Lobističke aktivnosti drvoprerađivačkog sektora i šumarstva u glavnom gradu Unije posljednjih tjedana su vrlo intenzivne.

Posebno nakon ljetne stanke na šumi bazirane industrije pokreću niz inicijativa i događaja kojima skreću pozornost političara i donositelja odluka na krucijalne sektorske teme, čime se trasira put za donošenje pozitivne zakonske regulative koja treba učvrstiti i dodatno pojačati važnost ovog sektora u europskoj "Zelenoj ekonomiji".

Očuvanje lokalne ekonomije
Uvijek je dobro učiti od najboljih, posebno kada oni provode uzorne i društveno odgovorne politike. Trenutno je drvna industrija na globalnoj razini najbolje ekonomski pozicionirana i najbolje društveno tretirana upravo u EU, te u SAD-u i u Kanadi. Neke azijske zemlje, Kina zbog svojih velikih brojeva, ali posebno Vijetnam čija vlada stavlja ovaj sektor na prvo mjesto svoje ekonomije, već kontinuirano rade na jačanju ovih sektora te donose niz pozitivnih propisa i mjera kojima se stimulira prerada drva i posebno proizvodnja namještaja s izvoznom orijentacijom. U EU je taj proces nešto drugačiji jer na šumi bazirane industrije već tradicionalno predstavljaju važne poluge u ekonomijama mnogih EU članica.

Stoga se najviše sektorskih aktivnosti lobiranja usmjerava u zaštitu i unaprijeđenje starih pozicija koje su kod Skandinavaca ili kod Nijemaca vrlo dobre ili čak u nekim regijama i odlične, ali kod novih članica kojima je tranzicija uglavnom odmogla, stvari nisu uvijek usmjerene u korist na šumi baziranih industrija.Često ekološki lobiji ili neoliberalni kapital žele izbrisati važnost prerade drva u pojedinim šumovitim zemljama pozivajući se na EU vrijednosti, slobodni protok roba i kapitala i dostupnost svega raspoloživog u Uniji svim članicama, pa tako i sirovinskih resursa. EU tržište je otvoreno, u to ne treba sumnjati, ali bolji poznavatelji prilika mogu potvrditi da tvrtke iz Hrvatske mogu samo teoretski kupiti drvnu sirovinu u Bavarskoj ili u Tirolu. To je posljedica snage domaće industrije koja ima čvrste ugovore i fleksibilne mehanizme prodaje sirovine, podržane od strane vlasnika šume i lokalne politike. Nije tajna da svi čuvaju lokalna radna mjesta, a za njih u Alpama ili u slovačkim Tatrama treba i lokalna sirovina. Kako bi se to ostvarilo potrebno je mnogo finog "uštimavanja" i uvažavanja lokalnih potreba uz istovremenu primjenu EU načela o slobodnom tržištu.

Strateško promišljanje i koordinirano djelovanje nemaju alternative.Danas se lokalna sirovina ne može sačuvati "dekretima lokalne ili nacionalne politike" jer je to u suprotnosti sa slobodnim protokom robe, ali može ekološkim odredbama i CO2 regulativom koje nalaž da se smanji zagađenje nastalo tijekom transporta sirovine i da sirovinu treba preraditi u blizini šume. To je važna razvojna odredba koja se može iščitati iz novih EU dokumenata i ide lokalnim ekonomijama u prilog. Onaj tko ima pravo raspolagati državnom sirovinom, većinom državne šumarske tvrtke, može se pri određivanju prodajnih modela koristiti tim načelima i upirati u ekološke i društveno odgovorne kriterije. Ne mora uvijek najbolja ili najviša cijena biti jedini kriterij zašto je netko izabran za kupca trupaca i drvne sirovine.

Prednost zelenoj ekonomiji
Društveno odgovorno poslovanje i načela zelene ekonomije kojoj teži EU daju nam prostor za odgovrono ponašenje i fleksibilno postupanje. Certifikati su relativno nova stečevina civilizacije, vrlo su iznimno važni jer nam pomažu uvrditi kako je nešto proizvedeno, kako je tretirano tijekom nastanka ili distribucije te potvrđuju da li su pri tome uvažavana stroga nečela ekološke, gospodarske ili socijalne ravnoteže. To već postoji kroz FSC certifikat, ali sada ima još veći značaj. Onaj kupac koji proizvede manje CO2 tijekom prijevoza sirovine, te tko uredno plaća svoje radnike i izrađuje ekološke ili energetski učinkovite proizvode je u znatnoj prednosti pred drugima koji mogu imati više kapitala. Danas je to još uvijek sve u teoretskoj ili eksperimentalnoj sferi, ali uskoro će se pod snažnim pritiskom Bruxellesa takvi scenariji sve više događati.

EU je vrlo jasna: Zelena ekonomija nema alternative!Zastupnici u Europskom parlamentu trebaju biti dobro informirani o potrebama izborne baze, pa tako i o stavovima i potrebama na šumi baziranog gospodarstva. U Briselu su se 22. rujna održali "Brussels Wood Action Days" na kojima su sektorske udruge uputile nedvosmislenu poruku novim zastupnicima u Europskom parlamentu. "Manifesto 2014-2019 of the European Woodworking Industry" je dokument koji sadržava želje i smjerove koje europski drvoprerađivači priželjkuju u narednom razdoblju.Marc Michielsen, predsjednik središnjeg europskog udruženja CEI-BOIS, ponovio je važnost na šumi i drvu temeljenih industrija za EU ekonomiju. Prihod ovog sektora je 218 milijardi eura, a u njemu radi više od 2,1 milijuna radnika. To je sektor koji će dati veliki doprinos postizanju europskih ciljeva do 2020., rekao je Michielsen koji je na čelu snažnog sektorskog lobija u Bruxellesu.

Odgovornost političara
Energetska učinkovitost i veće valoriziranje energije iz drva, doprinos ublažavanju klimatskih promjena i "carbon neutral" inicijative, zadržavanje stanovništva na ruralnim područjima te dugoročna održivost šumarstva i prerade drva predstavljaju ključna područja na kojima ovaj sektor može napraviti još više, pa se očekuje da će mnogi EU programi za ruralni razvoj saržavati i više "custom made" komponenti namjenjenih drvoprerađivačkoj industriji.Prerada drva je bez sumnje sektor koji može dati veliki doprinos ostvarenju EU razvojnih ciljeva. To sve se može ostvariti, moguće je i ubrzati cjelokupni razvoj ruralnih područja i konkretizirati mnoge projekte, samo pod uvjetom ako će europski političari, prije svega zastupnici u parlamentu donositi odgovorne zakone i kreirati poticajne politike, pa se ovaj Manifest može protumačiti kao snažno industrijsko lobiranje na šumi temeljenih industrija.