkurentnosti i kohezije, a koja će se sufinancirati sredstvima iz Europskog fonda za regionalni razvoj i Kohezijskog fonda. Projekti će se odobravati pojedinačno, a sama sredstva trošiti tijekom provedbe projekata.

Koje su financijske, ekološke i zdravstvene prednosti spaljivanja? Gdje s otrovnom šljakom, ostatkom od spaljivanja?

Da bi se prikazale prednosti jedne tehnologije potrebno ju je usporediti s drugom vrstom tehnologije. Sukladno europskim smjernicama a prije svega i hijerarhiji gospodarenja otpadom najveće prednosti ima recikliranje otpada, onda dolazi energetska oporaba otpada te na kraju spaljivanje s niskim stupnjem iskorištavanja energije. Sukladno Direktivi o otpadu  ako je energetska efikasnost manja od 65% onda se to postrojenje ne smatra "energetskom oporabom" tj. nije na četvrtoj stepenici u hijerarhiji gospodarenja otpadom već na petoj stepenici – . "zbrinjavanje otpada")  i/ili odlaganje otpada. Energane na otpad, tj. postrojenja za energetsku obradu otpada koji se ne može reciklirati dio su cjelovitog sustava gospodarenja otpadom. Ta vrsta obrade ima financijske, ekološke i zdravstvene prednosti u odnosu na spaljivanje otpada bez korištenja energije ili odlaganju neobrađenog otpada, a što je trenutna praksa u Republici Hrvatskoj. Što se tiče pitanja o šljaki, iskustva iz drugih članica EU poput Njemačke, Nizozemske, Danske, Belgije, Francuske, Češke ili Velike Britanije pokazuju da se šljaka može mehanički obraditi i nakon odvajanja metala koristiti kao zamjenski materijal u građevinskom sektoru, izgradnji cesta, parkirališta i odlagališta. Za takve primjene postoje smjernice i dokumenti o potrebnoj kemijskoj kvaliteti zamjenskog materijala.

Što je sa sanacijom deponija građevinskog otpada? Je li moguće sanirati više deponija komunalnog otpada uz sufinanciranje Fonda na područje iste jedinice lokalne samouprave? 

Fond sufinancira sanaciju svih službenih odlagališta u Hrvatskoj, neovisno o tome na kojem se području nalaze, niti je li jedan ili više njih na području iste jedinice lokalne samouprave. Međutim, odlagališta građevinskog otpada uglavnom su divlja odlagališta, a za sanaciju divljih odlagališta zadužena jedinica lokalne samouprave.

 Budu li koncesionari preuzimali stare auto gume od građana i na koji način?

Ovlašteni skupljači otpadnih guma mogu ih od građana preuzeti putem svojih privremenih skladišta. Osim toga, građani mogu otpadne gume bez naknade predati u autoservisu i vulkanizerskoj radnji kod izmjene novih guma i/ili sezonskoj izmjeni guma,  u reciklažna dvorišta ili predati kao krupni otpad.

Odgovara Sanja Radović, MZOIP

Vezano uz prijedlog nove uredbe o komunalnom otpadu, propisuje li se istom obvezno uvođenje sustava evidencije broja pražnjenja posuda za otpad od korisnika (čipiranje kanti)?  Iako je takav sustav pokazao nedostatke u praksi prema iskustvima onih koji su takav sustav uveli, a da također znači i povećane troškove prikupljanja otpada i investiciju. Što na kraju moraju platiti građani?

Nacrtom prijedloga Uredbe o komunalnom otpadu određeno je da je davatelj usluge dužan voditi evidenciju preuzetog komunalnog otpada sastavni dio koje su podaci o preuzimanju otpada  i dokaz o izvršenoj usluzi. Evidencija podrazumijeva  datum, broj preuzimanja ili masa preuzetog otpada. Dokazom o izvršenoj usluzi smatra se odgovarajući izvod iz digitalnog sustava očitanja spremnika odnosno lokacije kao što je globalni pozicijski sustav i identifikacijski čip, bar kod oznaka, fotodokumentacija i sl.

Ministar je spomenuo povećanje troškova za krajnjeg korisnika. U kojoj je mjeri sustav financijski transparentan? Iskoristivi otpad koji korisnik odvojeno skuplja ima svoju vrijednost. Vraća li se to korisnicima sustava ( građanima)? Tko će platiti velike troškove prijevoza otpada na velike udaljenosti u regionalne centre? Jesu li centri optimalno izgrađeni imajući i to u vidu ili samo smanjivanjem troškova izgradnje smanjivanjem njihovog broja?

Nije dovoljno analizirati samo lokaciju već se mora uzeti u obzir sve što utječe na cijenu gradnje i cijenu tijekom cijelog životnog vijeka centra od 30 godina. Jer svi mi, građani, na kraju dana snosimo trošak vlastitog otpada i on mora biti priuštiv – ono  što zapravo građanin može platiti. Uzimajući u obzir sve to, dodatnim analizama i studijama se i došlo do optimalnog broja od 13 centara. Sva postrojenja za mehaničko biološku obradu su projektirana na kapacitet koji uzima u obzir obvezu odvajanja otpada.

 Razvrstavanje otpada i odvajanje korisnih sirovina iz miješanog komunalnog otpada se provodi, ali bez ekonomske računice, gospodarenje otpadom nema dobar ekonomski rezultat već samo vodi prema novim zaduženjima. Kako planirate uspostaviti održivi razvoj?

Gospodarenje otpadom je usluga kao i ostale usluge poput opskrbe električnom energijom i opskrbe pitkom vodom. U sektoru gospodarenja otpadom postoje frakcije koje imaju pozitivnu vrijednost: na primjer metali, papir, staklo i frakcije otpada koje imaju negativnu vrijednost: biootpad, miješani otpad. Odvojenim skupljanjem otpada smanjuje se ukupni trošak zbrinjavanja tog otpada po frakciji i smanjuje se količina miješanog komunalnog otpada tj. udio negativne vrijednosti. Prihodom iz sirovina i energije jedan dio troškova može se pokriti dok se preostali dio troškova pokriva preko naknade za prikupljanje otpada koju plaćaju građani kao korisnici usluge. Trenutni sustav koji se bazira na odlaganju nije ekološki prihvatljiv i premda je ekonomski   kratkoročno najjeftiniji nije ekonomski ni u bilo kojem drugom pogledu održiv. Dugoročno Ministarstvo zaštite okoliša i Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost ulažu značajna sredstva u sanacije odlagališta, što znači da trenutna naknada za prikupljanje otpada ne pokriva stvarne troškove gospodarenja otpadom. Pravilnom uspostavom sustava gospodarenja otpadom – reciklaža, energetska oporaba nereciklabilnih materijala i odlaganje otpada koji ne predstavlja opasnost za buduće generacije – uspostavit će se i održivi sustav gospodarenja otpadom.

Zašto spalionica ne može biti locirana u urbanim (stambenim) naseljima kada isti takav model postoji u Austriji u glavnom gradu?

Iskustva iz EU zemalja pokazuju da spalionica otpada mora biti locirana u urbanim naseljima ili u industrijskim zonama gdje postoji potreba za toplinskom energijom. Kogeneracijskim procesom, znači proizvodnjom električne i toplinske energije, postiže se visoka efektivnost postrojenja – čak oko 80%. Lokacija spalionica ima ključnu ulogu u energetskom konceptu postrojenja.    

Zakon je „odlično“definirao što se mora raditi i propisao kazne za nečinjenje, ali nije i jednoznačno definirao koncesionare i njihovu obvezu preuzimanja i razdvajanja otpada. Razdvojene sirovine se ili ne prihvaćaju ili se preuzimaju besplatno ili s minimalnom naknadom. Kako po tom modelu mislite da se to neće jako odraziti na trošak građana?

 Cijena sirovine ovisi o tržištu, o ponudi i potražnji.  Uz osiguravanje i povećanje količine za procese recikliranja potrebno je raditi i na povećanju kvalitete odvojeno skupljenog otpada. Prema informacijama pojedinih komunalnih društava, čak do 70% odvojeno skupljenog otpada nije ona vrsta otpada koja bi se trebala skupljati već građani bacaju miješani komunalni otpad u kontejnere za korisni otpad. Pravilnom komunikacijom i drugim mjerama ne samo količina nego i kvaliteta frakcija ce se povećavati.

Zašto mislite da je model koji ministarstvo propagira najbolje rješenje,a uglavnom je trošak građanima? Što je s kat. depolimerizacijom? Zašto nju nećete?

Ministarstvo ne propagira tehnologiju nego se tehnologija definira u studiji izvodljivosti za svaku županiju ili regiju na koju se odnosi Centar za gospodarenje otpadom. U studiji izvodljivosti uspoređuje se više vrsta tehnologija iz raznih aspekata poput ekološkog i ekonomskog ali i aspekta održivosti i priuštivosti.  Iskustva iz EU pokazuju da katalitička depolimerizacija kao tehnološki proces nije upotrebljiva za miješani komunalni otpad. Ta vrsta tehnologije koristi se za pojedine, odvojene monofrakcije otpada  kao što su plastika i otpadne gume. Nadalje, potrebno je navesti da katalitička depolimerizacija nije finalna obrada, a što znači da je nakon tog procesa potrebno još jedno ili više postrojenja koje preuzimaju frakcije nastale u procesu. Frakcije koje nastaju su otpadni plin koji je potrebno očistiti kao i u spalionici, ulje za koje je tržište upitno i čvrsti ostatak koji je potrebno spaliti – ovisno o kontaminaciji – u spalionici neopasnog ili opasnog otpada.

Što će biti s „ekološkom rentom“ na koju su do sada imali pravo oni na čijem se području nalazi odlagalište, a sada regionalni centar za gospodarenje otpadom? Hoće li dosadašnji pravilnik ostati na snazi?

Pravilnik o mjerilima, postupku i načinu određivanja iznosa naknade vlasnicima nekretnina i jedinicama lokalne samouprave (Narodne novine 59/06, 109/12) ostaje na snazi do donošenja novog pravilnika kojim se temeljem članka 41. Zakona o održivom gospodarenju otpadom određuje pravo na novčanu naknadu vlasnicima nekretnine zbog blizine neusklađenog odlagališta.

Čiji je otpad naplavljen rijekama? Tko je vlasnik naplavina? Tko je dužan  financirati zbrinjavanje naplavina?

Jedinica lokalne samouprave na čijem području se nalazi naplavljeni otpad dužna je osigurati njegovo uklanjanje i zbrinjavanje.

Zašto inzistirate na izdvojenom skupljanju biorazgradivog otpada kada je zaključak prethodno održanih stručnih sastanaka kao i današnjeg panela govori da je proizvodnja komposta preskupa, a nije riješen ni problem uporabe?

Kod izračuna opravdanosti za odvojeno sakupljanje biorazgradivog otpada, u ovom slučaju se vjerojatno misli biootpada, potrebno je u obzir uzeti troškove sakupljanja i obrade te geografski položaj i mogućnosti za sakupljanje otpada. Znači svaki grad ili općina može za sebe provesti analizu i ako je odvojeno sakupljanje opravdano onda to može i raditi. U protivnome biorazgradivi otpad može se sakupljati preko miješanog komunalnog otpada te ce se obrađivati u CGO-ima. Pitanje uporabe riješeno je novim Pravilnikom o nusproizvodima i ukidanju statusa otpada (NN 117/2014) gdje su definirane tri klase s pripadajućim graničnim vrijednostima, način osiguranja kvalitete komposta i mogućnosti korištenja komposta ovisno o klasi komposta.

Koje su posljedice za Hrvatsku jer nije donijela većinu podzakonskih propisa u roku od godine dana od stupanja na snagu zakona o održivom otpadu?

S obzirom na to da su postojeći propisi koji reguliraju pojedina područja gospodarenja otpadom i gospodarenje pojedinim vrstama otpada i koji su usklađeni s EU propisima još uvijek na snazi, time Republika Hrvatska ispunjava zahtjeve prema EU. Novi propisi donose određene izmjene u sustav gospodarenja otpadom u Republici Hrvatskoj, ali do njihovog donošenja postojeći sustav gospodarenja otpadom funkcionira temeljem trenutno važećih propisa a oni će se i dalje usklađivati s EU legislativom kako se ona bude mijenjala.

Koji je razlog da se u uredbi traži od komunalaca vezivanje računa za uslugu uz vlasništvo i ZK uloške?

Radi utvrđivanja vlasnika nekretnine koji je korisnik usluge.

Ako se do 2020. postigne 50% ili više odvojenog otpada hoće li se otpad uvoziti u RH za obradu u MBO postrojenjima ili spalionicama?

U studiji izvodljivosti uzima se u obzir da će 2020. godine stopa odvojeno sakupljenog otpada za frakcije papir, plastika, staklo i metal biti 50%. Kapaciteti postrojenja utvrđuju se na bazi tih informacija za 2020. godinu. Stoga neće biti potrebe da se neobrađeni otpad uvozi u RH kako bi se obrađivao u MBO postrojenjima ili spalionicama. Gorivo iz otpada koje će se proizvoditi u MBO postrojenjima u Hrvatskoj oporabit će se u spalionicama / suspalionicama u Hrvatskoj ili nekoj drugoj zemlji EU budući da se radi o zajedničkom tržištu.

Zašto se govori o eko otocima, a ne kako  individualizirati sustav? Eko otoci u Rijeci su u 10 godina povećali odvajanje za 4%.

Eko otoci su jedan dio sustava koji je nužan za uspostavu cjelovitog sustava u odvojenom prikupljanju otpada. Zbog strukture naseljenosti i geografskog položaja pojedinih mjesta, zeleni otoci predstavljaju dobro rješenje da se građanima omogući odvojeno skupljanje otpada. Zeleni ili kolokvijalno – eko otoci pridonose povećanju stope odvojenog skupljanja otpada uz preduvjet da ih je dovoljno i da građani imaju mogućnost na prihvatljivoj udaljenosti odložiti svoj korisni otpad. Trenutna situacija u Hrvatskoj je takva da u većini gradova ima premalo kontejnera i premalo zelenih otoka, što znači da previše građana koristi isti otok pa dolazi do pretrpanosti ili premalo građana koristi otok budući da je njegova udaljenost od korisnika usluge prevelika. Novom Uredbom o komunalnom otpadu ta udaljenost mora se smanjiti na 300 metara. Koliko je investirano u sustav i kako se nadograđuje najbolje pokazuju podaci o pokrenutim projektima izgradnje reciklažnih dvorišta, uređenja zelenih otoka, nabave spremnika za odvojeno prikupljanje otpada i ostale komunalne opreme i vozila.
U proteklih 2,5 godine riječ je o projektima ukupne vrijednosti 471 milijuna kuna, za čije je sufinanciranje Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost odobrio 255 milijuna kuna.
Samo u zadnjih godinu dana nabavljeno je ukupno 331.904 kanti za različite vrste otpada. Među ostalim, preko 100.000 kanti za odvojeno prikupljanje papira, gotovo 45.000 kanti za PET, oko 17.000 za staklo i preko 36.000 za biootpad. Nabavljeno je i 21.149 kontejnera za različite vrste otpada. Postavljeno je ili je u postupku postavljanja 18.166 zelenih otoka.
 

Pojasnite broj predviđenih ŽCGO u RH? Ministar je govorio o 30 centara, a govori se o smanjenu tog broja, što se događa po tom pitanju i hoće li ih ipak biti manje?

Plan gospodarenja otpadom za Republiku Hrvatsku iz 2007. davao je mogućnost za 21 centar za gospodarenje otpadom i to sigurno nije niti smisleno niti prihvatljivo. Analize i studije izvodljivosti pokazuju da je u Hrvatskoj dovoljno 13 centara za gospodarenje otpadom. Sve lokacije centara su odabrane i potvrđene kroz studije, u prvom redu kroz podloge na osnovu kojih su se donosili prostorni planovi Županija, pa onda kroz studije izvodljivosti te u konačnici kroz studije utjecaja na okoliš. Smisao studija je između ostalog dokazati   održivost centra tijekom cijelog životnog vijeka centra koji je 20 do 30 godina i priuštivost cijene obrade otpada za građane. Velik utjecaj na te parametre imaju troškovi transporta i kapaciteti centara. Koja infrastruktura i opseg obrade otpada ce biti u kojem centru definirat će se detaljnijim tehničko tehnološkim i ekonomskim analizama za svaki pojedini centar.

Kad ste saznali da Marišćina neće biti otvorena ove godine? Zašto se onda hvalite da će biti otvorena do kraja godine, ako znamo da će biti otvorena tek u lipnju 2015.?

Ugovor o radovima na projektu Marišćina obuhvaća radove na velikom i kompleksnom projektu, te u svakom trenutku radi različitih razloga može doći do manjih pomicanja rokova. Trenutno je izgradnja postrojenja u završnoj fazi, u kojoj izvođač radova ima obvezu povezati sve dijelove postrojenja u jednu funkcionalnu cjelinu, a kako bi postrojenje moglo započeti s probnim radom. Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost kao ugovaratelj i Ekoplus d.o.o. kao investitor u svakodnevnom su kontaktu s izvođačem radova, te su dobro upoznati s njegovim planom rada za sljedećih nekoliko mjeseci, tj. do otvaranja ŽCGO Marišćina. U ovom trenutku procjenjuje se da će krajem godine postrojenje na Marišćini započeti s probnim radom.

Kada ćemo dobiti popis što spada u glomazni otpad? Kako natjerati oporabitelja da plati korisni dio otpada?

Naputak o glomaznom otpadu s popisom glomaznog otpada slijedi nakon Uredbe o komunalnom otpadu, a bit će objavljen istovremeno kad i Uredba. Odnos oporabitelja i onog tko predaje otpad oporabitelju je tržišna kategorija, cijene ovise o tržištu.

Hoće li Kaštijun zaprimati bio otpad? Hoće li Kaštijun biti kompostana, energana? Kolika će biti cijena deponiranja otpada po toni na ŽCGO Kaštijun? Hoće li otpad koji je deponiran na starom Kaštijunu moći biti obrađen na novom pogonu ŽCGO Kaštijun?

Na CGO-u Kaštijun će se prihvaćati i obrađivati miješani komunalni otpad u sklopu postrojenja za mehaničko-biološku obradu otpada. Centrom upravlja uprava centra koja odgovara vlasniku, županiji te je odgovorna za cjelokupno poslovanje uključujući i cijene usluga.   Otpad s postojećeg odlagališta Kaštijun nije predviđen za obradu unutar novog postrojenja.