Za točno tri godine, u listopadu 2017., prestaje vrijediti dosadašnji limitirajući režim za proizvodnju šećera i šećerne repe u Europskoj uniji (EU), iskazan kroz kvote za svaku zemlju članicu.

Odluka je usvojena na Vijeću ministara EU još u prosincu prošle godine, a na upravo održanom godišnjem skupu europskih šećerana u Londonu već se iznose i prve konkretnije procjene novih odnosa na tržištu. Ta odluka, čulo se na skupu, otvara prostor EU da se vrati na svjetsko tržište šećera, na kojemu je izgubila pozicije 2006. nakon prozivki Svjetske trgovinske organizacije (WTO) i nametnutih ograničenja zbog narušavanja tržišnih odnosa. Prema podacima Europskog udruženja šećerne industrije u 109 šećerana na području EU, koje drži 50 vlasnika, proizvodi se gotovo 17 milijuna tona šećera iz šećerne repe. Na Londonskom tjednu šećera iznesene su procjene kako bi taj iznos kroz tri godine mogao biti povećan između 15 i 20 posto, a pojedinačno, najveći porast očekuje se u danas najvećem europskom proizvođaču Francuskoj, čak za 25 posto, čijih bi 25 šećerana nakon ukidanja kvota godišnje proizvodnju moglo podići na 5,5 milijuna tona šećera.
 

Od 109 šećerana njih 63 su, inače, u Francuskoj, Njemačkoj i Poljskoj i godišnje proizvedu gotovo 10 milijuna tona šećera iz repe. EU je od ukupne proizvodnje imala godišnju izvoznu kvotu 1,35 milijuna tona šećera. Među hrvatskim proizvođačima odluka o skorom ukidanju ograničenja proizvodnje i izvoza šećera dočekuje se s napetošću budući da je Hrvatska imala godišnju kvotu od skromnih 192 tisuće tona raspodijeljenu na tri šećerane. Tržište šećera dobro je ustrojeno i kontrolirano i nova pravila otvaraju pravo nadmetanje. No, još je prava nepoznanica što nas očekuje i kako se izboriti za što povoljniju proizvodnju. Svakako je pozitivno da više nećemo imati ograničenja, ali ih isto tako neće imati niti u Francuskoj, Njemačkoj i Poljskoj, tako da prava bitka na tržištu tek nam slijedi", kaže Damir Rogulja, predsjednik uprave Tvornice šećera Osijek.

Ohrabrujućim za jačanje konkurentnosti Rogulja vidi novi model poticaja u primarnoj poljoprivredi, kojim će već 2015. proizvođači šećerne repe za svaki hektar moći dobiti, budu li se primjenjivali agrookolišne mjere, 625 eura, što je za 200 eura više nego su do sada mogli dobiti.Željko Zadro, predsjednik uprave virovitičke šećerane Viro, procjenjuje da bi proizvodnja na razini EU nakon 2017. mogla dosegnuti između 19 i 20 milijuna tona godišnje, od čega 16,5 milijuna tona završi u konzumaciji na lokalnim tržištima, dok bi ostalo moglo biti plasirano kroz izvoz. Zadro nije pesimista, svoj optimizam gradi na činjenici da je Hrvatska sada članica EU, te da će se i na nas primjenjivati tržišna pravila koja je Unija izborila u pregovorima s WTO te ostaju na snazi i nakon ukidanja kvota. Radi se o tome da za zajedničko EU tržište i dalje ostaje visoka zaštitna carina na uvoz, 400 eura za tonu šećera.
 

"U takvim okolnostima, kada se europskim šećeranama otvara mogućnost povećanja proizvodnje, a time i izvoza, poznavajući taktiku velikih tvrtki, ali i činjenicu da je europski šećer najkvalitetniji, za pretpostaviti je da bi u cijelom potezu od Sjeverne Afrike do Saudijske Arabije moglo doći do zatvaranja njihovih šećerana, odnosno rafinerija čija je proizvodnja skupa budući da rade isključivo na uvoznoj sirovini", ističe Zadro i navodi kako tome u prilog svjedoči i podatak o izvoznoj cijeni europskog šećera od 335 eura. Tržišni uvjeti koji bi mogli nastupiti, dodaje Zadro, neće vjerojatno donijeti povratak cijene na 800 eura za tonu, ali je realno očekivati da bi ona mogla iznositi između 550 i 600 eura.

Kapaciteti šećerana Viro i Sladorana, kojima Zadro upravlja, imaju mogućnost povećati proizvodnju radi izvoza, a na ruku im ide i blizina luke Rijeka. Međutim, Zadro problem vidi u neriješenoj i lošoj infrastrukturi u primarnoj proizvodnji šećerne repe što tek treba riješiti, no nemoguće je u kratkom roku. Poznavatelji odnosa na globalnom tržištu šećera realnim vide opstanak hrvatskih šećerana u novim okolnostima samo ako se poslovno ili i vlasnički okrupne. U poslovnim krugovima čuje se kako postoje neke inicijative u tom smjeru, no još nema konkretnijih razgovora. S obzirom na promjene koje dolaze, ne bi smjeli predugo oklijevati, jer s kakvim će se konkurentima morati nositi možda najbolje govori podaci da dvije tvornice u Nizozemskoj sada godišnje proizvedu 933 tisuće tona šećera, a samo jedna šećerana u Švedskoj 359 tisuća tona.